Sada, kada se dogovor o oslobađanju talaca bliži kraju, mačka je izašla iz vreće. U intervjuu sa New York TimesDržavni sekretar Antony Blinken priznao je štetu koju je američki pritisak na Izrael nanio naporima za oslobađanje talaca. “Postojale su dvije velike prepreke, i obje idu na ono što pokreće Hamas. Jedna je bila kad god je bilo javnog svjetla između Sjedinjenih Država i Izraela i percepcije da pritisak raste na Izrael, vidjeli smo to: Hamas je povukli od pristanka na prekid vatre i oslobađanje talaca….Druga stvar koja je navela Hamas da se povuče je njihovo vjerovanje, njihova nada da će doći do šireg sukoba, da će Hezbolah napasti Izrael, da će Iran napasti Izrael, da će drugi akteri napasti Izrael i da će Izrael imati pune ruke posla i da bi Hamas mogao nastaviti ono što radi.”
Otkrio je da je tokom svoje prve posjete Izraelu, usred svađe s premijerom Benjaminom Netanyahuom, zaprijetio da ako se ne riješi “humanitarno” pitanje snabdijevanja, predsjednik Joe Biden neće doći u obećanu posjetu.
Analitičari u Izraelu mogu nastaviti i navesti očiglednu posljedicu Blinkenovih izjava. Hamas je pogledao prema SAD i izvukao svoje zaključke; ali svakako i kratkoročno posmatrajući Jerusalim i ljutite ulice u Tel Avivu i Jerusalimu. Nije mnogo spekulacija pretpostaviti da je nakon početnog šoka od pobjede Donalda Trumpa i njegove prijetnje Hamasu, organizacija pratila unutrašnja previranja u Izraelu. Unutrašnja dešavanja unutar političkog i pravosudnog sistema također su motivisala Hamas da se povuče iz sporazuma. Samo viđenje obnavljanja Netanyahuovog suđenja sredinom decembra sa čudnom odlukom da ga se prisili da svjedoči tri dana u sedmici, dok mač proglašenja nesposobnim visi iznad glave, bilo je dovoljno da se Hamas vrati u poziciju čekanja.
No, sve je to sada iza nas, a što je najvažnije, sadašnji optimizam može biti opravdan. Hamas ostaje suštinski izolovan. Izrael je postigao neočekivanu odlučnost i pobjedu, suprotno Hamasovim proračunima, koji se nadao beskonačnom ratu iscrpljivanja na sjeveru. U širem kontekstu obnove operativnog suvereniteta i kontrole u različitim sektorima, ovo je dobar trenutak da se učini ono što preostaje da se taoci vrate kući. Vrijedi se možda vratiti 15 mjeseci unatrag do oktobra 2023. godine. Mogućnost da IDF uspije razbiti Hamas, da će većina operativnih sposobnosti ove terorističke vojske biti uništena i da ćemo na kraju procesa uspjeti vratiti i taoci su izgledali daleki, pa čak i zamišljeni. Samo se osvrnite na novine iz tog perioda. Osjećaj među nekim liderima javnog mnijenja i poznatim stručnjacima za sigurnost bio je “svi za sve” i protivljenje širokoj kopnenoj operaciji u Stripu; prihvatajući da smo “ovaj put izgubili”. Sačekaj sljedeću rundu.
Rukovodstvo Izraela sada smatra da je to moguće. Stavljanje zavoja preko unutrašnjeg krvarenja našeg društva nad taocima je vrijedno ustupaka – čak i ako „dan poslije“ traži „jučer“. Glavni interes sada nije eliminacija više terorista, tunela i infrastrukture, već pogled na Iran i pripreme za koordinaciju s novom Trumpovom administracijom. Čak i oni u vladi koji se protive oslobađanju talaca radije će zadržati sporazum uprkos njegovim manama i gledati naprijed.
