Kako se rat Rusije i Ukrajine približava svojoj trećoj godišnjici, globalna zajednica nastavlja da svjedoči o talasastim efektima jednog od najznačajnijih sukoba 21. stoljeća. Obilježen promjenjivim savezima, nemilosrdnim vojnim kampanjama i političkim manevrisanjem, rat je pokazao otpornost Ukrajine i odlučnost Rusije, sve dok je preoblikovao međunarodne odnose.
Rat je naglasio duboku podjelu u globalnom geopolitičkom pejzažu. Zapadne zemlje, predvođene Sjedinjenim Državama i evropskim zemljama, dale su značajnu podršku Ukrajini. Nasuprot tome, Rusija se oslanja na podršku Kine, Irana i Sjeverne Koreje. Ova dihotomija je oblikovala i bojno polje i diplomatske strategije.
- Zapadna podrška Ukrajini: Nedavni događaji doveli su do toga da je Bajdenova administracija odobrila 275 miliona dolara vojne pomoći, uključujući obezbjeđivanje vojnog taktičkog raketnog sistema (ATACMS), s dometom od 190 milja (300 km), omogućavajući Ukrajini da udari duboko u rusku teritoriju. Slično, Ujedinjeno Kraljevstvo je odobrilo upotrebu krstarećih projektila Storm Shadow, značajno pojačavajući ofanzivne sposobnosti Ukrajine.
- Ruski savezi: Sjeverna Koreja je navodno poslala trupe da pomognu ruskim naporima da povrate strateške teritorije poput Kurska, dok Moskva i dalje prima logističku i tehnološku podršku od Pekinga i Teherana.
Grad Kursk se pojavio kao ključno bojno polje u sukobu. Ukrajina, koja je potrošila značajne resurse kako bi preuzela kontrolu nad regionom, sada se suočava s mogućnošću masovne ruske kontraofanzive. Izvještaji sugeriraju da je Rusija prikupila značajne snage, uključujući i do 10.000 sjevernokorejskih vojnika, kako bi povratila Kursk.
Za Ukrajinu, držanje Kurska nije samo vojni cilj, već i kritična manuelna za pregovaranje u potencijalnim pregovorima o prekidu vatre. Međutim, bitka za Kursk mogla bi rezultirati velikim žrtvama na obje strane, što je naglašavalo visoke uloge ovog teatra rata.
Ukrajina je 23. novembra izvela svoje prve udare duboko na rusku teritoriju koristeći rakete ATACMS i Storm Shadow. Ovo visokoprecizno oružje je od tada više puta korišteno, što je označilo značajnu eskalaciju u ratu.
Štrajkovi imaju dva osnovna cilja:
- Strateški poremećaj: Gađajući kritičnu rusku vojnu infrastrukturu, Ukrajina ima za cilj da oslabi sposobnost Moskve da izdrži produžene ofanzive.
- Pregovaračka poluga: Demonstracija sposobnosti da pogodi rusko srce jača poziciju Ukrajine u svim budućim mirovnim pregovorima.
Rusija je na upotrebu ATACMS-a odgovorila značajnom eskalacijskom retorikom i akcijama:
- Proširenje nuklearne doktrine: Moskva je 19. novembra objavila širu nuklearnu politiku, dozvoljavajući potencijalnu upotrebu nuklearnog oružja protiv nenuklearnih država. Ovaj potez se doživljava kao direktna reakcija na zapadnu vojnu pomoć koja omogućava udare unutar ruskih granica.
- Eksperimentalni raketni udari: Rusija je testirala raketu Orešnik, zasnovanu na ICBM-u RS-26 Rubež sa MIRV sposobnošću, gađajući ukrajinska postrojenja za proizvodnju raketa u Dnjepru. Ograničena šteta od ovih udara ukazuje na to da su oni bili zamišljeni kao upozorenja, a ne djela razaranja velikih razmjera.
Nakon što je pretrpjela velike gubitke u oklopnim jedinicama, Rusija je promijenila svoju strategiju da daje prednost pješadijskim i mehaniziranim snagama u kopnenim ofanzivama. Ova prilagodba odražava širi trend iscrpljenog ratovanja, gdje ljudstvo i industrijski kapaciteti postaju odlučujući faktori.
