Globalni pokret za podrivanje i ograničavanje pristupa bezbednom pobačaju, koji je bio relativno neaktivan tokom Bidenovog međuvladarstva koje je počelo 2020., izgleda da će se vratiti zajedno sa povratkom Donalda Trampa na mesto predsednika SAD. Iako je predsjednik koji se vraća bježao od krstaškog rata protiv pobačaja kao političke obaveze tokom svoje kampanje 2024. i mogao bi šutjeti na domaćem planu, na međunarodnom planu vjerovatno će se vratiti u obliku regresivne Ženevske deklaracije o konsenzusu.
Deklaraciju je dvije sedmice prije nego što je Trump napustio funkciju 2020. godine uveo njegov državni sekretar Mike Pompeo, a usvojilo ju je 39 zemalja pod izgovorom “promoviranja zdravlja žena i jačanja porodice”. Bajdenova administracija je odmah po preuzimanju dužnosti izbacila SAD iz Deklaracije. Budući da je frustrirao snage protiv abortusa u SAD-u tokom svoje kampanje, Trump će se vjerovatno iskupiti za njih na međunarodnom frontu, kaže medicinski antropolog Lynn Morgan u telefonskom razgovoru sa Mount Holyoke Collegea, privatne ženske škole slobodnih umjetnosti u Massachusetts.
Protivljenje abortusu igra glavnu ulogu u Projektu 2025, velikom dokumentu planiranja koji je kreirala desničarska Heritage Foundation kao vodič za novu administraciju. Iako ga je Trump odbacio tokom svoje kampanje, odabrao je najmanje sedam njegovih autora koji će voditi njegovu administraciju. Dalekosežne preporuke plana bi ozbiljno ograničile reproduktivnu autonomiju i pristup reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti. Jedan od autora Projekta 2025 je Valerie Huber, koja je stekla nacionalno i međunarodno priznanje tokom svog mandata u Trumpovoj administraciji igrajući ključnu ulogu u stvaranju Ženevske deklaracije konsenzusa.
Takozvani ‘konsenzus’ nije proizašao iz bilo kakvih pregovora ili diskusija na forumima Ujedinjenih nacija. To ne odražava nikakav globalni sporazum. U stvari, pogrešno predstavlja međunarodno dogovorene obaveze koje štite seksualno i reproduktivno zdravlje i prava. Narušavajući obaveze zemalja prema zdravlju i dobrobiti žena, sporazum je umjesto toga u suprotnosti sa međunarodnim standardima ženskih prava o zdravlju.
“To zapravo poriče prava u ruhu ‘zaštite porodičnih vrijednosti’ koje mnogi od nas u Africi toliko cijene,” rekla je Stephanie Musho, advokatica za ljudska prava iz Kenije i regionalna koordinatorka Catalysts Africa za Citizen News Service. “Tako da su pronašli savršene načine da unaprijede svoju retoriku pod izgovorom zaštite porodice. Ženevska deklaracija konsenzusa ne priznaje međunarodno ljudsko pravo na siguran pobačaj.”
Ženevska deklaracija nije jedina inicijativa koja plovi pod lažnom zastavom. Drugi primjer je CitizenGO, konzervativna i krajnje desničarska grupa za zagovaranje abortusa osnovana u Madridu 2013. Ona tvrdi da „promoviše život, porodicu i slobodu“ radeći u kampanji za podrivanje reproduktivnih i LGBTQI+ prava širom svijeta. Studija Biroa za istraživačko novinarstvo ilustruje kako je mreža pomiješala digitalne kampanje, političko lobiranje i proteste na terenu u borbi protiv reproduktivnih i LGBTQI+ prava u Keniji i Gani. CitizenGO je odnio pobjedu kada je zakon o proširenju pristupa abortusu u Keniji bio blokiran, i odigrao je ključnu ulogu u promicanju zakona u Gani koji bi izricao dugotrajne zatvorske kazne za LGBTQI+ osobe.
“Retorika protiv seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava je sve veća. Slušamo štetne narative o ‘porodičnim sistemima’ i ‘tradicionalnim vrijednostima’ i pojavljuju se pronatalni narativi koji su izuzetno opasni”, rekla je Debanjana Choudhuri, izvršna direktorica Ženske Globalna mreža za reproduktivna prava „Mnoge zemlje u Aziji govore o padu fertiliteta i tražeći da žene rađaju ‘više’ djece,” rekao je Choudhuri “Postoji veliki pritisak da se razvodni jezik oko prava, jednakosti i jednakosti. Pokreti protiv prava su visoko organizovani i izuzetno dobro opremljeni. S neminovnim promjenama u američkoj administraciji, očekujemo reakcije.”
