Novo istraživanje otkrilo je mikroplastiku različitom brzinom u probavnom sistemu 11 komercijalnih riba u Izmirskom zaljevu i da možda ima više mikroplastike blizu površine vode nego na dnu.
Naučnici sa univerziteta ispitivali su mikroplastiku u ribama kao što su skuša, cipal, orade, orade, čigre, brancini, koralji, cipal, šuri, sardine, skuša i šuga u Izmirskom zaljevu, zapadna Turska.
U okviru istraživanja, u probavnom sistemu ispitivanih riba otkrivena je mikroplastika u količinama u rasponu od 101 do 4.901 mikrometar.
Dok je mikroplastika otkrivena u 55% ispitanih riba cipala, mikroplastika je pronađena u 50% skuše, 42% skuše, 42% šura, 41% deverike, 39% sardina, 38% šuga, 36% cipala, 33% koralja, 30% brancina, 29% lastavica i 17% mrvica.
Kada je mikroplastika razvrstana po boji, crna je bila najčešća boja sa 64,9%, dok je crvena bila 10,4%, plava sa 9,1%, zelena sa 7,8%, bijela mikroplastika je bila 6,5% i providna mikroplastika je pronađena sa 1,3%.
Ocjenjujući rezultate studije za Anadolu Agency (AA), Kenan Gedik, akademik i direktor Visoke strukovne škole tehničkih nauka Univerziteta Recep Tayyip Erdoğan, rekao je da je sva plastika kao što su paketi za hranu, kese, upakovana pića, materijali za jednokratnu upotrebu, razni Kuhinjski pribor, igračke i tkanine koje svi vide oko sebe u svakodnevnom životu predstavljaju izvor mikroplastike.
Približno 20 miliona tona plastičnog otpada ispusti se u mora svake godine širom svijeta, od kojih je većina plastika za jednokratnu upotrebu. “Prema procjenama, očekuje se da će se proizvodnja plastike udvostručiti do 2040. godine, a istovremeno se očekuje i porast plastičnog zagađenja u morima. Zbog toga zagađenje plastikom ugrožava morski život i ekosisteme na globalnoj razini i povećava ekološke rizike.” dodao je on.
Zaliv, mikroplastika
Gedik je rekao da žele da fotografišu Izmirski zaliv, koji je nedavno došao na dnevni red sa ekološkom katastrofom koja je izazvala pomori riba usled ispuštanja kućnih i industrijskih otpadnih voda bez tretmana, u smislu mikroplastike i da su istražili nakupljanje mikroplastike u ribama ulovljenim u regiji i njihova svojstva.
Gedik je dodao da su ispitivali komercijalne vrste riba koje žive u različitim staništima na morskom dnu (demersal), iznad dna (bentopelagični) i blizu površine (pelagični) kako bi u potpunosti odražavali Izmirski zaljev tokom svojih studija i da su otkrili različite količine mikroplastike. kod ribljih vrsta.
“U poređenju sa pridnenim ribama, više mikroplastike se akumulira u vrstama pelagičnih riba. Kada smo pogledali svojstva mikroplastike koju smo otkrili, vidjeli smo da su 50,6% fragmenti, a 49,4% vlakna. Osim toga, utvrdili smo da je otkrivena mikroplastika u sedam različitih tipova polimera, a najdominantniji tip ovih polimera bio je polietilen“, rekao je Gedik.
“Najviše mikroplastike otkriveno je kod cipala, bentopelagične vrste i skuše, pelagične vrste, dok je najmanje mikroplastike otkriveno kod skuše, pridnene vrste ribe. Ovaj rezultat nam je pokazao da više mikroplastike može biti blizu površine vode nego na dnu Kada smo pogledali karakteristike mikroplastike, vidjeli smo da su u njihovim izvorima dominirala vlakna i ambalaža za hranu oslobođena pranja. sintetički tekstilni proizvodi, koji ulaze u morsko okruženje kroz urbana ispuštanja i površinsko otjecanje”, rekao je.
Ističući da ribe mogu konzumirati mikroplastiku u vodi miješajući je sa hranom, Gedik je rekao da ta mikroplastika može blokirati probavni trakt riba i zbog oštećenja njihovog probavnog sistema može doći do problema u apsorpciji nutrijenata.
Spominjući da mikroplastika može djelovati kao nosilac zagađivača vezanih za njihove površine, Gedik je rekao: “Dakle, i drugi zagađivači se na mikroplastici mogu unijeti u tijelo živih bića. Mikroplastika može stvoriti osjećaj sitosti kod larvi riba zbog svoje veličine i pošto nema dovoljno ishrane, što je veoma važno za larve, može negativno uticati na njihov rast i učešće u zalihama.”
“Budući da će ova situacija u budućnosti uzrokovati neravnotežu u lancu ishrane, proces može utjecati na cijeli morski ekosistem”, dodao je.
Gedik je naveo da su ljudi također izloženi mikroplastici koja se nalazi u ribama kroz lanac ishrane.
Ukazujući na opasnost od hemikalija poput ftalata ili bisfenola A (BPA) koji se dodaju u plastiku tokom faze proizvodnje, Gedik je rekao da mikroplastika može uzrokovati promjene u funkciji jetre i inzulinskoj rezistenciji, reproduktivnom sistemu, funkciji mozga i razvojnim poremećajima kod beba u matericu.
