Od osoblja Palestine Chronicle
Pišući na arapskom sajtu Al Mayadeen, dr. Hassan Nafaa, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Kairu, raspravlja o izraelskoj percepciji Irana kao egzistencijalne prijetnje zbog njegovih nuklearnih i raketnih programa, te o potencijalu budućeg sukoba.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu trenutno doživljava veliku euforiju, vjerujući da je na ivici ostvarenja svog sna da postane krunisani kralj Izraela, koji je pod njegovim vodstvom postao sposoban da obnovi Treći hram.
Potpuno je uvjeren da je uništio vojne kapacitete svih palestinskih frakcija otpora, ne samo u Gazi već i na Zapadnoj obali. On smatra da su borbene sposobnosti Hezbolaha u Libanu osakaćene i da je srušen Assadov režim u Siriji. Tako se, po prvi put u svojoj istoriji, cionistički entitet više ne suočava ni sa kakvom ozbiljnom pretnjom od svojih susednih zemalja, nekada poznatih kao ‘frontline države’.
Egipat ima mirovni sporazum sa Izraelom od 1979. godine, Jordan je potpisao sličan sporazum 1994. godine, Gaza je potpuno uništena, Zapadna obala je lišena značajnog otpora, a libanska granica je u potpunosti osigurana nakon što je osigurao povlačenje Hezbolaha preko rijeke Litani. Štaviše, Sirija, koja je izvučena iz sukoba, možda je sada na putu da potpiše mirovni sporazum s Izraelom.
U svjetlu ovog neodoljivog osjećaja trijumfa, Netanyahu se sada fokusira na Iran, koji sanja o porazu, posebno nakon Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima. Netanyahu vjeruje da su uslovi sazreli za odlučujući udar koji bi zbacio iranski režim, koji smatra nemogućim da Izrael koegzistira. Kao takav, on smatra da je jedina opcija da se ozbiljno poradi na njenom padu. Kako će se onda Iran suočiti s takvim prijetećim i potencijalno neposrednim opasnostima?
BLOG UŽIVO: Iran izvodi veliku operaciju | Smrtonosni napad u Yaffi | Hezbolah bombarduje Tel Aviv – dan 361
Iranski pristup izraelskoj prijetnji
Od početka svoje islamske revolucije kasnih 1970-ih, Iran je prepoznao da Izrael predstavlja ozbiljnu i stvarnu prijetnju za njega. Međutim, čini se da je Iran na ovu prijetnju gledao kao na nešto čemu se može suprotstaviti i neutralizirati indirektno, preko saveznika i partnera u borbi.
Iran je vjerovao da bi mogao pobijediti Izrael s vremenom uključivanjem u kontinuirano iscrpljivanje preko ovih saveznika, umjesto da se uključi u direktnu vojnu konfrontaciju između Irana i Izraela. Iz tog razloga, Iran nije oklevao da sarađuje sa bilo kojom arapskom stranom koja je sebe smatrala, iz ovog ili onog razloga, u oružanom sukobu sa Izraelom.
Iran je zaista pružio opsežnu političku, vojnu, obuku i finansijsku podršku Hezbolahu, koji se borio protiv uspješnih vojnih sukoba s Izraelom. To su uključivale operacije oružanog otpora koje su dovele do oslobađanja libanonske teritorije na jugu i primorale Izrael na bezuslovno povlačenje 2000. godine, kao i sveobuhvatni rat s ciljem njegovog uništenja 2006. godine, u kojem se Hezbolah suprotstavio i spriječio Izrael da postigne svoje ciljeve.
U isto vrijeme, Iran je uspješno uspostavio snažne odnose s nekoliko palestinskih oružanih frakcija, posebno s Hamasom i Islamskim džihadom, kao i sa Sirijom pod vodstvom predsjednika Hafeza i Bashara al-Assada.
Međutim, razvoj događaja nakon poplava Al-Aksa, koji je, čini se, iznenadio sve, natjerao je Iran na direktnu vojnu konfrontaciju s Izraelom po prvi put u historiji. Jasno je da je Iran u ovu konfrontaciju ušao nevoljko ili čak pod prisilom, a vjerovatno je i nastojao da je izbjegne koliko god je to moguće.
Agresija i kontranapad – Koliko je Iran važan u palestinskoj potrazi za oslobođenjem?
Zbog obima izraelskih provokacija protiv Irana, nemoguće ih je ovdje sve nabrojati. Unatoč mnogim od ovih provokacija koje zahtijevaju trenutni vojni odgovor, Iran je samo u tri navrata javno izjavio da namjerava provesti direktan vojni odgovor. Kada je to učinio, nazvao je odgovore ‘Obećani’, ali je odgovore izvršio samo dva puta.
Prvi je bio 14. aprila, u znak odmazde za uništenje iranskog konzulata u Damasku 1. aprila, a drugi 1. oktobra, kao odgovor na višestruke atentate, uključujući ubistvo Hamasovog političkog vođe Ismaila Hanijeha u Teheranu, Vođa Hezbolaha Hasan Nasralah u Bejrutu i drugi komandanti Iranske revolucionarne garde na različite datume.
Dok je ‘The Promised One 1’ bio jasna demonstracija snage, Iran je imao za cilj da dokaže svoju sposobnost da dopre do Izraela i nanese značajnu štetu. ‘The Promised One 2’ nanio je značajnu štetu dvije važne izraelske vojne baze, što je navelo Izrael da odgovori na ovu operaciju 25. oktobra.
