Erdoganova aspiracija: Imperija

Ali sada, sa strepnjom gledaju na sjever. Samo nekoliko metara dalje od centra grada, preko granice, prijeti prijetnja kojoj se čak i borci kurdske milicije plaše da ne mogu odoljeti: Erdoganova turska ratna mašina.

“Pretrpjeli smo toliko patnje”, rekla je Sara Haso, stanovnica Kobanija, u intervjuu za jednu američku radio stanicu. Stojeći pred statuom u čast borkinjama koje su stajale protiv ISIS-a, dodala je: “Islam je protjerao nas iz naših domova, suočili smo se s dugim izgnanstvom, a sada se bojimo da ćemo ponovo biti primorani da odemo.”

Za Kurde iz Kobanija i širu kurdsku autonomiju u sjeveroistočnoj Siriji, poznatu kao Rojava, postoji svaki razlog za strah od turske invazije. Samo prošle sedmice, Erdogan je zaprijetio da će “iskorijeniti” Sirijske demokratske snage (SDF), krovnu organizaciju milicija koje brane kurdsku autonomiju. Dok su Kurdi uspjeli djelimično da se odbiju od pobunjeničkih grupa koje podržava Turska, direktno suočavanje s turskom vojskom predstavlja potpuno drugačiji izazov.

Vojno jačanje bez presedana

Erdoganove vanjskopolitičke ambicije sežu daleko izvan Sirije i Rojave. Turska je uspostavila brojne vojne frontove, gdje bi verbalne prijetnje mogle brzo prerasti u vojne angažmane s ciljem utvrđivanja dominacije Ankare u regionu i šire. Na primjer, Turska je pokrenula zračne napade na baze kurdske organizacije PKK u Iraku i održava vojne baze duboko unutar iračke teritorije.

Za razliku od zapadnoevropskih saveznika u NATO-u, čije su snage pretrpjele značajna smanjenja nakon raspada Sovjetskog Saveza, turska vojska je ojačala. Ima 700 modernih glavnih borbenih tenkova, više od kombinovanih snaga Njemačke i Francuske, i dodatnih 1.500 starijih tenkova koji su djelimično ili u potpunosti nadograđeni u protekle dvije decenije. Još važnije, Turska je prošle godine započela masovnu proizvodnju svojih teških borbenih tenkova Altay domaće proizvodnje.

Od pokušaja državnog udara 2016., Erdogan i njegova vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) učvrstili su svoju kontrolu nad vojskom, uklanjajući oficire usklađene sa sekularnom kemalističkom ideologijom i zamjenjujući ih lojalistima. Istovremeno, Erdogan je proširio i unaprijedio turske kopnene snage kako bi podržao svoje ambicije da Tursku pretvori u regionalnu supersilu.

Kipar, Grčka i šire

Sirijske i iračke granice daleko su od jedine oblasti u kojima Erdogan nastoji uspostaviti tursku moć. Kipar je i dalje podijeljen između nezavisne države grčkog govornog područja, članice Evropske unije i marionetske republike na turskom jeziku koju kontroliše Ankara. U međuvremenu, Grčka, snažan saveznik u NATO-u, suočava se sa sve većim prijetnjama iz Turske.

Ovog mjeseca Turska planira izvesti vježbu “Mavi Vatan” (“Plava domovina”) u Egejskom moru, u kojoj će učestvovati desetine mornaričkih plovila. Vježba signalizira Erdoganove težnje da transformiše istočni Mediteran u “tursko more”.

Kako bi ostvarila dominaciju u istočnom Mediteranu, uključujući njegova ogromna plinska polja, Turska gradi pomorsku silu bez presedana koja nije viđena još od Otomanskog carstva. Prošle godine, turska mornarica je lansirala Anadolu, amfibijski jurišni brod i nosač dronova preuređen iz španjolskog dizajna, koji je služio kao “duga ruka” za moćnu tursku flotu dronova. Prije manje od nedelju dana, Ankara je najavila nabavku tri nova broda: napredne lokalne podmornice, razarača opremljenog protivavionskim projektilima (izvlačeći pouke iz ruskog rata u Ukrajini), i najznačajnije, prvog turskog nosača aviona, masivnog brod po imenu “Mugham”.

