Ako postoji jedan potcijenjen politički trend koji je definisao globalne transformacije 2024. godine, to je erozija politike zasnovane na vrijednostima. Ovaj pomak – rastući skepticizam prema politikama i savezima zasnovanim na zajedničkim vrijednostima – duboko je uticao na međunarodne odnose.
Ključni razvoji kao što su uspon srednjih silakonzervativni talas u Evropi i veliki izborni uspeh Donalda Trampa u Sjedinjenim Državama ukazuju na ovaj osnovni trend. Pristupi zasnovani na vrijednostima, koji su decenijama podupirali zapadnu vanjsku politiku, sve se više smatraju neadekvatnim temeljima za domaću i međunarodnu upravu. Iako je ova perspektiva dugo odjeknula u državama izvan zapadnog uticaja, 2024. je označila prekretnicu kada su ograničenja politike vođene vrijednostima postala neosporna iu zapadnim krugovima.
Tokom većeg dijela posthladnoratovske ere, zapadne nacije su vodile vanjsku politiku usredotočenu na demokratske vrijednosti, ljudska prava i vladavinu zakona. Ovaj pristup je bio ključan u oblikovanju saveza i podsticanju međunarodne saradnje. Međutim, globalno okruženje se dramatično promijenilo. Nove sile u regijama poput Latinske Amerike, Bliskog istoka, Indo-Pacifika i Centralne Azije dale su prioritet pragmatizam nad vrednostimafokusirajući se na opipljive ekonomske i sigurnosne koristi. Kako ovi akteri stiču uticaj, narativi zasnovani na vrijednostima se bore da ostanu relevantni u multipolarnom svijetu.
Ova erozija ne implicira da vrijednosti nemaju nikakve koristi; naprotiv. Demokratske i liberalne vrijednosti došle su do izražaja zbog svojih suštinskih koristi, koje se ostvaruju u ekonomske i političke dobiti koje danas uživaju zapadne zemlje. Međutim, na Zapadu su ti procesi bili postupni i prilagođeni specifičnim potrebama pojedinih zemalja. Pokušaj da se te vrijednosti nametnu svim nacijama kao model koji odgovara svima često dovodi do loših rezultata, slabljenje privlačnosti ovih vrijednosti i, u najgorem slučaju, izazivanje odbijanja i ozlojeđenosti. Ovu dinamiku pogoršavaju vanjski akteri – od kojih neki nisu benigni – koji koriste nestabilnost kao oružje. Iz ove perspektive, politike zasnovane na vrijednostima koje traže jedinstvo često rezultiraju daljnjom podjelom.
Oživljavanje konzervativizma u Evropi i Trumpova pobjeda u SAD-u naglašavaju sve veću privlačnost transakcione politike nad ideološkim usklađivanjem. Lideri sve više dovode u pitanje praktičnost pridržavanja apstraktnih principa u suočavanju sa domaćim izazovima i međunarodnom konkurencijom. Štaviše, nesklad između retorike i stvarnosti – očigledan u selektivnom pridržavanju vrijednosti – dodatno je narušio kredibilitet politika zasnovanih na vrijednostima. Ovo razočaranje stvorilo je plodno tlo za alternativne pristupe koji daju prioritet nacionalnim interesima i pragmatizmu.
Problemi politike zasnovane na vrijednostima u multipolarnom svijetu
Ključni problem politike zasnovane na vrijednostima leži u njenom porijeklu: ona proizlazi iz osjećaja superiornosti koji se kultiviše u eri novog monopolarnog svijeta. Za to vrijeme postojalo je uvjerenje da demokratske i liberalne vrijednosti, kako ih tumači Zapad, predstavljaju jedini održivi put naprijed za globalni napredak. Međutim, ova hipoteza je testirana vremenom i otkrila je daleko nijansiraniju stvarnost. Svijet nije dihotomija crnog i bijelog, već spektar različitih nijansi sive. U ovom sve složenijem i multipolarnom svijetu, politici zasnovanoj na vrijednostima nedostaje dubina i fleksibilnost koja je potrebna za dosljednu i učinkovitu implementaciju. Ovaj nedostatak je rezultirao nedosljedne primjene i interpretaciješto zauzvrat podstiče percepciju dvostrukih standarda.
Kontrastna tumačenja rata u Ukrajini i izraelsko-palestinskog sukoba daju potresne primjere. Ovi slučajevi pokazuju kako primjena vrijednosti značajno varira u zavisnosti od geopolitičkih interesa i usklađenosti. Takve razlike slabe kredibilitet politika vođenih vrijednostima i izazivaju skepticizam ili direktnu ogorčenost nacija i stanovništva koje se osjeća po strani ili neshvaćeno ovim okvirima. Nesposobnost ovih politika da se prilagode regionalnim složenostima ne samo da umanjuje njihovu efikasnost već i pogoršava osjećaj otuđenja i nepovjerenja među pogođenim nacijama.
Fokus na zajedničke vrijednosti kao najvažniji faktor također je produbio društvene i političke podjele u domaćoj politici. Uokvirujući suprotstavljene strane da imaju suštinski nekompatibilne vrijednosti, a ne različite interese, ovi narativi su proširili jaz između političkih stranaka i njihovih birača. Suprotna strana se često posmatra ne samo kao konkurent, već i kao ideološki protivnikšto dovodi do sve polarizovanije i neprijateljske političke klime.
