Bashar al-Assad, svrgnuti predsjednik Sirije, progovorio je javno prvi put nakon što je pobjegao iz zemlje prošle sedmice. U izjavi objavljenoj na njegovom službenom Telegram kanalu, Assad je objasnio da je njegov odlazak uslijedio tek nakon pada Damaska u ruke pobunjeničkih snaga i osudio je novo rukovodstvo kao “teroriste”.
Izjava je uslijedila nakon dramatičnog i iznenadnog kraja Assadove skoro 23-godišnje vladavine, pošto je munjevita ofanziva koju je predvodila militantna grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS) preplavila preostale sirijske gradove pod kontrolom vlade za nekoliko sedmica. Brzi pad Assadovog režima zaprepastio je svijet i izazvao široko rasprostranjeno slavlje među Sirijcima i međunarodnim zajednicama, označivši završetak jednog od najsmrtonosnijih sukoba 21. stoljeća.
Pad Damaska
Assadova vladavina je naglo prekinuta kada su snage predvođene HTS-om zauzele Damask 8. decembra. Ova prekretnica uslijedila je nakon nemilosrdne i koordinisane kampanje u kojoj su pobunjeničke snage preuzele kontrolu nad ključnim gradovima kao što su Alep, Homs i Latakija. U svojoj izjavi, Assad je insistirao da njegov odlazak nije bio ni planiran ni čin očaja u posljednjem trenutku.
“Moskva je zatražila … hitnu evakuaciju u Rusiju u nedjelju, 8. decembra uveče, nakon što sam se preselio u Latakiju”, rekao je Assad. Latakija, dom kritične ruske pomorske baze, služila je kao privremeno utočište prije nego što je Assad prebačen u Rusiju pod zaštitom Moskve.
Assad je dalje opravdao svoju odluku da pobjegne, rekavši: “Kada država padne u ruke terorizma i izgubi sposobnost da se da značajan doprinos, svaka pozicija postaje bez svrhe.”
Veći dio rata Assad je bio podržan značajnom vojnom podrškom Rusije i Irana. Međutim, kako su se pobunjeničke snage približavale glavnom gradu, činilo se da čak i ovi dugogodišnji saveznici nisu mogli – ili nisu hteli – da spasu njegovu vladu od kolapsa.
HTS zauzima centralno mesto
Hayat Tahrir al-Sham, ukorijenjen u sirijskom ogranku Al-Qaide, pojavio se kao dominantna snaga u zemlji nakon Assada. Grupa, koju nekoliko zapadnih zemalja klasifikuje kao terorističku organizaciju, pokušava da ublaži svoju retoriku poslednjih godina. Njegovo vodstvo obećalo je da će štititi sirijske vjerske manjine i uključiti se u reforme upravljanja.
Uprkos ovim uvjeravanjima, prošla povezanost HTS-a i ekstremističko porijeklo dovode mnoge do njegovih namjera. Zapadne vlade, uključujući Britaniju i Sjedinjene Države, oprezno su otvarale kanale komunikacije s HTS-om, zadržavajući pritom svoju oznaku terorističke organizacije.
Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost Kaja Kalas izrazila je prikriveni optimizam, ali je istakla važnost konkretne akcije. „Za nas nisu samo reči, već želimo da vidimo da dela idu u pravom smeru“, rekla je ona u ponedeljak.
Ujedinjene nacije su se također uključile, a specijalni izaslanik Geir Pedersen pozvao je lidera HTS-a Abu Mohammeda al-Jolanija da se posveti “vjerodostojnoj i inkluzivnoj” političkoj tranziciji.
Zatvori se otvaraju, a žrtve traže zatvaranje
Pad Assadovog režima donio je novu nadu porodicama onih koji su nestali u zloglasnom zatvorskom sistemu Sirije. Kako su pobunjeničke snage napredovale, otvorile su kapije zatočeničkih objekata, oslobađajući hiljade političkih zatvorenika.
“Želimo našu djecu, živu, mrtvu, spaljenu, pepeo, sahranjenu u masovnim grobnicama… samo nam recite”, rekla je Ayoush Hassan, 66-godišnja majka koja je doputovala u zatvor Saydnaya u potrazi za svojim sinom. Zatvor, ozloglašen po mučenju i pogubljenjima, simbolizira brutalnost Assadove vladavine.