Od 30 zemalja koje čine Aziju, samo osam je iznad stope zamjene od 2,1 po ženi u ukupnoj plodnosti. U 22 od njih, broj rođenih je pao daleko ispod nivoa zamjene, a Južna Koreja, Hong Kong i Singapur imaju neke od najnižih svjetskih stopa fertiliteta, povećavajući pritisak da se pobaci abortus kao sredstvo za ograničavanje rasta stanovništva.
Azija je uglavnom lišena raspoloženja protiv abortusa, sa 53,8 miliona neželjenih trudnoća koje se dogodi svake godine prema Centru za reproduktivna prava, a 65 posto njih završi abortusom. 2021. godine, abortus je dekriminaliziran u Južnoj Koreji nakon što je Ustavni sud te zemlje odlučio da je proglašenje abortusa krivičnim djelom neustavno i naredio zakonodavno tijelo treba revidirati zakone do kraja 2020. Sudije su rekle da bi žene i djevojčice trebale imati do 22 sedmice u trudnoći kako bi imale “dovoljno vremena da donesu i provedu holističku odluku”.
Filipini su izvan granica, i iako nisu potpisali Ženevsku deklaraciju, abortus je zabranjen ustavom. Bilo je potrebno 14 godina da se donese značajni Zakon o odgovornom roditeljstvu i reproduktivnom zdravlju 2012. godine, a Katolička crkva je nastavila da se protivi njegovoj primjeni na terenu. Ipak, prema podacima Nacionalnog instituta za zdravlje godišnje se dogodi zapanjujućih 600.000 do 1,1 milion ilegalnih pobačaja uprkos zatvorskim kaznama do šest godina za osobe koje su pobacile i za svakoga ko pomaže. Nasuprot tome, procjenjuje se da se u Sjedinjenim Državama 2023. dogodilo oko 1.026.690 pobačaja, s tri puta većom populacijom, a gdje je do 2022. godine pobačaj bio univerzalno legalan, u slučaju Dobbs protiv Jacksonove zdravstvene organizacije.
Budući da je Azija neplodno tlo osim Filipina, snage iza Ženevske deklaracije koncentrisale su se uglavnom na Afriku. Predsjednik Kenije donio je novu politiku 2023. kojom se ograničavaju opcije koje su dostupne ženama u nasilnim brakovima jer stigmatizira razvod, rekao je Musho. “Ova nova politika unapređuje anti-prava agendu i uvodi je u pravne i političke okvire. Ova takozvana ‘porodična’ politika duboko je ukorijenjena u globalnom pokretu protiv roda protiv prava, koji svoje pipke širi po afričkom kontinentu. Počeli su sa antihomofobičnim zakonima i zakonima koji su zahvatili Ganu, Ugandu, Keniju i Kongo.”
Rodna ravnopravnost za sve sadržana je u ciljevima održivog razvoja (SDG) koji su jednoglasno usvojeni na Generalnoj skupštini UN-a 2015. Ali napredak je u najboljem slučaju kratkotrajan, au mnogim aspektima regresivan. Ukoliko ne uklonimo patrijarhat, osiguramo rasnu jednakost, osiguramo pravdu za sve rodno različite ljude, osiguramo inkluziju invaliditeta i pravdu, okončamo ejdžizam i nesposobnost, nećemo moći okončati sve oblike rodno zasnovanog nasilja i postići rodnu ravnopravnost.
Kako kaže Musho, ljudska prava su nedjeljiva i ne možemo ih birati. Moramo se kolektivno i zajednički suprotstaviti retorici koja potkopava jednakost i pravdu. Za unapređenje ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, svih ženskih prava i feminističkih pokreta, borbe ljudi protiv ugnjetavanja i rodno zasnovanog nasilja – svi će morati da se udruže kako bi se kolektivno i zajednički suprotstavili retorici koja podriva jednakost i pravdu.
Shoba Shukla, osnivač i glavni urednik i izvršni direktor Citizen News Service-a (CNS), doprinijeli ovom izvještaju.
