Napomena urednika: Astana Times nastavlja sekciju sa člancima naših čitalaca. Kao platforma koja cijeni različite perspektive i smislene razgovore, vjerujemo da će ovaj novi odjeljak pružiti prostor čitateljima da podijele svoja razmišljanja i uvide o različitim temama koje su bitne njima i AT publici.
Kao Kazahstanska žena rođena i odrasla u novoj nezavisnoj državi i post-sovjetskom pejzažu, često sam se susrela sa dvostrukom privlačnošću identiteta – vezom sa stoljetnim nomadskim tradicijama i stalnim podsjetnikom na priče iz sovjetskog doba koje su pokušavale da nas redefiniraju . Danas, međutim, unutar Kazahstana dolazi do rastućeg i živopisnog pomaka. Krećemo se od pozajmljenog identiteta prema prosvijećenom ponosu na naš jezik, običaje i vrijednosti, definirajući svoj identitet na svoj jedinstveni način preuzimajući proaktivnu ulogu u preoblikovanju narativa. Trenutno se naša zemlja nalazi u kritičnoj poziciji u smislu redefiniranja svog identiteta spajanjem odjeka prošlosti sa dinamičnom modernom reinterpretacijom.
Fotografija: “Celofan painting” Saule Suleimenova.
Omladina modernog Kazahstana oživljava svoj entuzijazam za kazahstanski jezik. Kulturni događaji, uključujući festivale, forume i sajmove, odaju počast običajima, tradiciji i samom jeziku—primjeri uključuju proslavu Nauryza, Forum Qaz, The Spirit of Tengri i Nomadske igre. Ove proslave i okupljanja napreduju, podstičući osjećaj ponosa na našu prošlost. Ovaj pomak nadilazi puku simboliku; predstavlja pristup i pokušaj ponovnog osvjetljavanja našeg identiteta kroz priznavanje naše kulturne pozadine uz prilagođavanje potrebama visoko međusobno povezanog svijeta. Međutim, na ovom putu ostaju izazovi.
Dinara Kyzyrbayeva
Uticaj sovjetskog nasleđa ostavio je traga na kazahstanskom kulturnom identitetu. Ruski jezik je dugi niz godina bio primarni medij u obrazovanju, vladi i poslovnom okruženju, zanemarujući kazahstanski jezik. Kao rezultat toga, poznavanje kazahstanskog je postalo više ceremonijalno i simbolično nego funkcionalno za mnoge ljude. Trenutno se ruski jezik uveliko koristi, posebno u velikim gradovima, što predstavlja izazov za razvoj kazahstanskog kao službenog jezika u državi.
Osim toga, sovjetski pristup definiranju povijesti potkopao je ili umanjio važan dio našeg nomadskog naslijeđa. Tradicije, običaji i istorijske ličnosti često su prikazivani kao zastarjeli i nebitni. Sjećam se priča moje bake o njenom djetinjstvu kada su povijesne knjige opisivale naše naslijeđe kao manji dio šireg sovjetskog narativa. Kao rezultat toga, mnogi mladi Kazahstanci su se osjećali odvojeno od svojih korijena zbog ovih pogrešnih tumačenja, gubeći svoj identitet unutar šireg narativa.
Bez obzira na to, Kazahstan je posljednjih godina počeo zacrtati novi kurs. Programi koje je pokrenula vlada, kao što je Rukhani Zhangyru, rade na ponovnom rasplamsavanju i podsticanju kazahstanske kulture, jezika i tradicije u proteklih nekoliko godina. Ovi programi imaju za cilj zatvaranje jaza između naše istorije i modernosti izgradnjom zajedničkog nacionalnog identiteta, koji priznaje i nasleđe i napredak.
Osnovna promjena u ovim programima može se vidjeti u napretku kazahstanskog jezika. Davanje prioriteta priznavanju jezika kao ključnog za održavanje kulturnog identiteta pozicioniralo je kazaški kao primarni jezik za obrazovanje, trgovinu i administraciju. Implementacija trojezičnosti poboljšava znanje kazahstanskog jezika zajedno sa pripremanjem kazahstanske omladine za visoko međusobno povezan svijet.
Drugi ključni razvoj je digitalizacija i povećana dostupnost kazahstanske književnosti, umjetnosti i istorije. Plakati na autobuskim stanicama i drugim lokacijama s velikim prometom sada sadrže informacije i QR kodove koji povezuju na digitalizirane resurse. Zahvaljujući modernoj tehnologiji moguće je pristupiti drevnim tekstovima i nacionalnim arhivima na digitalnim platformama za tehnološki pismenu publiku. Štaviše, uticajni na društvenim mrežama i umjetnici igraju aktivnu ulogu u kreativnom promoviranju kazahstanske kulture i njegovanju osjećaja nacionalnog ponosa.
Ovo kulturno prosvjetljenje je također uticalo na moje neposredno okruženje, sa bliskim prijateljima koji se trude da češće govore kazaški, posjećuju predstave kazahstanskog dramskog pozorišta i podržavaju brendove “Made in Kazakhstan”. Jedan od najznačajnijih primjera uključivanja ljudi u kazahstansku kulturu na moderan način je korištenje umjetnosti kao alata, posebno kroz popularnu muzičku predstavu „Gaukhartas“, prikazanu u Zh. Muzičko pozorište za mlade gledaoce Omarov. Ova predstava je privukla značajnu pažnju ljudi putem društvenih mreža, posebno među mladima, zahvaljujući živopisnom prikazu kazahstanskog života kroz prekrasan folklor, ukrase i nošnje. Kao rezultat, umjetnost je postala moćno oruđe u uključivanju mladih u redefiniranje kazahstanskog identiteta.
U zaključku, put Kazahstana ka redefinisanju svog identiteta sprovodi se na otporan i kreativan način. Spajanjem našeg nomadskog naslijeđa sa modernim kontekstom, gradimo našu priču koja nam pripada i koja nas definira. Iako nesumnjivo ima prostora za dalji razvoj, optimista sam da ne samo da reinterpretiramo svoj prošli identitet, već i gradimo novi identitet ukorijenjen u ponosu, svrsi i nadi.
Autorica je Dinara Kyzyrbayeva, apsolventica na Visokoj školi javne politike Univerziteta Nazarbayev.
Odricanje od odgovornosti: Stavovi i mišljenja izražena u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno stav The Astana Timesa.
