Palestinci će se sigurno oduprijeti, kao i uvijek. Priroda otpora će se pokazati ključnom za uspjeh ili neuspjeh izraelskog plana.
Izrael se sprema da anektira okupiranu palestinsku Zapadnu obalu. Aneksija će biti veliki korak unazad na putu palestinske slobode i vjerovatno će poslužiti kao katalizator za novi palestinski ustanak.
Iako je aneksija godinama bila na dnevnom redu Izraela, ovoga puta se ukazala ‘velika prilika’ – prema riječima ekstremističkog izraelskog ministra finansija Bezalela Smotriha – koja se, s izraelske tačke gledišta, ne može propustiti.
“Nadam se da ćemo imati sjajnu priliku sa novom američkom administracijom da napravimo punu normalizaciju (izraelske okupacije)”, rekao je ministar, prenijeli su izraelski mediji.
Ovo nije prvi put da Smotrich, među ostalim izraelskim ekstremistima, povezuje Trumpov dolazak u Bijelu kuću i ilegalno proširenje izraelskih granica.
Dva razloga čine izraelsku krajnju desnicu optimistom po pitanju Trumpovog dolaska: jedan, izraelsko iskustvo tokom Trumpovog prvog mandata, kada je američki predsjednik dozvolio Izraelu da preuzme suverenitet nad ilegalnim naseljima, sirijskom Golanskom visoravni i okupiranim istočnim Jerusalemom; i drugo, Trumpova nedavna izjava uoči izbora.
Izrael je “tako sićušan” na mapi, Trampe rekao je dok se obraćao proizraelskoj grupi ‘Stop antisemitizmu’ na događaju prošlog avgusta, pitajući se: “Postoji li neki način da se dobije više?” Ova izjava, po bilo kojoj definiciji apsurdna, izazvala je radost među izraelskim političarima, koji su to shvatili kao zeleno pravo za daljnje aneksije.
Ciljevi Izraela za kolonijalnu ekspanziju također su dobili poticaj posljednjih dana. Nakon pada vlasti Bashara al-Assada u Siriji, Izrael je odmah počeo invaziju na velike dijelove zemlje, dosežući sve do gubernije Quneitra, manje od 20 kilometara udaljenog od glavnog grada Damaska.
Ono što se dešava u Siriji služi kao model onoga što se može očekivati na Zapadnoj obali u narednim mjesecima.
Izrael je 1967. godine okupirao skoro 70 posto sirijskih Golanskih visoravni. Svoju ilegalnu okupaciju arapskog regiona učvrstio je formalnim aneksijom 1981. kroz takozvani Zakon o Golanskoj visoravni.
Taj nezakonit potez uslijedio je ubrzo nakon još jedne ilegalne aneksije, one okupiranog palestinskog istočnog Jerusalema prethodne godine.
Iako Zapadna obala nije formalno pripojena, granice istočnog Jerusalima proširile su se daleko izvan njegovih istorijskih granica, progutajući tako velike dijelove Zapadne obale.
Zapadna obala, poput Istočnog Jerusalema i Golanske visoravni, priznate su kao nelegalno okupirane teritorije prema međunarodnom pravu. Izrael nema pravnu osnovu da zadrži svoju okupaciju, a kamoli aneksiju bilo koje palestinske ili arapske regije. Međutim, to je dozvoljeno zbog podrške SAD-a i međunarodne šutnje.
Ali zašto Izrael sada želi da aneksira Zapadnu obalu?
Osim ‘velike prilike’ povezane s Trumpovim povratkom na vlast, Izrael smatra da bi njegova sposobnost da održi genocidni rat u Gazi bez ikakve međunarodne intervencije koja bi okončala istrebljenje, učinila aneksiju Zapadne obale daleko manje posljedičnom tema na međunarodnom dnevnom redu.
Iako je Međunarodni sud pravde (ICJ) donio odlučujuću odluku o nezakonitosti izraelske okupacije 19. jula, nakon čega je Međunarodni krivični sud (ICC) 21. novembra izdao naloge za hapšenje najviših izraelskih lidera, br. poduzete su mjere da se Izrael pozove na odgovornost. Malo je vjerovatno da će aneksija Zapadne obale to promijeniti, pogotovo jer Izrael vodi svoje ratove i nezakonite akcije uz direktnu podršku SAD-a.
Zaista, demokratska administracija Joea Bidena je finansirala i podržavala sve izraelske ratove, uključujući i sadašnji genocid. Očekuje se da će Trump biti jednako velikodušan, ili barem, nimalo kritičan.
Imajući sve ovo na umu, aneksija Zapadne obale u narednim sedmicama ili mjesecima je realna mogućnost.
Zapravo, Smotrich je već obavijestio “radnike tijela Ministarstva odbrane zaduženog za izraelske i palestinske civilne poslove na Zapadnoj obali” o svojim planovima da “ugasi odjel kao dio zamišljene izraelske aneksije tog područja”, Times of Izrael je izvestio 6. decembra.
Iako takva aneksija neće promijeniti pravni status Zapadne obale, ona će imati strašne posljedice za milione Palestinaca koji tamo žive, jer će aneksiju vjerovatno pratiti nasilna kampanja etničkog čišćenja, ako ne i od cijelog Zapada Banka, svakako iz velikih dijelova.
Aneksija će Palestinsku vlast također učiniti pravno irelevantnom – budući da je stvorena nakon sporazuma iz Osla da bi upravljala dijelovima Zapadne obale u očekivanju budućeg suvereniteta, koji nikada nije ostvaren. Hoće li PS pristati da ostane funkcionalna kao dio izraelske vojne administracije na novoanektiranoj Zapadnoj obali?
Palestinci će se sigurno oduprijeti, kao i uvijek. Priroda otpora će se pokazati ključnom za uspjeh ili neuspjeh izraelskog plana. Popularna Intifada, na primjer, preopteretiti će izraelsku vojsku, koja će vjerovatno koristiti neviđeni stepen nasilja da potisne Palestince, ali je malo vjerovatno da će uspjeti.
Pripajanje Zapadne obale u vrijeme kada je Palestina, zapravo, cijeli region u previranju, recept je za vječni rat, koji je, sa stanovišta Smotricha i njemu sličnih, prava ‘velika prilika’, jer će osigurati njihovu politički opstanak u godinama koje dolaze.
– Ramzy Baroud je novinar i urednik The Palestine Chronicle. Autor je šest knjiga. Njegova posljednja knjiga, koju je zajedno uređivao sa Ilanom Pappeom, je “Naša vizija za oslobođenje: angažirani palestinski lideri i intelektualci govore”. Dr. Baroud je nerezidentni viši istraživač u Centru za islam i globalne poslove (CIGA). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net