Iako je Iran brzo objavio svoju namjeru da uzvrati na ovaj odgovor, ‘The Promised One 3’ tek treba biti pogubljen, skoro dva mjeseca nakon njegove objave. To ukazuje da Iran prakticira suzdržanost prema Izraelu i pažljivo odmjerava svoje vojne akcije na osnovu mnogih složenih kalkulacija, za razliku od Izraela koji prema Iranu vodi namjerno provokativnu i nepromišljenu politiku.
‘Reakcija slomi’ – Iran gađa desetine ciljeva širom Izraela sa stotinama balističkih projektila
Izraelska percepcija ‘egzistencijalne prijetnje’
Izrael vidi Iran kao egzistencijalnu prijetnju ne samo zbog njegove podrške Hezbolahu i palestinskim grupama otpora, već i zbog njegovih naprednih nuklearnih i raketnih programa. Iranski nuklearni program dostigao je fazu u kojoj bi potencijalno mogao razviti nuklearno oružje po želji, dok mu njegov raketni program omogućava proizvodnju hipersoničnih projektila i visokonaprednih dronova.
Budući da Izrael insistira na monopolizaciji nuklearnog oružja u regiji i osiguravanju da se ravnoteža snaga uvijek naginje u njegovu korist, nije pretjerano pomisliti da bi Izrael mogao počiniti bilo kakvu ludost, uključujući pokretanje otvorenog rata protiv bilo koje zemlje u regiji koja je smatra se stjecanjem tehničkog znanja za izradu nuklearnog oružja ili činjenjem bilo čega što bi poremetilo regionalnu ravnotežu snaga.
‘Mi ćemo prevladati’ – Iran obećava ‘razorni odgovor’ na izraelske udare
To objašnjava Netanyahuovo žestoko protivljenje nuklearnom sporazumu iz 2015. koji je potpisao P5+1 i značajnu ulogu koju je odigrao u uvjeravanju američkog predsjednika Donalda Trumpa da povuče SAD iz ovog sporazuma 2018. godine, uvodeći sveobuhvatne sankcije Iranu. Netanyahu je također radio na tome da spriječi napore Bidenove administracije da se kasnije vrati na sporazum.
Sada kada je Trump pobijedio na američkim predsjedničkim izborima 2024. i spreman je ući u Bijelu kuću za drugi i posljednji mandat, Netanyahu vjeruje da je put jasan da se Trump uvjeri da je došlo vrijeme da se iranski režim eliminira jednom zauvijek.
Važno je napomenuti da Netanyahu održava stalnu komunikaciju s Trumpom, kojeg neki uvjeravaju da Iran stoji iza pokušaja atentata na njega tokom njegove predizborne kampanje, posebno nakon što su rezultati američkih izbora objavljeni 5. novembra. Nedavno su američki izvještaji, uključujući iz Wall Street Journal i Time Magazine, naveli su da Trump i nekoliko ključnih ličnosti u njegovoj administraciji sada proučavaju sve dostupne opcije, uključujući mogućnost pokretanja zračnih napada kako bi se zaustavio iranski nuklearni program.
Izraelski napad na Iran – šta znamo do sada
Čini se da je u ovoj administraciji sada preovlađujuće mišljenje da “ekonomski pritisak više nije dovoljan da obuzda Teheran, pa se stoga ne može isključiti vojna opcija”. Iako Trump općenito nerado koristi vojna sredstva za postizanje svojih političkih ciljeva, preferirajući velike diplomatske, ekonomske i trgovinske sporazume, ne smijemo zaboraviti da nije oklijevao da naredi atentat na Qassema Sulejmanija.
Možda će u svom najužem krugu pronaći pojedince koji ga pokušavaju uvjeriti da je iranski utjecaj u regiji znatno oslabio, posebno nakon teških udaraca koje su pretrpjeli Hezbolah, palestinske frakcije i pada režima Bashara al-Assada. Stoga američki interesi u regionu možda više neće biti na istom nivou rizika.
Bez sumnje, pred Trumpa će biti postavljeni mnogi izvještaji koji pokazuju da je Iran sada ‘nuklearna država, što znači da ima tehničke kapacitete za proizvodnju nuklearnog oružja. Vjerovatno će ga također pokušati uvjeriti da se ne oslanja previše na iransku vjersku fetvu koja zabranjuje nuklearno oružje, napominjući da su mnogi sveštenici sada spremni izdati suprotnu fetvu, tvrdeći da nacionalni interes Irana sada nalaže razvoj nuklearnog oružja kao jedinog sredstva zaštite svoju sigurnost u trenutnim regionalnim i međunarodnim okolnostima.
Iranski ministar vanjskih poslova: ‘Potpuno pripremljen’ za buduće izraelske napade
Mogućnost vojne akcije
U intervjuu za Time Magazine, Trump je upitan o mogućnosti rata s Iranom tokom njegovog sljedećeg mandata, na što je odgovorio: „Svašta se može dogoditi, to je vrlo nestabilna situacija.
Visoki izraelski vojni dužnosnik, u intervjuu novinarima koji je Haaretz objavio prošlog ponedjeljka, potvrdio je da se izraelsko ratno zrakoplovstvo priprema za veliku misiju usmjerenu na iranska nuklearna postrojenja. Drugi izraelski mediji sugeriraju da se pojavila “istorijska prilika”, koja ne bi trebala biti ograničena na udare na nuklearna postrojenja, već bi trebala uključivati i prijetnju svrgavanjem iranskog režima i prisiljavanjem da potpiše novi sporazum.
S obzirom na ove okolnosti, može li Iran nastaviti svoju neodlučnu odbrambenu politiku ili je došlo vrijeme da se pređe na ofanzivni stav?
(Stavovi izraženi u članku ne odražavaju nužno urednički stav The Palestine Chronicle.)
(Arapska web stranica Al Mayadeen – Preveo i pripremio Palestine Chronicle)
