Autor Roger Waters
Istina i ljubav ili laž i mržnja?
Svakog jutra, podneva i večeri moram da izbrišem nekoliko obaveštenja o novim pretplatnicima na svom kratkom skupu podstaka. Mojim novim pretplatnicima se svidjela nedavna objava moje razmjene e-pošte s Thomom Yorkeom iz Radioheada iz 2017. Čini se da im je to razjasnilo nekoliko stvari. Dobro. Hajde da razjasnimo još nekoliko.
Genocid i etničko čišćenje autohtonog naroda Palestine od strane ubilačke države Izrael, koju pomaže, podržava i finansira Zapadno carstvo, oduzima mi dah do te mjere da jedva mogu pisati. Ruka mi se trese, grudi su mi stisnute, dah mi dolazi u napadima i počinje, a oči mi se zamagljuju od suza sažaljenja, bijesa i nevjerice. Ja sam hiljadama milja od najbližeg ukočenog, hladnog, mrtvog djeteta. Nisam čuo ni jedan pucanj, niti osjetio najslabiji dašak truljenja od trulih tijela majki i tata, ujaka, tetaka i rođaka i djedova i sestara i braće pod ruševinama, a ipak…?
Možda imam PTSP.
„Smiri se, ti mršavi kretenu!”
Odmahujem glavom, da je na trenutak očistim od svoje agonije. Mislio sam da smo se svi složili.
“Nikad više.”
Mislio sam kada su naši lideri potpisali Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima 10. decembra 1948. u Parizu, u kojoj je sadržano njenih trideset članova zakona, da su je svi htjeli pridržavati. Ali pogrešio sam. Nisu svi mislili da ga se pridržavaju. Neki od njih su govorili pite od prasića, zar ne, Thom? Neki od njih su imali svoje manikirane prste prekrižene na leđima, zar ne, Thom?
Bilo je pomalo kao 4. jul 1776. u Filadelfiji, zar ne? Deklaracija o nezavisnosti:
“Smatramo da su ove istine očigledne, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom.”
Kada smo čitali istoriju američke revolucije, pretpostavili smo da se ova neotuđiva prava na koja su očevi osnivači pozivali treba da prošire na smeđe ljude, zar ne, Thom? Kao Afroamerikanci, Indijanci ili Palestinci?
Pretpostavljam da je moguće da su očevi osnivači vjerovali u ono što su izjavili, ali to se čini teško vjerodostojnim, s obzirom na to da nam historija pokazuje da je njihova vezanost za fundamentalno europsku predodžbu bijele nadmoći i kolonijalizma naseljenika, u posljednjih 240 godina, nadjačala navodno neotuđiva prava bilo koga neevropskog porijekla koji im je stao ili stao na put onome za što vjeruju da je njihov manifest sudbina.
Ovo očito uključuje četrdesetak ili pedeset miliona autohtonih Indijanaca koji su im stajali na putu 1776. godine, da ne spominjemo afričke robove koji su dopremljeni da bi stekli bogatstvo bijelog čovjeka, ili trenutno, sedam miliona autohtonih Palestinaca koji tako herojski stoje u otpor za odbranu svoje rodne zemlje.
Ostavimo za sada po strani genocid američkih Indijanaca i fokusirajmo se na genocid u Palestini koji je u toku.
Dakle, Thom? Izvini, Thom, skoro sam te zaboravio. Šansa bi bila dobra stvar, zar ne, Thom? Zvučim li ljuto, Thom? Dobro, dobro primećen, Thom. jesam. Mogu li te nešto pitati, Thom? Da li posjedujete pametni telefon? Ako to uradite, ne možete tvrditi da ste u neznanju, zar ne? Ili si samo sociopata, Thom?
Zašto ne upravljate barikadama sa mnom i Brianom Enoom, Kenom Loachom i Susan Sarandon, urlajući svojim bijesom zajedno s našim, na Izrael i SAD, i UK i Francusku i Njemačku i svu ostalu genocidnu, bijelu supremacističku manifestaciju sudbina, evropska kabala?
