Pad režima Bashara Assada nije ništa drugo do zapanjujući: ne svjedočimo svaki dan opravdanom kraju jednog vladara odgovornog za neke od najgorih zločina 21. stoljeća.
Brzina sloma i relativno odsustvo borbe samo pojačavaju čuđenje. Zapadne (a vjerovatno i istočne) obavještajne agencije zatečene su nespremne raspadom sirijske vojske koji je doveo do kolapsa režima.
Za izraelsku obavještajnu službu, ovo služi kao ključna uzbuna: iako se od njih nije očekivalo da znaju svaki detalj o pobunjeničkim organizacijama, trebali su bolje procijeniti slabost sirijskog establišmenta. Stručnjaci iz Uprave za vojnu obavještajnu službu i Mossad-a dobro bi učinili da koncentrišu svoje najbolje umove i resurse kako bi izbjegli ponovno iznenađenje u oblastima od posebnog značaja za Izrael.
Brojna su takva područja zabrinutosti. Drama koja se odvija u Siriji stvorit će efekte talasa ne samo u samoj Siriji već i na Bliskom istoku i šire. Iako kolaps režima i uspon ekstremnih sunitskih snaga predstavljaju prilike za Izrael i njegove saveznike, oni također kriju značajne rizike.
Neposredna briga je Golanska visoravan. IDF je u nedjelju prešao u demilitariziranu zonu, osiguravajući položaje na sirijskom Hermonu kako bi poboljšao buduće pozicioniranje. Ovim se nastavljaju napori na utvrđivanju u sektoru koji traju već nekoliko mjeseci, s ciljem sprječavanja infiltracija u stilu 7. oktobra prvenstveno uz pomoć kamioneta. Iskopani su duboki rovovi, koji će vjerovatno sada biti ojačani dodatnim snagama i resursima, uključujući stalno prisustvo na sirijskom Golanu – barem dok se situacija u Siriji ne stabilizira i dok namjere nove vlasti ne postanu jasne.
Dok Hayat Tahrir al-Sham, organizacija koja je preuzela kontrolu nad Sirijom, naizgled nema neposredan interes za Izrael i suočava se s većim izazovima prije nego što se suoči s najjačom vojnom silom u regiji, proteklih 14 mjeseci naučilo je Izrael da ne riskira. To objašnjava napade prije dvije noći na različite ciljeve u Siriji, gdje je postojala zabrinutost da će imovina dospjeti u ruke pobunjenika, uključujući zalihe oružja i postrojenja za proizvodnju naoružanja. Za one koji su možda zaboravili, Sirija je nekada držala najveći arsenal hemijskog oružja na svijetu. Iako je većina uklonjena, ekspertiza i stručnjaci ostali su u Siriji, a kako bi se novi režim mogao ponašati ako stekne nekonvencionalne sposobnosti, niko ne može predvidjeti. Nadgledanje ovih sposobnosti i njihovo uništavanje ako je potrebno mora biti glavni prioritet Izraela, uz osiguranje da pobunjenici ne proizvode dodatno naoružanje koje bi moglo izazvati Izrael u budućnosti.
Novi vladar
Postoje dodatne brige. Najistaknutija je budućnost Jordana, koji se već bori s nestabilnom upravom i brojnim unutrašnjim problemima (na prošlomjesečnim izborima za kraljevstvo, Muslimanska braća su postigla rekordan nivo od više od 20% u parlamentu). Mnoge će snage sada vjerovatno nastojati proširiti zamah prema jugu do Jordana, potkopavajući njegov autoritet i iznutra i izvana. Izrael to mora spriječiti, jer bi globalna vlada povezana s džihadom na svojoj najdužoj istočnoj granici – čak i ako njen vođa pokuša predstaviti umjerenu fasadu – mogla postati sigurnosna noćna mora koja se mora spriječiti svim sredstvima, uključujući aktivnu vojnu pomoć Jordanu da sprečiti njegovo urušavanje.
Nakon ovoga, vjerovatno je da su drugi sunitski režimi u regionu sada u strahu – od Egipta, gdje Muslimanska braća dobijaju zamah nakon Erdoganove pobjede – pokrovitelja sirijskih pobunjenika – do Saudijske Arabije i UAE. Ako je prije samo nedelju dana njihov najveći uočeni izazov bio Iran, sada se suočavaju s dodatnom prijetnjom ekstremnih sunitskih snaga koje predstavljaju njihov najveći izazov u posljednjih deset godina.
