Pokušaj Turske da pretvori Siriju u državu klijenta, zamjenjujući Iran i Rusiju kao ključne uticajne, sve je veća zabrinutost izraelskih zvaničnika. Visoki politički izvor u Jerusalimu priznao je da su aktivnosti Turske u Siriji posljednjih dana postale glavni prioritet.
Ova zabrinutost je očigledna: Izraelsko rukovodstvo će u narednim danima zakazati dvije kritične rasprave: jednu u Ministarstvu odbrane, a drugu koju vodi premijer Benjamin Netanyahu. Izraelski zvaničnici smatraju da potezi Turske u Siriji nose “potencijal za teška trvenja između dvije zemlje”.
Izrael se priprema za mogućnost da Turska postane strateška prijetnja, što se vidi u izvještaju Nagelove komisije. Komisija, osnovana da formuliše preporuke o potrebama Izraela za izgradnju snaga i bezbednosnom budžetu u narednoj deceniji, spomenula je Tursku 15 puta u izveštaju, ističući regionalnu nestabilnost i potencijal za brze promene, uključujući pokušaje destabilizacije jordanske monarhije, promene u egipatskom i Turski pristupi i rastuća trvenja sa Izraelom.
Jedan dio izvještaja eksplicitno upozorava premijera na rizike: “Problem će eskalirati ako sirijske snage efektivno postanu ‘turski zastupnik’, kao dio ambicije Turske da obnovi utjecaj iz otomanskog doba. Prisustvo turskih snaga ili njihovih zastupnika u Siriji bi mogao povećati rizik od direktne sukobe Izraela i Turske.”
Šta bi moglo dovesti do ovog scenarija? Ulazak turske vojske u Siriju, što bi moglo rezultirati brzim naoružavanjem zemlje, i vojnim akcijama protiv Kurda na istoku zemlje, potencijalno se preliti na prag Izraela. Ovu prijetnju Komisija opisuje kao “potencijal za drastičnu promjenu” u odnosima s Turskom, zemljom s kojom Izrael održava stalne diplomatske veze, iako se trenutno zasnivaju isključivo na obostranim interesima.
Kao odgovor na tektonske promjene u Siriji, zapadne zemlje žure da grade mostove s novim režimom. Nedavno su ministri vanjskih poslova Njemačke i Francuske posjetili Damask. Štaviše, postoji rastući trend u zapadnim prijestolnicama, uključujući Washington, da se s liste terorističkih organizacija ukloni glavna pobunjenička grupa u novoj vladi, Hayat Tahrir al-Sham (HTS). “Ne možemo sebi priuštiti drugačije”, objasnili su zapadni zvaničnici visokim izraelskim ličnostima u vezi s njihovim pristupom grupi, koja je ranije bila povezana s Al-Kaidom.
Zabrinutost za sudbinu Kurda
Zabrinutost Izraela može se podijeliti na dva glavna pitanja. Prvi je nastavak krijumčarenja oružja kroz Liban pod okriljem novog sirijskog režima. Drugi je Erdoganovo potencijalno iskorištavanje situacije kako bi slomio autonomnu kurdsku vlast u istočnoj Siriji, što bi moglo rezultirati masakrom kurdskog stanovništva u regiji. U nedavnoj izjavi o tom pitanju, Erdogan je obećao da će “zakopati u zemlju, svojim oružjem, one koji biraju teror i nasilje”, misleći na kurdske milicije u tom području.
Kurdi imaju dugogodišnje odnose s Izraelom, ali izraelski zvaničnici naglašavaju da Izrael ne traži direktnu konfrontaciju s Turskom. Pitanje vojne zaštite za kurdsku autonomiju u Siriji smatra se odgovornošću SAD-a.
Neposredno nakon Assadovog pada, IDF je iznio dva moguća scenarija za Siriju: jedan u kojem bi zemljom vladao al-Julani (Ahmed Hussein al-Sharaa, vođa HTS-a), ili podjelu zemlje na kantone s različitim nivoima autonomija. Potonji scenario je preferirani ishod za Izrael.
U praksi, izraelski zvaničnici kažu da je Turska postala najuticajnija sila u Damasku, zamenivši iransku šiitsku osovinu sunitsko-turskim opredeljenjem. Iako se ovo poravnanje još ne smatra direktnim protivnikom, može ponuditi sigurnu luku za terorističke grupe. “Arena je višedimenzionalna”, primetio je visoki diplomata. “Interesi Turske da pretvori Siriju u državu klijenta, čime se jača njen regionalni utjecaj, su jasni. Naš odgovor uključuje akcije na terenu i pripremu za potencijalne prijetnje koje bi mogle brzo eskalirati.”
Protusavez sultanu?
Usred javnih izjava podrške Kurdima, Izrael jača veze sa istorijskim rivalima Turske. Proteklih mjeseci, Izrael je potpisao niz odbrambenih sporazuma s Grčkom i Kiprom, uključujući sporazum vrijedan 2 milijarde eura koji uključuje napredne radarske sisteme i sisteme presretanja za Grčku. Kipar je već dobio rakete protivvazdušne odbrane Barak MX izraelske proizvodnje za zamjenu svojih ruskih sistema.
Nasuprot tome, jedinstveni odnos Izraela sa Azerbejdžanom, obilježen naprednom prodajom oružja i znatnim uvozom nafte preko Turske, dodaje još jedan sloj složenosti. Izraelsko oružje odigralo je ključnu ulogu u pobjedi Azerbejdžana nad Jermenijom u Nagorno-Karabahu. S obzirom na blisko savezništvo Turske sa Azerbejdžanom, tenzije između Jerusalema i Ankare mogle bi da testiraju i ove veze.
