Autor: Tita C. Valderama
Filipinski predsjednik Ferdinand Marcos Jr pristao je na umetanje izborne godine svojih saveznika u Kongresu u budžet nacionalne vlade, što podsjeća na 10 milijardi funti (172,07 miliona američkih dolara) Skandal sa svinjskim buretom iz 2013. Raspodjela za obrazovanje za 2025. je umjetno naduvana, izdajući Markosovu deklariranu ‘razboritu politiku potrošnje’ i podsjećajući na vrstu korupcije koja je karakterizirala vladavinu njegovog oca.
Godišnji plan potrošnje, koji je Markos potpisao 30. decembra, povećava budžetski zahtjev njegovog vlastitog ureda u iznosu od 10,51 milijarde (181,63 miliona američkih dolara) za 5,4 milijarde funti, navodno za pripreme za državno domaćinstvo samita ASEAN-a 2026. godine, dok je umanjio 03 ₱2. milijardi iz zahtjeva ureda potpredsjednice Sare Duterte do 733 miliona funti nakon njenog odbijanja da odgovori na pitanja o njenoj potrošnji od 612,5 miliona povjerljivih sredstava za svoju kancelariju i Ministarstvo obrazovanja 2022. i 2023. Porodica Duterte postala je Markosovi najneumoljiviji politički neprijatelji.
Godišnji budžetski program, u stvari, postao je ključni alat za reizbor u Kongresu koji se reklamira kao koristan za siromašne, ali kritičari opisuju kao jedan od najkorumpiranijih u historiji Filipina. Sam Predstavnički dom se pojavio kao jedan od najvećih dobitnika, s njegovom izdvajanjem više nego udvostručeno sa prvobitno predloženih 16,3 milijarde funti na 33,7 milijardi funti.
Markos je, potpisujući nacrt zakona koji mu je poslao njegov rođak i politički saveznik, predsednik Predstavničkog doma Martin Romualdez, smanjio samo 26 milijardi od 289 milijardi funti na predloženi budžet od 825 milijardi funti za Ministarstvo javnih radova i autoputeva, ostavljajući više više od 90 posto tzv. umetanja. Ali dok je budžet za javne radove dopunjavao dodacima zakonodavaca, Kongres je smanjio potrošnju na obrazovanje za 12 milijardi funti, od čega je 10 milijardi bilo iz programa kompjuterizacije koji je trebao “nadograditi i ojačati ICT kompetencije učenika, nastavnika, škola vođe i nenastavno osoblje.”
U dvodomnom konferencijskom komitetu, budžet za javne radove iznosio je 1,14 biliona funti, dok je Ministarstvu obrazovanja ostalo 737 milijardi funti, što je manje u odnosu na prvobitno predloženih 793 milijarde funti. Prije nego što je prijedlog budžeta stigao u odbor, Kongres je već smanjio izdvajanja za obrazovanje za 44 milijarde funti.
Filipinski ustav, međutim, propisuje da: „Država će obrazovanju dati najviši budžetski prioritet i osigurati da će nastava privući i zadržati svoj pravi udio najboljih raspoloživih talenata kroz adekvatnu naknadu i druge načine zadovoljstva i ispunjenja posla. Kako bi se izbjeglo ustavno pitanje oko rezova, konačna verzija programa potrošnje uključivala je uvođenje entiteta kao što su Filipinska vojna akademija, Nacionalna policijska akademija, Visoka škola za javnu sigurnost, Visoka škola za nacionalnu odbranu i Akademija lokalne uprave, napuštajući sektor obrazovanja sa navodno 1.053 triliona £ od 6.326 biliona £ izdataka, dok je javnim radovima ostalo 1.007 £ triliona.
Profesor sa filipinskog univerziteta Cielo Magno, bivši podsekretar u Odsjeku za finansije tokom prvih mjeseci Markosove administracije, rekao je da je uključivanje agencija za obuku u druge resorne odjele u birokratiji pokušaj da se učini da obrazovanje postaje sve više nego javni radovi. Istakla je da ovi subjekti ne doprinose direktno rješavanju problema pismenosti i računanja u osnovnom obrazovanju i da ih stoga ne treba uračunavati u budžetski program sektora obrazovanja.
Magno je opisao plan potrošnje kao “propolitički” jer daje prioritet izdvajanjima koja će biti od koristi zakonodavcima, od kojih većina vodi kampanju za majski period. Ranije su agencije u okviru sektora obrazovanja bile DepEd, državni univerziteti i fakulteti, Komisija za visoko obrazovanje i Uprava za tehničko obrazovanje i razvoj vještina, isključujući subjekte za obuku u okviru Ministarstva nacionalne odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova i lokalne samouprave, i filipinska nacionalna policija.
