Tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) najavio je svoju namjeru da traži nalog za hapšenje vojnog vođe Mjanmara, generala Min Aung Hlainga. Optužbe proizilaze iz navoda o zločinima protiv čovječnosti koji su povezani s progonom Rohingya, pretežno muslimanske manjine koja se suočila sa godinama sistemskog nasilja i raseljavanja.
Zahtjev, ako ga odobri vijeće od troje sudija MKS-a, označio bi prvi formalni potez protiv visokog zvaničnika Mjanmara za zločine povezane s masovnom deportacijom i progonom naroda Rohingya. Vijeće će sada ocijeniti da li postoje “razumni razlozi” da se vjeruje da general Min Aung Hlaing snosi krivičnu odgovornost. Odluka može trajati do tri mjeseca.
Najava je privukla globalnu pažnju, ali vladajuća hunta Mjanmara tek treba da odgovori. Glasnogovornik hunte ostao je bez odgovora, a na upit e-poštom također nije odmah odgovoreno.
Vlada Mjanmara dosljedno je poricala optužbe za genocid i druge zločine protiv čovječnosti. Zvaničnici tvrde da su vojne operacije u područjima naseljenim Rohingya bile usmjerene na borbu protiv terorizma, a ne na civile. Uprkos ovim poricanjima, međunarodne organizacije, uključujući Ujedinjene nacije, dokumentovale su dokaze koji ukazuju na zločine počinjene sa „genocidnom namjerom“.
Tužilaštvo MKS-a je navelo da je zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje uslijedio nakon godina temeljitih, nezavisnih i nepristrasnih istraga. Ured je potvrdio da su u toku dodatne prijave za naloge za hapšenje u vezi s Mjanmarom, što ukazuje da Min Aung Hlaing možda nije jedini visoki zvaničnik koji se suočava s potencijalnim optužbama.
MKS istražuje zločine protiv Rohingya od 2018. Iako Mjanmar nije potpisnica Rimskog statuta kojim je uspostavljen MKS, sud je potvrdio nadležnost nad prekograničnim zločinima koji su se djelimično dogodili u susjednom Bangladešu, državi članici MKS-a. Ovu osnovu nadležnosti potvrdile su sudije MKS-a u presudama iz 2018. i 2019. godine, čime je otvoren put za formalnu istragu tužioca.
Teško stanje Rohingya privuklo je globalnu pažnju 2017. godine, nakon brutalnog vojnog obračuna u državi Rakhine u Mjanmaru. Preko 730.000 Rohingya muslimana pobjeglo je u Bangladeš, pridruživši se stotinama hiljada koji su tamo već tražili utočište u prethodnim decenijama.
Preživjeli su ispričali mučne priče o masovnim ubistvima, seksualnom nasilju i uništavanju sela. Istražitelji UN-a su kasnije zaključili da su ova djela izvršena s genocidnom namjerom. Satelitski snimci i iskazi svjedoka potvrdili su ove nalaze, nudeći jezivi uvid u sistematsku prirodu nasilja.
Zajednice Rohinja nastavljaju da žive u nesigurnim uslovima u izbegličkim kampovima u Bangladešu, gde se suočavaju sa prenaseljenošću, bolešću i ograničenim pristupom obrazovanju i zapošljavanju. Napori da se Rohingya vrate u Mjanmar su propali, a izbjeglice su izrazile strah za svoju sigurnost i nedostatak garancija za državljanstvo i osnovna prava.
Istraga MKS-a o navodnim zločinima u Mjanmaru suočila se sa značajnim preprekama. Nedostatak pristupa zemlji bio je primarni izazov, jer je vlada Mjanmara odbila da sarađuje sa međunarodnim istražiteljima. To je natjeralo tužioce MKS-a da se oslone na alternativne izvore, uključujući svjedočenja izbjeglica, svjedoke insajdere i niz dokumentarnih i fotografskih dokaza.
Ove poteškoće otežava politička nestabilnost u Mjanmaru nakon vojnog udara 2021. Puč je zbacio demokratski izabranu vladu Aung San Su Kyi i izazvao široke proteste koji su eskalirali u oružani otpor. Previranja koja su u toku dodatno su ometala sposobnost MKS-a da prikupi dokaze na terenu.
Uprkos ovim preprekama, tužilac MKS-a je obećao da će tražiti odgovornost, navodeći da je istraga bazirana na „širokom spektru dokaza iz iskaza svjedoka, uključujući niz svjedoka insajdera, dokumentarne dokaze i ovjerene naučne, fotografske i video materijale. ”
Organizacije za ljudska prava pozdravile su odluku MKS-a kao ključni korak ka pravdi za Rohingya. Maria Elena Vignoli, viši savjetnik međunarodne pravde u Human Rights Watch-u, naglasila je važnost ovog poteza u rješavanju ciklusa nekažnjivosti u Mjanmaru.
“Odluka tužioca MKS-a da traži nalog protiv s. generala Min Aung Hlainga dolazi usred ponovnih zločina nad Rohingya civilima koji odražavaju one pretrpljene prije sedam godina”, rekao je Vignoli. „Akcija MKS-a važan je korak ka prekidu kruga zloupotreba i nekažnjivosti koji su dugo bili ključni faktor u podsticanju masovnih kršenja od strane vojske.”
Saopštenje tužioca MKS-a takođe prati nedavne kontroverze koje se tiču nadležnosti suda i političkih implikacija. Sud se suočio s kritikama moćnih nacija, uključujući Sjedinjene Države, zbog svoje odluke da izda naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg šefa odbrane Yoava Gallanta. Ova politička reakcija naglašava izazove sa kojima se MKS suočava dok nastoji da upravlja složenim geopolitičkim pejzažima dok traga za pravdom.
Potraga MKS-a za Min Aung Hlaing naglašava šire napore da se pojedinci pozovu na odgovornost za zločine protiv čovječnosti, čak i kada nacionalne vlade ne žele ili ne mogu djelovati. Međutim, ostaju pitanja o provedbi bilo kojeg potencijalnog naloga za hapšenje. Odbijanje Mjanmara da prizna jurisdikciju MKS-a i njegova trenutna izolacija pod međunarodnim sankcijama čine malo vjerojatnim da bi hunta dobrovoljno predala svog vođu sudu.
Mogućnost hapšenja zavisi i od spremnosti drugih zemalja da sarađuju. Dok bi nacije koje podržavaju mandat ICC-a mogle provesti nalog ako Min Aung Hlaing otputuje u inozemstvo, geopolitički razlozi i strateški savezi Mjanmara s moćnim državama poput Kine i Rusije komplikuju situaciju.
Ipak, postupci MKS-a šalju snažnu poruku o posvećenosti međunarodne zajednice pravdi. Zagovornici tvrde da čak i simbolična odgovornost može pomoći u odvraćanju budućih zločina i pružiti mjeru utjehe žrtvama.
Progon Rohingya dio je šireg obrasca sistemskih kršenja ljudskih prava koje je počinila vojska Mjanmara, poznatog kao Tatmadaw. Tokom decenija, Tatmadaw je optužen za široko rasprostranjene zločine protiv različitih etničkih i vjerskih manjina, uključujući narode Kachin, Karen i Shan.
Od državnog udara 2021. godine, nasilje je eskaliralo širom zemlje, uz izvještaje o proizvoljnim pritvaranjima, masovnim ubistvima i zračnim napadima usmjerenim na civile u uporištu otpora. Ove obnovljene zloupotrebe naglašavaju hitnu potrebu za međunarodnim mehanizmima za rješavanje nekažnjivosti i sprječavanje daljih zločina.