Ova polarizacija je doprinijela opštem društvenom umoru, evidentnom u pojavama kao što su ‘konzervativni talas’ koja je zahvatila Evropu. Ovaj talas je ujedinio različite grupe koje su se suprotstavljale različitim aspektima politike zasnovane na vrijednostima – uključujući skeptike globalizacije, nacionaliste i populiste – u široku koaliciju otpora. U Sjedinjenim Državama se dogodila slična reakcija, koju je pogoršalo široko rasprostranjeno razočaranje u medije. Iznenađujući ishodi izbora doveli su mnoge u pitanje temeljne pretpostavke o političkom konsenzusu i društvenoj koheziji.
Ovakav razvoj događaja postavlja kritična pitanja o granicama slobode i posljedicama nametanja veće slobode onima koji se tome opiru. Pretjerani pokušaji implementacije politika zasnovanih na vrijednostima mogu izazvati snažne negativne reakcije, ne samo protiv kontroverznih mjera već čak i protiv onih suštinski korisnih. Ovo odbijanje naglašava potrebu za rekalibriranim pristupom koji priznaje raznolikost društvenih konteksta i rizik od prekoračenja.
Centralna Azija i prelazak na pragmatičnu politiku
Centralna Azija – region istorijski oblikovan svojom strateškom lokacijom i ukrštanjem interesa velikih sila – nudi jedinstveno sočivo kroz koje se može ispitati pad politike zasnovane na vrednostima. Lideri regiona dugo su izbjegavali ideološko usklađivanje, umjesto toga odlučili su se za viševektorski pristup koji balansira odnose s velikim silama kao što su Rusija, Kina i Sjedinjene Države. U ovom kontekstu, erozija diplomacije vođene vrijednostima u skladu je sa ustaljenom praksom centralne Azije da se stabilnost, suverenitet i ekonomski razvoj daju kao prioritet.
Smanjenje korisnosti politika zasnovanih na vrijednosti je također evidentno u tome što različite zapadne nacije primjenjuju različite strategije u regionu. Od 2022. godine, EU i UK su usvojile mnogo pragmatičniji stav o centralnoj Aziji, fokusirajući se na razvoj obostrano korisna saradnja uz srednji koridor. U međuvremenu, Sjedinjene Države tek treba da uspostave a strateški pristup regionušto rezultira nedosljednim i sporadičnim odnosima. Ovaj nedostatak kohezivne američke strategije naglašava izazove usklađivanja retorike zasnovane na vrijednostima s praktičnim angažmanom u multipolarnom svijetu.
Lideri u regionu će vjerovatno favorizirati partnerstva koja dati konkretne rezultatekao što su investicije u infrastrukturu, energetska saradnja i sigurnosne garancije. Ovaj pragmatizam je već bio očigledan u rastućem uticaju kineske inicijative Pojas i put i obnovljenom fokusu Rusije na Centralnu Aziju kao deo njenog „zakretanja ka istoku“.
Dok pragmatizam nudi trenutne koristi, napuštanje politike vođene vrijednostima nije bez rizika. Kako bi se prilagodila promjenjivom globalnom poretku, Centralna Azija mora prihvatiti nijansirani pristup balansira pragmatizam sa težnjom za zajedničkim principima. Dok se neposredni prioriteti mogu usredsrediti na ekonomska i bezbednosna partnerstva, dugoročna otpornost regiona zavisi od negovanja dobrog upravljanja, transparentnosti i regionalne saradnje.
Za zapadne nacije, pad diplomatije vođene vrijednostima zahtijeva rekalibraciju njihovih strategija angažmana. Umjesto da potpuno napuste principe, trebali bi ih integrirati u pragmatične okvire koji su u skladu s prioritetima partnerskih država. Pokazujući opipljive prednosti reformi upravljanja i inkluzivnih politika, zapadne nacije mogu ostati relevantni igrači u centralnoj Aziji i šire.
Zamjena pristupa zasnovanih na vrijednosti pragmatičnim politikama vođenim interesima nudi značajne prednosti za Centralnu Aziju. Fokus na obostranu korist i konkretne rezultate omogućava regiji da produbi odnose sa Sjedinjenim Državama pod Trumpovom administracijom i proširi angažman Evropske unije u kritičnim infrastrukturnim projektima, kao što je Srednji koridor. Ono što je najvažnije, to se može postići bez potkopavanja osnova multivektorske politike Centralne Azije ili zaoštravanja odnosa sa velikim regionalnim silama poput Kine i Rusije.
Strateški pragmatizam Centralne Azije – davanje prioriteta stabilnosti, suverenitetu i ekonomskom razvoju – već ju je pozicionirao kao region koji je vješt u balansiranju suprotstavljenih interesa. Prihvaćanjem pristupa usredsređenog na zajedničke interese, a ne na nametnute vrednosti, region može da unapredi svoj razvoj uz održavanje geopolitičke ravnoteže neophodne za dugoročnu otpornost. Fokus na pragmatična partnerstva takođe ublažava rizike eksploatacije, osiguravajući da jedinstvena pozicija Centralne Azije u multipolarnom svijetu ostane prednost, a ne ranjivost.
Autor je Miras Zhiyenbayev, voditelj Programa za vanjsku politiku i međunarodne studije na MIND-u, Maqsut Narikbayev Institute for Networking and Development, univerzitetski think tank na Univerzitetu Maqsut Narikbayev. Autor je knjige “Proširivanje opsega: Kako srednje sile mijenjaju liberalni institucionalizam” na Kazahstanskom institutu za strateške studije (KazISS).
Odricanje od odgovornosti: Stavovi i mišljenja izražena u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno stav The Astana Timesa.
