Jamal Kanj
Saradnja PA s Izraelom naglašava duboke izazove s kojima se palestinska uprava suočava pod okupacijom.
Od Sporazuma iz Osla iz 1993., Izrael je više puta napadao kamp Dženin. Grad Dženin i obližnji kamp nalaze se u onome što se smatra područjem A Sporazuma.
Područje A, koje obuhvata otprilike 18% Zapadne obale, ili 18% od 22% istorijske Palestine, trebalo bi da bude pod potpunom kontrolom Palestinske vlasti (PA). To znači da PA vodi i civilne poslove i sigurnost u ovoj oblasti.
U palestinskom izbjegličkom kampu Jenin, Izrael je izvršio uzastopne racije od zloglasnog masakra u aprilu 2002. Nedavno, krajem maja, izraelska vojska je izvršila raciju u kampu ubivši nekoliko Palestinaca prije nego što je dovela buldožere američke proizvodnje i finansirane od SAD-a koji su kopali asfaltni putevi, infrastrukturni objekti i rušenje kuća.
Odbacujući odgovornost PA u zoni A prema sporazumu iz Osla, izraelska vojska djeluje slobodno, napadajući i hapseći Palestince u bilo kojem gradu, mjestu ili izbjegličkom kampu širom Zapadne obale. Prošlog augusta, izraelska vojska je pokrenula velike upade na gradove i mjesta označene kao Zona A, ubivši desetine Palestinaca.
U kampu Dženin, izraelska vojska je potpuno odsjekla područje od vanjskog svijeta – blokirajući komunikacije, zabranjujući vanjskim novinarima i ograničavajući pristup hrani i vodi. Nakon najmanje sedmične racije, ubijeno je više od 30 Palestinaca, a desetine uhapšeno bez optužnice. Prema izvještaju UN-a, u prošloj godini Izrael je ubio više od 630 Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jerusalem.
Nadalje, napadi izraelskih jevrejskih kolonista na Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu značajno su porasli od izbora najrasističke vlade Izraela. Prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova, prošle godine su dokumentirana najmanje 1.423 napada na naseljenike, u prosjeku četiri dnevno. Tokom vrhunca sezone berbe maslina u oktobru, teror cionističkih kolonista dostigao je rekordna 32 napada. Ohrabreni vladinim zvaničnicima i sveprisutnim osjećajem nekažnjivosti, ovi jevrejski kolonisti su nastavili vandalizirati kuće, spaljivati vozila, trovati stoku, a maslinici – trajni simbol palestinske otpornosti i kritičan izvor sredstava za život – bili su namjerno zapaljeni ili iščupani iz korijena.
Ono što ove terorističke akte čini posebno eklatantnim je očigledno saučesništvo izraelske vojske. Izraelske snage imaju iskustvo u omogućavanju kolonističkog nasilja, pripravnosti ili pridruživanju ovim brutalnim napadima. Trebalo bi shvatiti da je sistematsko i rasno motivirano nasilje izraelskih jevrejskih fanatika dio proračunate cionističke strategije za ulijevanje psihološkog straha i postizanje “dobrovoljnog” etničkog čišćenja Palestinaca.
U međuvremenu, palestinski seljani koji pokušavaju da brane svoju imovinu, suočavaju se s hapšenjem ili ih vojnici dočekaju živom paljbom. Ovaj oštar dvojni pravni sistem – gdje doseljenici djeluju nekažnjeno dok Palestinci trpe oštru vojnu vladavinu – oličava uslove aparthejda koje su dokumentirale vodeće organizacije za ljudska prava, uključujući Amnesty International i Human Rights Watch.
Prošle sedmice, izraelska vojska je vodila široku vojnu kampanju u izbjegličkom kampu Balata u Nablusu, Tubasu, gradovima izvan Ramallaha i Qalqilyi na Zapadnoj obali. U Hebronu su izraelske snage počele da ruše novi kolonijalni put južno od Hebrona, čupajući drveće, rušeći i konfiskujući palestinsku zemlju u korist novih kolonija samo Jevreja.
Sada usporedite ovo sa sigurnosnom operacijom koju je pokrenula PA, “Zaštiti domovinu”, s ciljem razoružavanja palestinskih boraca unutar izbjegličkog kampa Jenin. Teško je ne posmatrati aktivnosti PA u logoru kao produžetak istih napora Izraela, koji nisu uspjeli slomiti otpor od 2002. godine.
Zaštita domovine za PA bi trebala značiti obranu palestinskih gradova od okupatorske vojske, čuvanje palestinskih farmera od napada naseljenika i odupiranje izgradnji kolonijalnih puteva i eksproprijaciji palestinske zemlje — a ne razoružavanje jedine snage koje izazivaju izraelsku okupaciju i njene rasističke politike.
Savitljiva saradnja PA s Izraelom postavlja fundamentalno pitanje o budućnosti trenutnog palestinskog rukovodstva. Kako frustracija statusom quo raste, zahtjevi za novom strategijom koja daje prednost otporu i samoopredjeljenju u odnosu na prilagođavanje su predodređeni da zadobiju snagu. Grassroots pokreti odražavaju želju za vodstvom koje je više odgovorno palestinskom narodu, a manje Izraelu i međunarodnim donatorima.
Konačno, saradnja PA s Izraelom naglašava duboke izazove s kojima se palestinska uprava suočava pod okupacijom. Oslobađanje od ove dinamike će zahtijevati ne samo unutrašnju reformu već i osnaženi nacionalni pokret sposoban da ujedini Palestince, u domovini i dijaspori, oko zajedničke vizije pravde, slobode i samoopredjeljenja.
Podugovaranjem izraelskog suzbijanja palestinskog otpora okupaciji i nasilju naseljenika, trenutna putanja PA ne samo da potkopava palestinske težnje za državnošću, već i rizikuje transformaciju “domovine” koju navodno štiti u Bantustance koje vode cionisti.
– Jamal Kanj je autor “Djeca katastrofe”, Putovanje iz palestinskog izbjegličkog kampa u Ameriku i drugih knjiga. Često piše o pitanjima arapskog svijeta za različite nacionalne i međunarodne komentare. On je doprinio ovom članku u The Palestine Chronicle
