Dr. M. Reza Behnam
U svijetu u kojem je sloboda medija pod opsadom, novinari u Gazi riskiraju svoje živote kako bi izvijestili istinu, dok globalni mediji ostaju saučesnici u utišavanju njihovih glasova.
Kao čuvari bazara korporativnih informacija, dobro ste služili Izraelu. Odjek propagande Tel Aviva i Washingtona postao je mejnstrim, uz izostavljanje u središtu kampanje.
Thomas Jefferson, treći američki predsjednik, razborito je napisao 1789.: “Kad god su ljudi dobro obaviješteni, može im se vjerovati vlastita vlada.”
Nažalost, današnji medijski menadžeri su to zaboravili. Pravo javnosti da zna istinu o izraelskom genocidnom ratu protiv Palestinaca, koji podržavaju Sjedinjene Države, podređeno je iskorištavanju naklonosti posebnih interesnih grupa i novčanih interesa.
Smireni ste svojim intimnim odnosom s državom nacionalne sigurnosti, uvijek spremnim zagovarati proizraelske stavove Bijele kuće, State Departmenta, Pentagona i većine, ako ne i svih, pripadnika američke političke klase.
Britanski romanopisac Džordž Orvel, u odlomku iz svog proročkog romana 1984, prikladno opisao odnos koji je evoluirao između medija establišmenta i Izraela; napisao je: „Ako želite da čuvate tajnu, morate je sakriti i od sebe.”
Postoji tendencija među novinarima da vjeruju u svoju individualnu autonomiju, iako većina radi u velikim, hijerarhijskim, korporativnim medijskim organizacijama. Mnogi su se uvjerili da se bave čuvarskim novinarstvom, a zapravo djeluju kao stenografi za moćne.
U slučaju Izraela, novinari brzo nauče da se pridržavaju pravila: šta se može, a šta ne može reći da bi se zaštitile karijere. Dok se pro-izraelsko izvještavanje i uredništvo nagrađuje, egzaktni narativi i historijske perspektive trpe posljedice.
Cenzori su postali nepotrebni jer se formirala i zgusnula ideologija autocenzure. Mnogi novinari mogu se prisjetiti slučajeva kada im je rečeno da se ne suprotstavljaju moćnim interesima i oglašivačima, i mogu navesti principijelne novinare, poput pokojne Helen Thomas i Johna Pilgera, koji su protjerani jer su rekli da je “neprihvatljivo”.
Godine neispitane logike, neotkrivene istine i samoobmane u izvještavanju o Palestinsko-Izraelskoj i američkoj odbrani cionističke kolonije doprinijele su teškom razumijevanju 7. oktobra 2023. i njegovih posljedica.
Ubrzo nakon oktobarske pobune bilo je očigledno da namjeravate da se fokusirate na izraelsku priču. Čin otpora Islamskog pokreta otpora (Hamas) tog dana nikada nije stavljen u kontekst izraelskog terora nad Palestincima. I nikada niste eksplicitno rekli da međunarodno pravo (Četvrta Ženevska konvencija, 1949.) potvrđuje pravo nacionalnih oslobodilačkih pokreta – poput Hamasa – da se odupru, da koriste silu protiv vojne okupacije i kolonizacije.
Zapanjujuće, petnaest mjeseci nakon genocida, Vi nastavljate da opisujete izraelski rat protiv zatvorenih lica bez državljanstva pod okupacijom kao „odbrambeni“. Ono što besramno izostavljate je da je to rat protiv svih Palestinaca, sponzoriran od strane Sjedinjenih Država. Takođe, u vašem izvještavanju i analizi nedostaje plan Tel Aviva da prigrabi više zemlje kako bi unaprijedio svoj dizajn za “Veliki Izrael” i da zauzme vodu i druge vitalne resurse svojih susjeda, Libana i Sirije.
Izrael je zabranio stranim novinarima ulazak u Gazu. Palestinski novinari govore o užasima koje je Izrael nanio Palestincima, a oni su platili visoku cijenu.
Od početka pobune (oktobar 2023. – decembar 2024.), Izrael je ubio 222 palestinska novinara i medijsko osoblje. To je ratni zločin. Član 79. Dodatnog protokola uz Ženevske konvencije jasno kaže: svi novinari „koji su angažovani u opasnim profesionalnim misijama u zonama oružanog sukoba smatraće se civilima…[and] biće zaštićeni.”
