Dogovor da se taoci vrate kući nosi ogromnu, uglavnom neizrečenu cijenu – onu kojoj je pridato premalo pažnje, ako je uopće imalo. Dok jedni to podržavaju, a drugi se tome protive, postoji i treći put: priznavanje da je ovo loš posao, iako potencijalno neizbježan, dok se istovremeno razbijaju zidovi medijske tišine oko njegovih strašnih posljedica. Ovi zidovi imaju uznemirujuću sličnost sa zavjerom šutnje koja je prevladala prije sporazuma Gilada Schalita, koji je na kraju pustio rijeke krvi i vatre na nas.
Moramo internalizirati da vrijeme ističe i da uskoro možda više neće biti nikoga za spašavanje. U sadašnjim uslovima i okolnostima iscrpili smo gotovo sve mogućnosti da spasimo svoje najmilije, i nismo uspjeli. Oni koji insistiraju mogu naivno vjerovati da nakon dogovora možemo nastaviti rat protiv Hamasa prema vlastitom nahođenju. Međutim, istovremeno moramo prepoznati razorne posljedice i štetu tog posla.
Imperativ je držati se istine, ma koliko bolna bila, i postavljati pitanja koja ostaju relevantna – pitanja koja smo dugo izbjegavali. Moramo se suočiti sa grubom realnošću koju smo zabijelili i potisnuli. Ovaj obračun se mora dogoditi sada, samo nekoliko trenutaka prije prve faze dogovora, i tek tada možemo donijeti informiranu odluku.
Moramo se naglas zapitati zašto se diskurs oko cijene sporazuma mjesecima fokusirao isključivo na Filadelfijski koridor, osovinu Netzarim, povratak stanovnika Gaze u sjeverni pojas i završetak rata. U međuvremenu, oslobađanje stotina terorista – stotine potencijalnih „Sinwars“ – ostaje odsutno iz razgovora, prihvaćeno kao svršen čin i neizbježna sudbina s kojom se jednostavno moramo „pozabaviti“ i obuzdati.
Trebali bismo osporiti procjene Shin Beta i Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) da mogu upravljati oslobođenim teroristima. Uoči dogovora sa Šalitom, dali su slična uveravanja i pogrešno procenili stvarnost. Moramo ih direktno pitati: Možete li ponovo pogriješiti? Može li šef Shin Bet-a Ronen Bar pogriješiti 2025., baš kao što je Yoram Cohen bio 2011. godine?
Ključno je zapamtiti da je Izrael od 1985. godine oslobodio hiljade terorista kroz različite dogovore, gestove i diplomatske okvire. Šokantno, otprilike polovina njih se vratila terorizmu i ubijala Jevreje. Stotine su ubijene ili ranjene od strane ovih oslobođenih terorista mnogo prije masakra u Simhat Tori 7. oktobra 2023. godine.
“Doći će do katastrofe”
Ne možemo zaboraviti da su teroristi oslobođeni u sporazumu o Džibrilu tokom ljeta 1985. postali okosnica prve intifade, koja je rezultirala ubistvom 165 Izraelaca. Otprilike polovina terorista oslobođenih nakon sporazuma iz Osla pridružila se palestinskim terorističkim grupama, a mnogi su učestvovali u drugoj intifadi koja je odnijela 1.178 života Izraelaca. Oni koji su oslobođeni u dogovoru iz Šalita izgradili su Gazu, najveći svjetski teroristički grad, i doveli do masakra 7. oktobra. Moramo se zapitati: kuda će nas odvesti oni koji su pušteni u sporazumu o taocima iz 2025.?
Moramo priznati da će, s velikom vjerovatnoćom, teroristi pušteni na Zapadnu obalu, u Gazu iu inozemstvo ubrizgati novi život u Hamas – trenutno oštećenu i oslabljenu terorističku organizaciju. Vjerovatno će ga rehabilitirati i formirati novo rukovodstvo. Istorija nam je pokazala ovaj obrazac i vjerovatno će se ponoviti.
Moramo objaviti skrivene informacije o visokim dužnosnicima IDF-a i Shin Beta koji su na sastanku diplomatsko-sigurnosnog kabineta priznali da će priliv oslobođenih terorista na područja Zapadne obale i Gaze biti katastrofalan.
Imperativ je razotkriti spisak majstorskih ubica čije oslobađanje Hamas traži – spisak do kojeg su mediji mogli doći uz minimalan trud. Ovo uključuje Ibrahima Hameda, komandanta brigada Izz ad-Din al-Qassama na Zapadnoj obali tokom druge intifade, odgovornog za napade uključujući dvostruki samoubilački bombaški napad na Ulicu Ben Yehuda i na Cafe Moment u Jerusalemu. Uključuje i Abdulaha Bargutija, inženjera bombe osuđenog na 67 doživotnih zatvora; Ahmed Mughrabi, komandant Tanzima u Betlehemu; i Abbas Sayed, koji je planirao masakr Pashe Seder u hotelu Park u Netaniji, odnevši 30 života.
