U avgustu su narodni protesti — i oštra guša vlade — kulminirali svrgavanjem premijera Bangladeša Šeika Hasine, uz podršku vojske, koji je krenuo prema autoritarizmu. Ali daleko od uvodjenja demokratske tranzicije, promjena režima je gurnula Bangladeš u dublja previranja, sa rastućim kršenjem ljudskih prava i bezakonjem od strane nadolazećih islamističkih grupa koje prijete da zemlju pretvore u još jednu globalnu žarišnu tačku.
Hasina je možda napustila svoje demokratske akreditive kada je bila na vlasti – 1990., šest godina prije nego što je prvi put izabrana za premijera, vodila je prodemokratski ustanak koji je zbacio vojnog vladara Bangladeša – ali “gvozdena dama” je zadržala i moćnu vojsku i Islamistički pokreti pod kontrolom.
Kao što se iz južne Azije uvjerila iz prve ruke, režimi koje podržava vojska imaju tendenciju da slome antivladine proteste, dok bi vojske s neispunjenim ambicijama mogle olakšati nasilne nemire kako bi stvorili izgovor za navalu, preuzimanje vlasti i „vraćanje reda“. Vojska Bangladeša odbila je da izvrši a zatvaranje čak i kada su demonstranti divljali ulicama, i čim je Hasina nestala, postavila je privremenu upravu. Zanimljivo je da ju je vojska spakovala u Indiju čak i prije nego što je mogla formalno podnijeti ostavku.
