Napomena urednika: Astana Times nastavlja sekciju sa člancima naših čitalaca. Kao platforma koja cijeni različite perspektive i smislene razgovore, vjerujemo da će ova nova rubrika pružiti prostor čitateljima da podijele svoja razmišljanja i uvide o različitim temama koje su važne za njih i AT publiku.
Kazahstan ima bogato, snažno i neupitno nasljeđe nomadske tradicije koja danas postaje živa tradicija. Lov na orlove, pravljenje jurti i streličarstvo na konjima nose istoriju nacije koja je duboko povezana sa zemljom i stokom. Uprkos povećanom stepenu razvoja Kazahstana, očuvanje ovih tradicija je od suštinskog značaja – ne samo za jačanje nacionalnog identiteta, već i za prenošenje iskustva naših predaka na buduće generacije. Pozitivne strategije u Kazahstanu mogu omogućiti zemlji da oživi svoju nomadsku kulturu dok napreduje u modernom kontekstu.
Foto: World Nomad Games.
Nedavno sam dobio jedinstvenu priliku da posjetim godišnji kokpar – tradicionalnu igru jahanja – u relativno malom selu na jugu Kazahstana. Podsjećanje na koncept našeg naslijeđa bilo je podsjetnik koliko je to lijepo i vrijedno kada smo gledali kako se jahači međusobno takmiče i pokazali svoje vještine i timski rad. Porodice, mladi i stari, okupili su se na terenu kako bi proslavili ne samo igru, već i duh snage, okretnosti i jedinstva. Ovo iskustvo me je navelo da shvatim da se tradicionalni nomadski način života u Kazahstanu ne svodi samo na specifične prakse već način života koji oblikuje nečiji karakter i odnos sa prirodom. Ove lekcije ostaju relevantne u današnjem svijetu.
Očuvanje naše kulture prevazilazi turističke parade. To zahtijeva ugrađivanje vrijednosti naše tradicije u društvo. Prečesto je da se ove tradicije mogu zaboraviti u jeku kazahstanskih gradova i industrija koje se razvijaju. Ali turniri poput World Nomad Games dokazuju da je ljudima širom svijeta stalo do naše tradicije i da je poštuju. Općenito, lijepa i egzotična slika kazahstanske kulture privlači ljude, a ova pažnja daje Kazahstanu šansu da postane kulturni most, povezujući prošlost i sadašnjost na način na koji to može malo nacija.
Ključna strategija očuvanja naše nacionalne baštine je obrazovanje. Upoznavanje mladih sa njihovim životnim nomadskim načinom života tokom nastave ili školskih aktivnosti može im pomoći da razviju ponos za svoje korijene. Na radionicama se mogu pokrenuti praktične aktivnosti takvih aspekata kazahstanske kulture kao što su sastavljanje jurte, jahanje ili obučavanje ptica grabljivica. Štaviše, fokusiranje na saradnju sa neprofitnim organizacijama, na primer Kazahstanskim geografskim društvom koje nastoji da razvije uvažavanje kazahstanskog nasleđa, može doprineti razvoju novih praksi koje će podržati stalno oživljavanje ovih tradicija.
Drugi obećavajući aspekt je stvaranje odgovornog turizma kako ljudi ne bi zloupotrijebili svoj kulturni i istorijski značaj. Kako mnoge zemlje prihvataju turizam kao sredstvo za promociju kulture drugim društvima i nacijama, postoji potreba da se taj proces promoviše na kulturološki razuman i osjetljiv način. Mala porodična preduzeća koja prave autentične jurte, kazahstanske kostime i druge dodatke i prodaju kožnu galanteriju mogu takođe dobiti poželjne ekonomske povrate od turizma i ne gube svoju stručnost. Vlada bi trebala obezbijediti grantove za ove zanatlije ili pomoći da se uspostave zone kulturne baštine gdje bi se takva djelatnost mogla više razvijati i napraviti stvarnu kulturnu ekonomiju za ova sela.
Isto se odnosi i na našu nomadsku kulturu u kojoj moderna tehnologija pruža pristupe za dostizanje i ovjekovječenje kulture. Očuvanje stručnosti uključuje kreiranje zapisa u web resursima, video zapisima i online izložbama kako se ključni materijali ne bi izgubili. Kazahstan takođe može da radi sa tehnološkim platformama kako bi izgradio realistična iskustva – virtuelni obilazak života u jurti, onlajn časovi za ljude koji su zainteresovani da savladaju osnove kazahstanske tradicije širom sveta. Na ovaj način, koristeći tehnologiju, možemo podijeliti naše naslijeđe, više s lokalnim stanovništvom, ali i sa vanjskim svijetom, stvarajući uvažavanje našeg naslijeđa i povijesti od strane drugih ljudi.
Održavanje ovih tradicija nije samo veoma korisno za Kazahstance, već je korisno i za ljude širom svijeta. Nomadski način života uči održivosti, efikasnom korišćenju resursa i poštovanju prirode. Kada je svijet zakrčen više nego ikad, lekcije nomadskog života kao što je korištenje malo okoliša, primjena efikasnog korištenja resursa i njegovanje odnosa unutar zajednice su zaista plemenite lekcije. Na primjer, lovci na orlove uče svoje ptice da strpljivo love i poštuju; lovci nikada ne iskorištavaju svoje orlove na način tipičan za ekološki destruktivnu modernu osobu. Na isti način, gradnja jurta, od prirodnih materijala na koje ljudi ne utiču na životnu sredinu, predstavlja razuman način življenja od kojeg druge zemlje mogu učiti.
Što se tiče budućnosti, Kazahstan ima izuzetnu priliku da pokaže da modernizacija i tradicija nisu suprotnosti već komplementarne snage. Modernizacija ne bi trebala ukrasti naše korijene; umjesto toga, trebalo bi postati suprotnost i pustiti naše tradicije da se razvijaju, dok one ne mijenjaju svoju suštinu. Za Kazahstance to znači uzeti najbolje od onoga što su nam naši preci ostavili i dodati vrijednost tome, a zatim to ponuditi svijetu bez stida.
Kazahstansko nomadsko naslijeđe je ona vrsta snage koja je duboko u ljudima iu samoj suštini naše nacije. Obrazovanje, odgovorni turizam i tehnologija sredstva su da ovo nasljeđe postane živopisno u 21. stoljeću. Čineći to, ne samo da poštujemo prošlost, već i inspirišemo buduće generacije da nastave ove tradicije.
Autorica je Alima Salykova, postdiplomac na Visokoj školi javne politike Univerziteta Nazarbajev.
Odricanje od odgovornosti: Stavovi i mišljenja izražena u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno stav The Astana Timesa.