Prema Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava, preko 100.000 ljudi umrlo je u pritvorskim centrima za vrijeme Assadovog režima. Preživjeli, poput Ghazija Mohammeda al-Mohammeda, ispričali su mučna iskustva. “Pred kraj sam samo želio da umrem”, rekao je Ghazi, koji je uhapšen iz razloga koje nikada nije razumio i lišen identiteta, svedenog na broj: 3006.
Za mnoge Sirijce, pad režima je gorka pobjeda, koja nudi šansu za odgovornost, ali i otkriva duboke ožiljke koje je ostavilo više od decenije rata.
Assadovo svrgavanje pozdravili su svjetski lideri koji su se dugo protivili njegovoj vladavini. Sankcije su izolovale režim zbog kršenja ljudskih prava, uključujući hemijske napade i neselektivne bombaške napade.
Evropske nacije sada oprezno stupaju u kontakt sa novim rukovodstvom. EU je objavila planove za slanje izaslanika u Damask radi uspostavljanja diplomatskih kanala. Francuska šalje tim da povrati imovinu ambasade i uspostavi kontakt sa zvaničnicima HTS-a.
Katar, Turska i Ukrajina također su se obavezale da će pomoći u naporima za obnovu Sirije. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy najavio je planove za slanje humanitarne pomoći, uključujući pšenicu i ulje, kako bi se pomoglo u rješavanju teške humanitarne krize u Siriji.
Međutim, put koji je pred nama i dalje je pun izazova. Privremeni guverner Damaska, Maher Marwan, priznao je razmjere devastacije: “Izazovi s kojima se trenutno suočavamo su masovno uništavanje institucionalne strukture u smislu ljudskih resursa, lokalne ekonomije i društvene strukture.”
Tekući vojni štrajkovi
Čak i dok se prašina spušta u Damasku, vojne tenzije i dalje postoje. Izrael je pojačao zračne napade na sirijsku teritoriju, gađajući vojna mjesta i infrastrukturu. Izraelska vojska je u ponedjeljak izvela svoje najteže udare u više od jedne decenije na obalnu regiju Tartus.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu opravdao je napade kao defanzivne, ističući da Izrael “nema interesa da se suprotstavi Siriji”, ali će djelovati da osigura svoje granice.
Udari su također prekršili sporazum UN-a o primirju iz 1974. premještanjem izraelskih trupa u tampon zonu na Golanskoj visoravni, što je izazvalo kritike Ujedinjenih naroda.
Turska je, također, izvela udare na sjeveru Sirije, gdje je dugo pokušavala suzbiti kurdske milicije. Dinamika promjene moći u post-Asadovskoj Siriji dodala je nove slojeve složenosti ionako nestabilnom geopolitičkom pejzažu regije.
Budućnost Sirije je u pitanju
Dok Sirijci počinju da računaju na kraj Assadovog režima, pitanja o budućnosti nacije ostaju. Obećanja HTS-a o inkluzivnosti i umjerenosti tek treba da budu u potpunosti testirana, a grupa se suočava sa značajnim nadzorom kako domaćih tako i međunarodnih aktera.
Rat koji je počeo 2011. godine kao mirna pobuna protiv Assadove autoritarne vladavine ostavio je više od 500.000 mrtvih i raseljeno više od polovine stanovništva zemlje. Društveno i fizičko uništenje je ogromno, cijeli gradovi su pretvoreni u ruševine i milioni Sirijaca koji žive kao izbjeglice.
Međunarodna zajednica, iako oprezno optimistična, situaciji pristupa odmjerenim koracima. Kaja Kallas je sažela mišljenje mnogih: “Ne možemo ostaviti vakuum, ali moramo pažljivo koračati.”
Za sirijski narod pad Assada donosi trenutak duboke tranzicije. Obećanje slobode sada je ublaženo realnošću obnove rascepkane nacije. Dok HTS konsoliduje moć, svijet pomno prati da li će ovo novo poglavlje donijeti mir ili će jednostavno označiti početak nove borbe.
