[ANALYSIS] Globalni pritisak na saradnju dok svemirski saobraćaj gomila Zemljinu orbitu

Brzo povećanje broja satelita i svemirskog smeća učinit će nisku Zemljinu orbitu neupotrebljivom osim ako kompanije i zemlje ne budu sarađivale i dijelile podatke potrebne za upravljanje tim najpristupačnijim područjem svemira, kažu stručnjaci i insajderi iz industrije.

Panel Ujedinjenih nacija o koordinaciji svemirskog saobraćaja krajem oktobra utvrdio je da je neophodna hitna akcija i pozvao na sveobuhvatnu zajedničku bazu podataka orbitalnih objekata, kao i međunarodni okvir za praćenje i upravljanje njima.

Više od 14.000 satelita, uključujući oko 3.500 neaktivnih, okružuje globus u niskoj Zemljinoj orbiti, pokazali su podaci američke Slingshot Aerospace. Uz to je oko 120 miliona komada krhotina od lansiranja, sudara i habanja, od kojih je samo nekoliko hiljada dovoljno veliko da se prati.

“Nema vremena za gubljenje na koordinaciji svemirskog saobraćaja. Sa toliko objekata koji se lansiraju u svemir, moramo učiniti sve što možemo da osiguramo sigurnost u svemiru, a to znači olakšati razmjenu informacija između operatera, bilo javnih ili privatnih, u kako bi se izbjegli sudari”, rekao je kopredsjedavajući panela Aarti Holla-Maini, direktor Ureda Ujedinjenih naroda za svemirska pitanja.

Niska Zemljina orbita mora ostati sigurna kako bi se spriječio skupi poremećaj u tehnologiji koja stoji iza globalne komunikacije, navigacije i naučnih istraživanja, rekla je ona.

Ipak, ne postoji centralizovan sistem koji sve nacije koje se bave svemirom mogu iskoristiti, pa čak i ubeđivanje da koriste takav sistem ima mnogo prepreka. Dok su neke zemlje spremne dijeliti podatke, druge se plaše ugrožavanja sigurnosti, posebno zato što su sateliti često dvostruke namjene i uključuju odbrambene svrhe. Štaviše, preduzeća žele da čuvaju poslovne tajne.

U međuvremenu, nered se umnožava. Kineska raketna faza eksplodirala je u avgustu, dodajući hiljade fragmenata krhotina u nisku Zemljinu orbitu. U junu je eksplodirao zastarjeli ruski satelit, raspršivši hiljade krhotina koje su primorale astronaute na Međunarodnoj svemirskoj stanici da se sklone na sat vremena.

Niska Zemljina orbita je regija koja je najviše zakrčena objektima koje je napravio čovjek jer nudi ravnotežu između cijene i blizine, što je čini glavnom metom za brzo rastući komercijalni svemirski sektor. Također je zabilježio porast bliskih prilaza po satelitu od 17 posto u protekloj godini, pokazuju podaci Slingshota.

Projekcije ukazuju na to da će desetine hiljada satelita ući u orbitu u narednim godinama. Potencijalni finansijski rizik od sudara će vjerovatno iznositi 556 miliona dolara tokom pet godina, na osnovu modeliranog scenarija sa 3,13 posto godišnje vjerovatnoće sudara i 111 miliona dolara godišnje štete, saopštila je NorthStar Earth & Space iz Montreala.

“Na kritičnoj smo tački u pogledu postavljanja propisa i strukture u svemir za praćenje i upravljanje rastućim zagušenjima. Sa Starlinkom koji lansira hiljade satelita godišnje, Kinom i drugima koji se spremaju slijediti, uskoro ćemo povećati kapacitet nosivosti primarnih orbita “, rekao je izvršni direktor NorthStara Stewart Bain.

Rizičan posao

Niska Zemljina orbita je gusto zbijena, sa opsezima kao što je onaj za satelitski internet servis Starlink komercijalne svemirske kompanije SpaceX — na visini od 540–570 km (336-354 milje). Od 27. novembra, Starlink je imao 6.764 satelita u orbiti, pokazao je Jonathanov Space Report.

Podaci SpaceX-a pokazuju da su sateliti Starlink izveli skoro 50.000 manevara izbjegavanja sudara u prvoj polovini 2024., što je otprilike dvostruko u odnosu na prethodnih šest mjeseci.

SpaceX nije odgovorio na zahtjev Reutersa za komentar.

Evropska svemirska agencija, koja ima manje svemirskih letjelica od SpaceX-a, saopštila je da su 2021. godine njeni manevri povećani na tri ili četiri puta po letjelici u odnosu na istorijski prosjek od jednog.

Opseg od 800 do 900 km sadrži manje satelita, ali ima 3.114 objekata – uključujući operativni i neoperativni teret, tijela raketa i fragmente – koji čine 20 posto ukupne mase objekata u niskoj Zemljinoj orbiti, što predstavlja značajan rizik od sudara, podaci LeoLabsa pokazao.

Sateliti kojima je istekao rok trajanja doprinose neredu dok ostaju u orbiti sve dok ne padnu u Zemljinu atmosferu godinama kasnije ili ne budu prebačeni u “orbitu groblja” udaljenu nekih 36.000 km.

Rusija je izazvala globalne kritike u novembru 2021. kada je probno ispalila projektil na neispravni satelit u orbiti, stvarajući hiljade krhotina. Rusija je napala Ukrajinu tri mjeseca nakon testiranja.

“Potencijal za sukobe između država bio je u velikom porastu u nedavnoj prošlosti. Ako se prošire na svemir, to bi moglo zakomplikovati svemirsko okruženje. Hitno su nam potrebna zajednička globalna pravila za koordinaciju”, rekao je Anirudh Sharma, izvršni direktor kompanije sa sjedištem u Bengaluru Digantara, specijalizirana za svijest o svemirskoj situaciji.

Final frontier

Holla-Maini iz UN-a, čija kancelarija služi kao sekretarijat Komiteta za miroljubivo korištenje svemira, rekla je da je oktobarska komisija imala za cilj okupiti stručnjake iz javnog i privatnog sektora kako bi naveli korake potrebne za početak rada na koordinaciji. Svoje nalaze će predstaviti na sastanku odbora sljedeće godine.

Globalna saradnja je ključna za razvoj primjenjivih pravila srodnih onima koje koristi Međunarodna organizacija civilnog vazduhoplovstva za vazdušni saobraćaj, rekli su stručnjaci iz industrije Reutersu.

Takav napor bi uključivao korištenje postojećih alata, kao što su baze podataka, teleskopi, radari i drugi senzori za praćenje objekata uz poboljšanje pokrivenosti, rano otkrivanje i preciznost podataka.

Ipak, geopolitička napetost i nevoljkost da se dijele podaci sa nacijama koje se smatraju neprijateljskim, kao i komercijalna zabrinutost oko zaštite vlasničkih informacija i konkurentskih prednosti ostaju značajne prepreke.

Zbog toga se operateri orbitalne opreme oslanjaju na neformalne ili poluformalne metode izbjegavanja sudara, kao što je korištenje podataka iz američkih svemirskih snaga ili grupa kao što je Udruženje svemirskih podataka. Međutim, to može uključivati ​​pitanja kao što su odgovornost i nedosljedni standardi podataka.

“Najveći izazovi su brzina – jer je za izgradnju konsenzusa potrebno vrijeme – i povjerenje”, rekao je Holla-Maini. “Neke zemlje jednostavno ne mogu komunicirati s drugima, ali UN mogu olakšati ovaj proces. Brzina je naš najveći neprijatelj, ali nema alternative. To se mora učiniti.” (Reuters)