Ova rastuća pomorska sposobnost će uskoro omogućiti Turskoj da izvodi operacije zračne podrške daleko od svojih obala, jačajući svoje sve veće prisustvo u regijama kao što su Rog Afrike, Katar i Libija.

Iza zračne, morske i kopnene izgradnje Turske krije se njena rastuća odbrambena industrija. Erdoganova odluka da usidri svoje vojne ambicije u domaćoj proizvodnji počiva na sve sposobnijem i kontinuiranom unapređenju turskog odbrambenog sektora, koji se sastoji od raznolikog niza privatnih i državnih kompanija.

Tokom protekle tri decenije, turski industrijski sektor doživio je fenomenalan rast, privlačeći stručnjake, inženjere i industrijsko znanje koje sada pokreće njenu odbrambenu industriju. Baykar, privatna kompanija, postala je globalno poznata po svojim dronovima, uključujući ambicioznu Bayraktar Kizilelma, višenamjensku bespilotnu letjelicu koja služi kao prva borbena letjelica bez posade. Uz to, Turkish Aerospace Industries, firma u državnom vlasništvu, nedavno je izvela svoj prvi probni let Kaana, stelt lovca s posadom dizajniranog da zamijeni tursku flotu američkih F-16.

Revolucija u proizvodnji oružja

Turska transformacija u proizvodnji odbrane nije ništa drugo do moderno čudo. “Tokom protekle dvije decenije Turska je doživjela značajno vojno jačanje i uspostavila nezavisnu odbrambenu industriju”, objasnio je dr. Assa Ophir, stručnjak za Tursku sa Odsjeka za bliskoistočne studije i političke nauke Univerziteta Ariel.

“Početkom 2000-ih, Turska je bila jedan od najvećih svjetskih uvoznika oružja, nesposobna da proizvodi gotovo ništa u zemlji. Do kasnih 1990-ih, turska vlada je donijela stratešku odluku da razvije odbrambenu industriju kako bi zadovoljila svoje vojne potrebe i smanjila svoju ovisnost o strane sile Vodeći princip je bio povećanje domaće proizvodnje, poticanje investicija i izvoza i dobrodošlica stranim partnerima“, rekao je Ophir, koji predviđa svijetlu budućnost Turske. industrija oružja.

“Unutar dvije decenije, Turska se transformirala iz zemlje bez gotovo nikakve odbrambene industrije u istaknutog izvoznika oružja, koji proizvodi i pomorske i kopnene sisteme i prodaje ih širom svijeta. Danas se četiri turske kompanije nalaze među 100 najboljih svjetskih odbrambenih kompanija. su postigli ogroman napredak u relativno kratkom vremenu Očekuje se da će 2024. godina premašiti 7 milijardi dolara, što će Tursku učiniti vodećim izvoznikom muslimanskog oružja u svijetu Iako još nije u vrhu globalnih izvoznika oružja poput SAD-a, Kine, Rusije, Francuske i Velike Britanije, ona je dostigla. drugi red uz zemlje poput Holandije, Švedske, Poljske i Australije, predviđam da će se za nekoliko godina probiti u prvih deset svjetskih izvoznika oružja.

Širenje uticaja u Siriji

Dok Erdoganova Turska ima ambiciozne ciljeve na Mediteranu, Egejskom moru i kurdskim regijama duž svojih granica, Dr. Ophir predviđa trenutno proširenje turskog angažmana u Siriji.

“Sada, sa euforijom pada Assadovog režima i Erdoganovim uspjehom u podršci pobunjenicima naoružavanjem, financiranjem i obučavanjem, očekuje se da će njegov apetit i spremnost na rizik samo rasti. Ankara će pružiti savjetnike i stručnjake koji će podržati reorganizaciju Pomorske, zračne i kopnene snage Sirije zamijenit će iranske, a Turska planira rasporediti svoje snage na raznim mjestima širom zemlje namjeravaju obnoviti Siriju, i naravno, to ima svoju cijenu“, zaključio je dr. Ophir.