Potrebna je hitna akcija za rješavanje nejednakosti u bogatstvu
Koreja svjedoči zabrinjavajućem porastu nejednakosti prihoda, pri čemu se jaz između najbogatijih i najsiromašnijih domaćinstava širi alarmantnom brzinom.
Prema podacima Statistike Koreje, razlika u prihodima između prvih i najnižih 10 posto domaćinstava je po prvi put premašila 200 miliona vona (136.000 dolara). Prosječni godišnji prihod najbogatije grupe iznosi 210,51 milion vona, dok donjih 10 posto zarađuje samo 13,04 miliona vona. Ovaj značajan kontrast označava najveći jaz od kada je ovakva statistika prvi put sastavljena 2017. godine, naglašavajući uznemirujući trend povećanja ekonomske polarizacije u zemlji.
Ova rastuća podjela nije ograničena na pojedinačne prihode. Proširuje se i na imovinu. Jaz u bogatstvu između gornjeg i najnižeg dohodovnog razreda porastao je na 1,5 milijardi vona, dodatno naglašavajući disparitet u životnom standardu i finansijskoj sigurnosti. Uprkos stalnoj zabrinutosti zbog sve veće nejednakosti, malo je značajnog napretka učinjeno u sužavanju ove podjele. Političke i ekonomske politike nacije uglavnom nisu uspjele riješiti korijenske uzroke ove rastuće polarizacije.
Sve veći ekonomski ponor odražava se i na uspješnost poslovanja u Koreji.
Velike korporacije nastavljaju da napreduju, dok se mala i srednja preduzeća (MSP) bore za opstanak. Indeks proizvodnje za velike kompanije porastao je na 114,8 u 2023. godini, što predstavlja povećanje od 5,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, i najveću stopu rasta od 2015. Za razliku od toga, indeks za mala i srednja preduzeća pao je na samo 98,1, što odražava pad od 0,9 posto. Ovaj disparitet ne samo da pogoršava nejednakost u prihodima već i podriva finansijsku stabilnost radnika koji za život zavise od ovih manjih preduzeća.
Društvene i ekonomske implikacije ovog rastućeg jaza su ozbiljne.
Kako velike korporacije gomilaju više bogatstva i moći, manja preduzeća i radnici doživljavaju stagnaciju ili čak pad prihoda. Ovo stvara začarani krug u kojem su najugroženiji članovi društva — samozaposleni pojedinci, vlasnici malih preduzeća i radnici sa niskim primanjima — ostavljeni. Ako se ne riješi, ovaj rastući jaz mogao bi uzrokovati nepovratnu štetu društvenom tkivu Koreje, podstičući tenzije između različitih klasa i slabeći društvenu koheziju.
Yoonova administracija je prepoznala ozbiljnost situacije, podnijevši prijedloge usmjerene na rješavanje polarizacije prihoda i obrazovanja. Međutim, ove inicijative su bile ometene političkom nestabilnošću, uključujući konfuziju oko kratkotrajne deklaracije o vanrednom stanju 3. decembra 2024. i odsustvo značajnog napretka u vladinoj agendi politike za 2025. godinu. Neuspjeh u određivanju prioriteta polarizacije produbio je osjećaj nemoći i frustracije u javnosti, posebno u najugroženijim segmentima društva.
Kritičari tvrde da je politika Yoon vlade, u stvari, pogoršala podjelu. Mjere poput ublažavanja propisa u sektoru nekretnina i održavanja visokih kamata donijele su nesrazmjernu korist bogatima dok su povećale finansijski teret koji nose obični građani. Posljedice proglašenja vanrednog stanja, koje su umanjile povjerenje potrošača i biznisa, dodatno su oslabile ekonomsku stabilnost nacije. Kao rezultat toga, očekuje se da će ekonomski rast ostati ispod svoje potencijalne stope, dok nejednakost nastavlja rasti.
Kako bi se spriječilo dalje pogoršanje situacije, neophodno je da vlada odmah preduzme i odlučne mjere. Prioritet mora biti podrška ranjivim grupama, kao što su mala preduzeća, samozaposleni pojedinci i radnici sa niskim primanjima, koji su najviše pogođeni ekonomskim neizvjesnostima. Politike koje se bave osnovnim uzrocima nejednakosti — kao što su skokovite cijene roba, nedovoljno otvaranje radnih mjesta i opadajuća konkurentnost malih i srednjih preduzeća — trebale bi se implementirati bez odlaganja. Nadalje, trebalo bi razviti dugoročne strategije za stvaranje inkluzivnije ekonomije, fokusirajući se na poboljšanje obrazovanja, mogućnosti zapošljavanja i rast plata za one koji se nalaze na nižem kraju spektra prihoda.
Vlada također mora preispitati prošle politike koje su pogoršale podjelu. Na primjer, tržište nekretnina trebalo bi strožije regulirati kako bi se spriječile špekulacije koje podižu cijene nekretnina, čineći posjedovanje kuće sve težim za obične građane. Nadalje, centralna banka mora ocijeniti uticaj svojih politika visokih kamata na širu ekonomiju i razmotriti njihovo prilagođavanje kako bi promovirala pravedniji rast.
Iako je politička klima i dalje turbulentna, s tekućim debatama o opozivu predsjednika Yoon Suk Yeola, hitnost rješavanja jaza u prihodima ne može se precijeniti. Rastuća nejednakost prijeti da naruši sam temelj korejskog društva. Ako se ne zaustavi, to bi moglo dovesti do većih društvenih nemira i političke nestabilnosti, dodatno produbljujući podjele nacije. Sada, više nego ikad, od suštinske je važnosti za vladu i političke stranke da daju prioritet potrebama ranjivih i poduzmu odlučne mjere za uspostavljanje ravnoteže i jednakosti u ekonomiji. Vreme za promene je odavno isteklo, a prozor za akciju se brzo zatvara.