Analitičarka javnih finansija Zyza Nadine Suzara, izvršna direktorica think tank Instituta za liderstvo, osnaživanje i demokratiju i bivša direktorica Odjeljenja za budžet i upravljanje, istakla je da je od 194 milijarde funti u stavkama na koje je Markos stavio veto, 168 milijardi funti ili 86,6 posto je iz neprogramiranih aproprijacija, što je učinilo veto irelevantnim. Smanjenje od 168 milijardi funti, rekla je, “ne mijenja značajno strukturu nacionalnog budžeta za 2025.”, jer “svinjetina ostaje ogromna”. Kao prvo, dodala je, projekti neprogramiranih aproprijacija ne mogu se implementirati osim ako vlada ne prikupi višak poreza ili ako se ne uvedu novi porezi.
Magno je rekao da je većina rezova od 26 milijardi funti namijenjena projektima kontrole poplava koje su identificirali zakonodavci. Zadržavajući više od 90 posto umetanja zakonodavaca i uklanjanjem aproprijacija za stavke s velikim učinkom koje su navedene pod neprogramiranim izdvajanjima, Markos je odlučio dati prioritet potrošnji za male infrastrukturne projekte koje su podržali njegovi politički saveznici, a ne za one koji bi mogli doprinijeti više na nacionalni razvoj.
Sonny Africa, izvršni direktor istraživačke grupe IBON Foundation, rekao je da je Markosov program potrošnje pod nazivom “Agenda za prosperitet: ispunjavanje potreba i težnji filipinskog naroda” bio pogrešan od samog početka. „Bilo je jasno da će budžet siromašne učiniti siromašnijim, a bogate bogatijima“, on objavljeno 17. decembra.
Plan potrošnje administracije, rekao je, “ne odgovara stvarno društvenim i ekonomskim potrebama nacije, dok, nažalost, favorizuje svinjetinu političara i profit bogatih”.
Magno je istakao da, dok je 50 milijardi funti izrezano iz programa Pantawid Pamilyang Pilipino (4P), uslovnog programa gotovine, smanjeno je 50 milijardi PUR, Kongres je dodijelio 26 milijardi P26 milijardi za program Ayuda sa Kapos ang Kita (AKAP), program koji pruža riža, hrana, medicinska, pogrebna ili novčana pomoć siromašnim Filipincima.
Kongres je, rekla je ona, premjestio 50 milijardi funti u neprogramirana izdvajanja i obezbijedio 26 milijardi funti za AKAP i druge stavke u koje bi mogli uroniti ruke. Međutim, prenesenih 50 milijardi funti je tada izbrisano.
Oba programa su podnesena Odjeljenju za socijalnu zaštitu i razvoj. Političarima nije dozvoljeno da distribuiraju 4P pa su stvorili AKAP, prema kojem se identifikuju korisnici, a robu dijele političari, na čelu s Romualdezom, koji gleda na mjesto predsjednika 2028.
Već u drugoj godini implementacije, Markos je rekao da će biti uspostavljene zaštitne mjere za „čuvanje [AKAP] protiv zloupotrebe, dupliciranja i fragmentiranih beneficija.” Ali dok se čini da programi pomoći imaju koristi za siromašne, nije se vodilo računa o tome koliko ide direktno namijenjenim korisnicima, zbog čega su prilike za isplatu izgledale kao nalet kampanje upotpunjen ceradama s njihovim ogromnim imenima i fotografijama.
Fond za nesreće smanjen je za 500 miliona funti uprkos sve većem intenzitetu prirodnih katastrofa. Budžetski zahtjev Ministarstva za nauku i tehnologiju od 49 milijardi funti smanjen je za nevjerovatnih 20 milijardi funti, dok je zahtjev od 74 milijarde funti za filipinsko zdravstveno osiguranje (PhilHealth) obrisan, navodno zato što ima rezervni fond od 600 milijardi dolara koji mogao koristiti. Program potrošnje je takođe uključivao povećanje dnevnica vojnika sa 150 £ na 350 £ dnevno, ili 10 500 £ mjesečno, alokacija za koju je Romualdez rekao da je napravljena po Markosovom uputstvu.
Žongliranje zakonodavaca sa sredstvima agencija koje direktno daju osnovne usluge paušalnim programima koji su njima korisniji pokazuje sve veći uticaj politike pokroviteljstva u budžetskom sistemu. I Markos je to tolerisao, prkoseći sopstvenoj deklaraciji da “svaki centavo mora ići na programe koji istinski podižu živote, jačaju zajednice, obezbeđuju budući razvoj Filipina”.
Zadržavanjem najvećeg dijela svinjskog bureta poslanika u budžetu za 2025., nije lako progutati Markosovu izjavu nakon potpisivanja zakona o budžetu. „Mi svoju ulogu upravitelja novca naših poreskih obveznika shvatamo ozbiljno“, rekao je on.
Tita C. Valderama je kolumnist Manila Timesa i urednik i povjerenik na VERA Files, neprofitnom online portalu vijesti poznatom po svojoj institucionaliziranoj ulozi u provjeravanju lažnih informacija