Rusija je takođe 27. novembra pokrenula ogromnu baraž od 200 projektila, ciljajući ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Kako se zima približava, takvi napadi imaju za cilj da oslabe odlučnost Ukrajine pogoršavajući patnju civila i ometajući industrijsku proizvodnju.
Tri godine nakon rata, šteta za oba naroda je zapanjujuća:
- Ukrajina: Zemlja je uvela regrutaciju kako bi nadoknadila gubitke trupa, ali ljudstvo ostaje ključni izazov. Uprkos napretku u tehnologiji bespilotnih letelica i proizvodnji projektila, nestašica artiljerijskih granata, sistema protivvazdušne odbrane i raketa zemlja-zemlja mogla bi da ometa sposobnost Ukrajine da održi sukob.
- Rusija: Dok se suočava sa međunarodnim sankcijama, Rusija ima koristi od snažne domaće odbrambene industrije i veće baze stanovništva. Rat je takođe pružio Moskvi priliku da prikaže svoje najnovije vojne tehnologije na globalnoj sceni.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump obećao je da će okončati rat prije nego što je preuzeo dužnost u januaru 2025. Čini se da se njegov pristup fokusira na diplomatiju, čak i ako to znači da Ukrajina ustupa kontrolu nad teritorijama koje je anektirala Rusija. Trampov kandidat za izaslanika u Ukrajini, general Keith Kellogg, odražava njegovu namjeru da ubrza pregovore.
Međutim, izvodljivost ovako brzog rješenja ostaje neizvjesna. Mogućnost smanjenja američke pomoći pod Trumpovom administracijom mogla bi značajno utjecati na sposobnost Ukrajine da održi sukob.
Početak zime dodaje još jedan sloj složenosti:
- Ukrajinska strategija: Sjedinjene Države i njihovi saveznici ohrabruju Ukrajinu da ostvari teritorijalne dobitke prije nego što zima u potpunosti nastupi. Ofanzivno oružje poput ATACMS-a se koristi da bi se maksimizirala ova prilika.
- Ruska strategija: Fokus Moskve na ciljeve energetske infrastrukture ima za cilj da osakati sposobnost Ukrajine da izdrži oštru zimu, potencijalno prisiljavajući Kijev da razmotri uslove prekida vatre.
Nedavne izjave ključnih lidera nagovještavaju rastući apetit za diplomatijom:
- NATO gambit predsjednika Zelenskog: Zelenski je 29. novembra sugerisao da bi članstvo u NATO-u moglo da okonča sukob i otvori put za pregovore o okupiranim teritorijama. Ovaj prijedlog, međutim, riskira da otuđi Moskvu, koja širenje NATO-a vidi kao direktnu prijetnju.
- njemačko posredovanje: Kancelar Olaf Scholz pozvao je na diplomatsku rezoluciju, pozivajući Rusiju da se povuče sa okupiranih teritorija kao dio šireg sporazuma o prekidu vatre.
Putanja rata zavisi od nekoliko kritičnih varijabli:
- Kontinuirana podrška Zapada: Sposobnost Ukrajine da održi trenutni zamah zavisi od kontinuirane vojne i finansijske pomoći sa Zapada. Međutim, ekonomski pritisci i domaće podjele u zapadnim zemljama mogli bi ograničiti njihovu dugoročnu posvećenost.
- Russian Resilience: Sa većom populacijom i snažnim industrijskim kapacitetima, Rusija je u boljoj poziciji da izdrži dugotrajni sukob.
- Potencijalni prekid vatre: Pregovaračko rješenje moglo bi uključivati teritorijalnu razmjenu, s tim da bi se Ukrajina eventualno odrekla Krima i dijelova istoka u zamjenu za ruske ustupke na drugim mjestima.
Vjerovatni scenariji:
- Zastoj sa prekidom vatre: Obje strane zamrzavaju svoje pozicije, što dovodi do de facto podjele Ukrajine.
- Ukrajinski kompromis za članstvo u NATO-u: Ukrajina bi mogla ustupiti okupirane teritorije u zamjenu za garancije NATO-a, iako je to i dalje sporno.
- Produženi rat za iscrpljivanje: Ako diplomatija ne uspije, sukob bi se mogao nastaviti, pri čemu bi obje strane pretrpjele velike gubitke.