Procjenjuje se da postoji oko 85.000 vijesti i uredničkog osoblja u struci u Sjedinjenim Državama. Iako su neki podigli uzbunu zbog izraelskog ciljanja na njih, uporni pozivi na pošteno izvještavanje ostali su u suštini neodgovoreni.
U novembru 2023., na primjer, 1.484 novinara potpisalo je pismo čelnicima zapadnih redakcija u kojem se osuđuje ubijanje novinara i članova njihovih porodica. Oni su također ohrabrili urednike redakcija da budu “jasni u izvještavanju o opetovanim zločinima Izraela nad Palestincima”.
Raniji pokušaj učinjen je u junu 2021. Tada je 514 novinara potpisalo otvoreno pismo u kojem se navodi: „Zbog naših čitalaca i gledalaca – i istine – dužni smo da odmah promijenimo kurs i okončamo ovu decenijsku novinarsku malverzaciju. Dokazi o izraelskom sistematskom ugnjetavanju Palestinaca su ogromni i ne smiju se više sanirati.”
Kontinuirana erozija slobode i nezavisnosti štampe odražava se u Svjetskom indeksu slobode medija Reporters Without Borders 2024. On je rangirao Sjedinjene Države na 55 od 180 indeksiranih zemalja.
Uređivačko zastrašivanje nije spriječilo neke novinare da pokušaju okončati bijeljenje Izraela. U novembru i decembru 2024., na primjer, novinari Britanske radiodifuzne korporacije (BBC) nastojali su razotkriti očitu proizraelsku pristrasnost koja dominira njenim izvještavanjem o Gazi i okupiranoj Zapadnoj obali.
Zaposleni BBC-a su izjavili da je izvještavanje dosljedno obezvrijeđivalo palestinske živote, ignoriralo izraelske zločine i stvorilo lažnu ekvivalentnost između Izraela i Hamasa. Također su pozvali na prekid prakse predstavljanja izraelske verzije događaja kao činjenica i zatražili da se učini više kako bi se obezbijedio redovni istorijski kontekst o izraelskoj okupaciji aparthejdom koja je prethodila oktobru 2023.
Novinari CNN-a su također izrazili frustracije zbog sistematske i institucionalizirane pristrasnosti prema Izraelu i utišavanja palestinskih perspektiva u njihovim redakcijama.
Pisani jezik je zanat novinara i novinarstva. Nažalost, u slučaju Izraela, iskrivljeno je kako bi se normaliziralo nenormalno, apokrifno učinilo stvarnim, a lažno legalnim. Kultura šutnje u Gazi učinila je genocid – najteži zločin protiv čovječnosti – “prihvaćenom” pozadinom svakodnevnog života.
Brojni su primjeri kako je jezik zloupotrebljen da bi se javnosti prodala ideja da će genocid nad Palestincima učiniti Izrael sigurnim. Naježim se svaki put kada čujem da novinari koriste riječ “rat” ili “sukob”, koja se više puta koristi, da opišu užase koje je Izrael nanio Palestincima.
Bili ste natjerani da prihvatite narativ izraelskog režima da je njegov zločin istrebljenja u Gazi „rat“, dok ste priznali da nije.
Odgovarajući na izraelski zračni napad 21. decembra 2024. u kojem je ubijeno 25 Palestinaca u Džabaliji, uključujući 12 članova jedne porodice, od kojih su sedmoro djece, papa Franjo nije dvoumio: “Jučer su bombardirana djeca. Ovo je okrutnost, ovo nije rat.”
Merriam-Webster nam kaže da je rat “stanje obično otvorenog i deklariranog oružanog neprijateljskog sukoba između država ili nacija”. Pojas Gaze nije država. To je nezakonito okupirano zemljište, a njegovi stanovnici su pod okupacijom i opsadom od 2007. Rat također podrazumijeva bitku između jednakih ili skoro jednakih. Potpuna asimetrija vlasti između Izraela i Hamasa i dalje se ne prijavljuje.
– Dr. M. Reza Behnam je politikolog specijalizovan za istoriju, politiku i vlade Bliskog istoka. On je doprinio ovom članku u The Palestine Chronicle.
