Autor: PKBalachandran
Kolombo, 8. decembra: Bashar Al-Assad, nemilosrdni vladar Sirije od 2000. godine, pobjegao je iz svoje zemlje u nedjelju nakon što su njegove željezne sigurnosne i političke strukture pale kao kuća od karata pred neočekivano snažnom pobunjeničkom ofanzivom.
Sirijska hitna radna grupa, opoziciona grupa, rekla je na X da su “Asadov režim, Rusija i Iran, službeno poraženi u Siriji od strane sirijskog naroda”.
Tačno gdje se Bašar nalazi u domenu je nagađanja. Sve što je potvrđeno je da je napustio Siriju.
24-godišnju vladavinu Bašara Asada obilježilo je suzbijanje svih neslaganja. Student oftalmologije u Velikoj Britaniji, mladi Bašar je imao samo 34 godine kada je došao u Siriju da preuzme odgovornost nakon smrti svog oca i diktatora Hafeza al Asada 2000. godine.
Nemilosrdni Hafez al Assad ubio je 20.000 ljudi u gradu Hama 1982. godine kako bi slomio ustanak Muslimanske braće, radikalne islamističke grupe sa sjedištem u Egiptu. Ali od mladog, stranog obrazovanog Bašara, očekivalo se da bude umjeren i vjeran socijalističkim idealima svoje Baath partije. Zaista, Bašar je dobro počeo, učinivši nešto dobro narodu Sirije.
No, došlo je do “arapskog proljeća”, serije javnih pobuna, 2011. godine, Bašar je uhvaćen na pogrešnoj nozi. Nije znao nijedan drugi način da se bori protiv toga osim upotrebom grube sile kao njegov otac. Ovo je pokrenulo građanski rat, koji nikada nije završio. SAD i UN su okrivile Assada za napad hemijskim oružjem u kojem je ubijeno više od 1.000 ljudi 2013. godine.
Milioni Sirijaca pobjegli su iz zemlje, uglavnom u Evropu. Milioni drugih su raseljeni unutar Sirije. Sveukupno, 50% od 23 miliona stanovnika Sirije pobjeglo je iz svojih domova. Sirijske izbjeglice postaju veliki problem za zemlje domaćine u Evropi.
Međutim, Bašar je imao dva nepokolebljiva prijatelja u svijetu – Rusiju i Iran. Ova dvojica su mu pomogli u borbi protiv pobunjenika. Rusija je pružila vazdušnu podršku iz baze koju je imala u Siriji. Iran je davao vojne savjete i oružje. Hizbulah sa sjedištem u Libanu, saveznik Irana, dao je dobrovoljce.
Iznenađujuće, čak su i SAD pomogle Basharu, iako indirektno, boreći se protiv sumnjive ISIS-a i Al Quede u dijelovima Sirije. SAD su također stacionirale trupe za podršku Kurdima koji su se borili protiv iračkih sunita zahtijevajući odvojeni Kurdistan.
Međutim, bez obzira na svu pomoć u ljudima i materijalu, Bashar nije uspio zadržati veći dio ruralne Sirije. On je samo kontrolisao gradove.
Kada su Asadovi saveznici bili zaokupljeni — Rusija sa Ukrajinom, a Iran sa Izraelom, pobunjenici su snažno udarili. U novembru je Bašara ponestalo sreće. Pobunjenici su iznenada i neočekivano krenuli u iznenadnu ofanzivu 27. novembra. Od tada, pobunjenicima više nije bilo osvrtanja. Bašar nije mogao izdržati navalu. Spakovao se i napustio Damask.
Post Bashar scenario
Intenzivan frakcijski odnos među pobunjenicima i uspon islamskih radikalnih grupa predstavljaju domaću prijetnju Siriji nakon Bashara. U međunarodnoj sferi vjerovatni su sukobi Sirije s Iranom i Rusijom. Odnosi sa SAD će biti neizvjesni. Ako ima neto dobitnika, to će biti Izrael.
Nakon što je Bashar otišao, očekuje se da će vlast otići u ruke pobunjeničke grupe Hayat Tahrir al-Sham (HTS). Ovaj HTS je ranije bio povezan s Al-Kaidom, ali je prekinuo veze s njom 2016. Od tada se HTS predstavlja kao umjerena organizacija. Ali za SAD, HTS je još uvijek teroristička grupa, još jedna Al-Qaida u drugoj haljini.
Čak i ako HTS preuzme kontrolu, u političkoj areni postoji previše i raznolikih grupa koje će se takmičiti za vlast. Oni su možda svi muslimani i uglavnom suniti, ali frakcionizam je bio endemski u ovim grupama i to će se vjerovatno nastaviti. Stoga bi mir i uredan razvoj još uvijek mogli biti daleko.
Jedan dio je očito džehadistički, koji slijedi ISIS ili Al Kaidu. Sirijska nacionalna armija je sekularna, ali je također podijeljena na frakcije. Kurdske grupe kontroliraju teritoriju u sjeveroistočnoj Siriji, graniči s Turskom na sjeveru i Irakom na istoku. Oni i dalje dobijaju podršku od SAD koje imaju vojne baze u tom području. Kurdi su suprotstavljeni Turskoj, ali Turska je članica NATO-a.
Zatim tu su alavitske snage. Alviti su sekta u islamu kojoj su pripadali Assadi. Alviti su manjina u Siriji i čine samo 10% stanovništva od čega više od 80% sunita. Alvitske snage su u obalnim područjima zapadne Sirije. Imaju dobre veze sa Iranom, Irakom i libanonskim Hezbolahom.
Alwite grupe su poražene u najnovijoj ofanzivi, ali bi se mogle pregrupirati i pokušati vratiti jer u Siriji nakon Assada ne postoji ujedinjujuća snaga ili osobnost koja bi spriječila frakcionalizam unutar grupa ili borbu između grupa.
Sa odlaskom Bašara, iranske vojne linije za snabdevanje Hezbolaha u Libanu će biti prekinute, oslabiti tu grupu. Iran će također biti znatno oslabljen u zapadnoazijskoj areni.
Jedini dobitnik će biti Izrael, sa oslabljenim Iranom i Hezbulom. Može se očekivati da će Izrael nastaviti svoju ratobornost prema Iranu i Hamasu u Gazi.
Tokovi izbjeglica, prekogranično nasilje i sektaške tenzije vjerovatno će eskalirati zbog očekivane konfuzije u Siriji. Turska već prima više od 3 miliona sirijskih izbjeglica. Voleće da ih pošalje nazad. Ali hoće li se moći vratiti?
Dakle, budućnost Sirije i Bliskog istoka ne izgleda dobro. Bašarov odlazak doneće olakšanje, ali samo delimično i privremeno.
KRAJ