Nadalje, nejasno je hoće li se sada pojaviti napori za ujedinjenje Sirije i Iraka (naziv organizacije, al-Sham, nagovještava to), i šta će biti s brojnim tihim pristalicama globalnog džihada koji su potisnuti prije deset godina širom Bliskog istoka i širom svijeta. Da li se Evropa i svijet suočavaju s novim talasom terorizma koji će ih natjerati da se vrate borbama na Bliskom istoku, suprotno njihovim izjavljenim planovima (uključujući i jučerašnji) da puste stvari u Siriji da idu svojim tokom?
Novi vladar Sirije, Abu Mohammed al-Jawlani (čije porodično porijeklo vodi do Golana – još jedan razlog za zabrinutost), vjerovatno će prvo nastojati da učvrsti svoju kontrolu nad Sirijom. Suočava se s brojnim izazovima na tom putu, jer je zemlja sada razapeta između različitih sila – sunita, alavita, Druza i Kurda. Ova podjela ide u korist Izraela, jer će sigurno tražiti saveznike među njima. Neki, poput Kurda i Druza, su prirodni saveznici, iako su sunitske organizacije pokazale znatan pragmatizam prije deset godina kada su tajno sarađivale s Izraelom na obostranu korist.
Guranje Irana u ćošak
Pored ovih glavobolja, aktuelna drama predstavlja i značajne mogućnosti. Glavni među njima je razbijanje iranskog vatrenog prstena oko Izraela, čiji je Sirija bila kamen temeljac.
Iranci su prenosili oružje kroz Siriju zračnim, morskim i kopnenim putem, koristili su njegove objekte za proizvodnju i skladištenje naoružanja i u suštini ga tretirali kao svoje – u zamjenu za spas Assadovog režima u prethodnoj deceniji. Sada su izgubili ne samo centralno uporište već i glavni put snabdijevanja Hezbolaha, koji je već na najnižoj tački u istoriji. Ako Izrael može održati sporazum o prekidu vatre postignut prije dvije sedmice i spriječiti Hezbolah da se vrati u južni Libanon i obnovi svoju snagu, mogli bismo biti na početku nove ere i u Libanu.
Međutim, guranje Irana u ćošak također nosi rizike: on bi mogao biti u iskušenju da pređe na nuklearnu sposobnost, na osnovu velikih zaliha obogaćenog uranijuma (za koji stručnjaci kažu da je dovoljan za otprilike 10,5 bombi). Izrael mora sarađivati sa SAD kako bi osigurao da se to ne dogodi i, ako je potrebno, poduzeti vojnu akciju kako bi dodatno odvratio Iran. Amerikanci će vjerovatno čekati promjenu administracije 20. januara, ali čak će i odlazeća administracija htjeti da ispuni svoju obavezu da spriječi Iran da postigne nuklearne kapacitete tokom svog nadzora.
Kolaps iranske osovine, a posebno neuspjeh Irana da pomogne Asadu, signalizirao je da u vremenima krize napušta svoje prijatelje. Slično se ponašala i Rusija zbog svog rata u Ukrajini, a i ona gubi najveći dio svog utjecaja na Bliskom istoku. Ako SAD znaju kako da to iskoriste za svoj utjecaj, umjerena osovina će dodatno ojačati suočena sa svojim trenutnim izazovima.
Neiskustvo i nelogičnost
Ovi dramatični preokreti zateknu Izrael usred tekućih unutrašnjih previranja, sa odbrambenim establišmentom i njegovim liderima pod stalnim napadima od strane članova vlade i koalicije. To se događa dok je sistem odbrane u rukama neiskusnog ministra odbrane, a premijer je zaokupljen naporima da odgodi svoje svjedočenje na suđenju.
Pismo članova kabineta upućeno sudu u kojem traže odgađanje svjedočenja možda bi bilo logično da baš ovaj forum – koji sada uzvišeno govori u ime nacionalne sigurnosti – nije odrekao svoje odgovornosti i ignorisao upozorenja iznesena prije 7. oktobra.