Postoji još mnogo takvih pojedinaca. Oni se neće transformisati u dobronamerne ličnosti. Svi su oni potencijalni Sinwarovi, ali ova činjenica ostaje uglavnom nerazjašnjena. Dok sporazum ispunjava zapovest o otkupljivanju zarobljenika – plemenitu vrednost – on istovremeno predstavlja kapitulaciju pred terorizmom. Moramo priznati ovu realnost: bili smo uhvaćeni nespremni, masakrirani, iznuđeni, borili se, žrtvovali, pobjedili, izašli kao pobjednici i na kraju – predali se. Svaka prošla predaja terorizmu koja je rezultirala otmicama samo je utrla put za sljedeću otmicu, učeći Hamas i njemu slične da je otmica terorizma vrlo isplativa.
Nesumnjivo je da je katastrofalni neuspjeh na Simhat Tori 5784 prekršio društveni ugovor sa građanima – starijim osobama, ženama i djecom kidnapovanim u pidžamama iz svojih domova. Međutim, moramo si postaviti pitanje koje smo dugo izbjegavali: ne krši li predloženi dogovor naš ugovor sa svim građanima države? Kako je to rekao Rami Igra, bivši šef Mosadovog odjela za zarobljenike i nestale osobe: “Njima je stalo do stotinu talaca. Meni je stalo do devet miliona građana… a u okviru tih devet miliona, meni je stalo i do stotinu talaca”.
“Operacija je uspjela. Gilad je spašen. Svi su ćutali,”
Zvika Mor, plemenita duša, otac Eitana koji je talac u Gazi, definisao je to kao pronalaženje ravnoteže između dvije skale: “Skala užasa porodica zabrinutih za sudbinu svojih najmilijih, i razmjera nacije, koja štiti sve građane države života i sprečavanje mogućnosti dodatnih otmica i ubistava nakon što teroristička organizacija dobije nagradu za masakr u Simhat Tori.”
Prije otprilike šest mjeseci donio sam ovdje riječi Hadas Mizrachi, udovice Baruha, i Dvore Gonen, ožalošćene Dannyjeve majke. Obojica su ubijena od strane Šalitovog sporazuma. Mizrachi je tada govorio o razmjeni krvi talaca za krv budućih žrtava. Gonen je napomenuo da je razlika između talaca i sljedeće generacije žrtava koje će biti ubijene puštanjem na slobodu u to što taoci imaju lica i imena, dok buduće žrtve još nemaju, dok je prethodna generacija žrtava ubijena objavljivanjem prethodnih dogovora. , imaju i lica i imena. Pomenuo sam tada i spisak stotina braće i sestara, roditelja i dece koji su izgubili svoje najmilije u terorističkim napadima koje su izveli oslobođeni zatvorenici, spisak prenet premijeru Netanyahuu
Svako kome je noću poremećen san i to s pravom zbog sudbine talaca, trebalo je da se noću baca i okreće u krevetu, takođe pred ovom mračnom listom. Namučiti se barem u istoj mjeri, ali pola godine kasnije, ovaj i slični spisak još nisu doprli do znanja šire javnosti. Zavera ćutanja, jesmo li rekli?
“Operacija je uspjela. Gilad je spašen. Svi su ćutali” – ministar Orit Strock podsjetio nas je ove sedmice na zaključne riječi Ronena Tzura za krvavi dogovor, dogovor iz Šalita koji je kapao krvlju i pepelom, ne prije nego što se hvalio operacijom kako bi se to postiglo: “Okretna operacija, u kojoj smo svi funkcionisali kao… vješalice zastave, bacači šatora, nosioci košulja i distributeri letaka… koji učinite sve što je potrebno da u trenutku saznanja istine prešute sve izjave o cijeni oslobađanja, opasnosti od napada, ožalošćenim porodicama i ostalim stvarima koje imaju za cilj da pokvare atmosferu”.
Tako da je sada, neposredno prije, vrijeme da se priča o svemu, o taocima koji su čudom ipak preživjeli Hamasov pakao, ali i o cijeni koja se mora uzeti u obzir. O paklenoj dilemi na našem pragu, u smislu “krv koja dodiruje krv”, ne ulepšavajući ništa, ne skrivajući ništa od sebe.
Post Dogovor s Hamasom znači da Izraelci moraju znati istinu prvi put se pojavio na www.israelhayom.com.