Ili ste samo filozofski, emocionalno i politički povezani sa svima onima koji su potpisali Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima 1948. sa svojim manikiranim prstima na leđima?
Dakle, da li je potpisivanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima najveća poslastica dvadesetog veka, Thom? sta ti mislis Čini se da se malo kolebaš, Thom, pa ću ja odgovoriti umjesto tebe. Ne, Thome, potpisivanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima nije bilo ništa. Bio je to herojski, veličanstven pokušaj napretka, Thom. Bio je to izraz globalne želje da se napravi svijet koji je bolji nego što je bio prije dva svjetska rata, da se okonča svaki rat.
Za većinu potpisnika to nije bila laž. Većina njih je vjerovala u ono što potpisuju. Većina njih još uvijek radi. Ne, Thom, to nije bila laž. Bio je to univerzalni izraz ljubavi, istine i iznad svega nade u budućnost čovječanstva. I dalje je, i ako mi, ljudi, stojimo zajedno nepokolebljivi u našem otporu genocidu, dovedeni na iPhone blizu tebe, Tom, cijeli dan, svaki dan, 24/7, u svim njegovim odvratnim detaljima…
Ako to učinimo, Thom, i zahtijevamo provedbu trideset članova te deklaracije iz Pariza, 1948., prema međunarodnom pravu, možda ćemo – samo možda – uspjeti spasiti našu dragocjenu planetu, naš dom i sav život na njoj, bez obzira etničke, vjere ili nacionalnosti, od izumiranja.
Planeta Zemlja, Thom, naš dom, koji, uz vaše udovoljavanje, neumoljivo guraju mrski bijeli suprematistički lideri, uglavnom, ali nažalost ne isključivo, američki i izraelski (da, Sir Keir Starmer, mislim na vas!). Gdje sam bio? O da, omraženi bijeli suprematistički lideri koji bljuju laži i mržnju, prikupljene iz zlonamjernih drevnih vjerskih tekstova, gurajući planetu Zemlju sve bliže njenom konačnom poniranju u ponor.
Samo da budemo jasni, Thom, kada govorim o zlobnom svetom pismu – Amaleku i Armagedonu – uvijek su bili noćna mora, Tom, nikad san… čak i za nekoliko odabranih.
ljubav i istina,
R.
PS: Prilažem pesmu.
Crystal Clear Brooks
Kad dođe vrijeme
I sviće posljednji dan
I vazduh svirača se zagreva
Visoke stijene stare zemlje
Kad sveti spis propadne
Kao spaljeni papir
I mudri ljudi priznaju
Da postoji više od jednog načina
Više od jedne staze
Više od jedne knjige
Više od jednog ribara
Više od jedne kuke
Kada su mačke sve oderane
I riba je na udicu
Kad su gospodari rata
Zar više nema naših gospodara
Kad stari prijatelji uzmu svoj viski
Napolju na verandi
Podignite čašu za njihove drugove
Ko je nosio baklje
Uradili smo dobro
Ako možemo da kažemo
Dok sunce zalazi
Tog poslednjeg dana
Da nikada nismo pokleknuli
Da smo uradili sve što smo mogli
Da bi djeca mogla ići na pecanje
U kristalno čistim potocima
Crystal Clear Brooks c. Roger Waters
(Izvedba uživo Crystal Clear Brooks sa ljudima iz Musicorps-a u The Daughters of the American Revolution Hall, Washington DC, novembar 2015. Bila je to sjajna noć! Zvala se Music Heals. Jeste. Pridružili smo se te noći na barikadama Tom Morello, Billy Corgan, Sheryl Crow, GE Smith, i Jeff Kazee, između ostalih, hvala vam, drugovi.)
– Roger Waters je rok legenda i suosnivač Pink Floyda. Waters je vodeći aktivista za ljudska prava. On je doprinio ovom članku u The Palestine Chronicle.
