ASTANA — Kazahstan, jedan od vodećih svjetskih proizvođača prirodnih resursa, suočava se sa sve većim pritiskom da usvoji niskougljične tehnologije kako bi ostao konkurentan usred pooštravanja globalnih propisa o emisiji ugljika. S obzirom da sektori sa visokim emisijama kao što su avijacija, transport, metalurgija i proizvodnja cementa dominiraju njenom ekonomijom, zemlja mora ubrzati svoje napore za dekarbonizaciju. Nedavni izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), Sektori sa visokim emisijama: Izazovi i mogućnosti za dobavljače tehnologije s niskom emisijom ugljenika, opisuje ključne strategije za prelazak na održive tehnologije, naglašavajući hitnu potrebu za strukturnim promjenama u energetici, transportu i industriji.
Prelazak na održivo zrakoplovno gorivo
Vazduhoplovstvo ostaje jedan od najizazovnijih sektora za dekarbonizaciju zbog značajne emisije ugljičnog dioksida modernih motora. Izvještaj identificira održivo zrakoplovno gorivo (SAF) i nove tehnologije, kao što su vodonik i električni motori za kratke letove, kao ključna rješenja za smanjenje emisija.
SAF, dobiven iz obnovljivih izvora kao što su biljna ulja, jestivo ulje, poljoprivredni otpad i ugljični dioksid, može smanjiti emisije do 80% tokom svog životnog ciklusa u poređenju sa fosilnim gorivima. Njegova kompatibilnost sa postojećim motorima čini ga izvodljivim rješenjem za aerodrome.
Za Kazahstan, koji pretenduje da bude regionalno vazdušno čvorište, SAF pokloni velika prilika za smanjenje ugljičnog otiska u sektoru. Investicije u infrastrukturu za proizvodnju i skladištenje SAF-a mogle bi ne samo ozelenjavati avijaciju zemlje, već bi i pozicionirale zemlju kao i na susjedna tržišta koja prelaze na održiva goriva. Međutim, takav razvoj zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu, potencijalno podržana od strane međunarodnih razvojnih banaka i privatnih investitora.
Transport i logistika
Kazahstanski transportni sektor je strateški vitalan, povezuje Evropu i Aziju, ali je i glavni izvor emisije ugljika. Izvještaj WEF-a ukazuje na električne kamione i kamione na vodonik kao obećavajuće tehnologije za smanjenje utjecaja sektora na okoliš.
Kazahstan bi mogao razviti infrastrukturu za električne stanice za punjenje i punjenja vodonika, otvarajući put čistijem teretnom transportu. Povećanje udjela željezničkog teretnog prometa — već sada daleko manje intenzivnog ugljika od cestovnog transporta — moglo bi dodatno podržati napore za dekarbonizaciju.
Državni poticaji, kao što su porezne olakšice i subvencije za kupovinu električnih ili hibridnih vozila, mogli bi potaknuti kompanije da usvoje rješenja za održivi transport. Zemlja bi se također mogla uskladiti s međunarodnim inicijativama zelenih koridora, gdje niskougljični transport daje prioritet niskougljičnom transportu. Ovaj napor će privući strane investicije i sredstva od strane globalnih organizacija koje promovišu održivu logistiku.
Modernizacija metalurgije i proizvodnje cementa
Metalurgija i proizvodnja cementa su među industrijama Kazahstana sa najintenzivnijim ugljikom, što značajno doprinosi nacionalnim emisijama. Izvještaj WEF-a naglašava da su modernizacija proizvodnih procesa i implementacija tehnologija za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) od suštinskog značaja za dekarbonizaciju.
Kazahstan bi mogao usvojiti obnovljive izvore energije i CCS tehnologije za metalurški sektor, koje obuhvataju emisije ugljičnog dioksida. Ove tehnološke proizvodne lokacije pohranjuju ih pod zemljom. Ovaj pristup bi značajno smanjio emisije uz očuvanje zaštite životne sredine.
Ogromne geološke formacije zemlje su pogodne za dugotrajno skladištenje ugljičnog dioksida, nudeći mogućnosti za stvaranje CCS infrastrukture na glavnim industrijskim lokacijama. To bi omogućilo izvozno orijentisanim kompanijama da ispune niskougljične standarde uz podršku ekonomskog rasta.
Kazahstan bi mogao da se udruži sa međunarodnim tehnološkim kompanijama kako bi usvojio najbolje prakse za dekarbonizaciju proizvodnje čelika i cementa. Modernizacija fabrika energetski efikasnim tehnologijama osigurala bi da ove industrije ostanu otporne na buduće klimatske izazove.
Kako bi podstakao investicije, Kazahstan bi mogao uspostaviti posebne ekonomske zone za kompanije fokusirane na CCS i druge tehnologije s niskim udjelom ugljenika, nudeći porezne olakšice i subvencije kako bi privukao angažman privatnog sektora.
Kako svijet ubrzava svoju tranziciju na tehnologije s niskim udjelom ugljenika, zemlja ima jedinstvenu priliku da modernizira svoju industriju s visokim emisijama. Investicije u SAF, infrastrukturu za transport električne energije i vodonika, modernizaciju metalurgije i proizvodnje cementa i CCS tehnologije omogućit će Kazahstanu da značajno smanji emisije i postane regionalni lider u razvoju niskougljičnog dioksida.
Članak je originalno bio objavljeno na Economickz.org.