Očekuje se da će globalne klimatske promjene značajno promijeniti pejzaž proizvodnje pamuka u Turskoj do 2050-ih, pri čemu će obale Mramornog i Crnog mora postati pogodnije za uzgoj pamuka, kaže Sami Doğanlar s Prirodno-matematičkog fakulteta Tehnološkog instituta u Izmiru (IYTE).
Pamuk, kultura koja uspeva u toplim klimatskim uslovima i kojoj je potrebno oko pet do šest meseci da raste od sadnje do žetve, zavisi od temperature zemljišta i nivoa vlage tokom klijanja. Utjecaj globalnog zagrijavanja na ove faktore vjerovatno će preoblikovati područja proizvodnje pamuka, proizvodnju i prinos.
Doğanlar je naglasio da pamuk najbolje raste u toplim, vlažnim klimama sa blago kiselim tlima i ne podnosi prevelike padavine.
Ističući da su šest najvećih svjetskih proizvođača pamuka Kina, Indija, SAD, Pakistan, Brazil i Uzbekistan, Doğanlar je naveo da je Turska na sedmom mjestu, sa manjim obimom proizvodnje u odnosu na ove zemlje, ali ostaje značajan igrač na globalnom tržištu pamuka.
Doğanlar je naglasio da je Turska na 11. mjestu po veličini površine za uzgoj pamuka u svijetu, na petom mjestu po prinosu vlaknastog pamuka po jedinici površine i četvrtom po potrošnji i uvozu pamuka, naglašavajući ključnu poziciju zemlje. Dodao je da Şanlıurfa na jugoistoku zemlje ima najveći udio u proizvodnji pamuka u Turskoj sa 42%, zatim Diyarbakır sa 14,4%, Aydın na zapadu sa 11,6%, Hatay na jugu sa 8,8%, Izmir na zapadu sa 5,5 % i Adana na jugu sa 4,1%.
Opisujući pamuk kao usev koji zahteva vodu, Doganlar je objasnio: “Voda koja se koristi u uzgoju pamuka obuhvata kišnicu (zelena voda) i podzemne tokove (plava voda). Približno 3,68 milijardi kubnih metara plave vode godišnje se koristi za proizvodnju pamuka. Zeleni a otisak plave vode po toni pamuka kreće se od 205 do 1.641 kubnih metara, posebno u sušnim regijama, ima negativan uticaj na održivost vodnih resursa.
Doğanlar je objasnio kako klimatske promjene utiču na proizvodnju pamuka kroz porast temperatura, smanjenje vodnih resursa, sušu i ekstremne vremenske prilike poput intenzivne vrućine ili hladnoće. Naglasio je da visoke temperature smanjuju prinose, nestašice vode povećavaju potrebe za navodnjavanjem, a promjenjivi klimatski uslovi pogoršavaju štetni utjecaj bolesti i štetočina na proizvodni proces.
Nastavio je: “Prekomerne padavine ili suša, što znači nepravilan obrazac padavina, poremetio je početnu sjetvu i doveo do ponovne sadnje. Skraćivanje vegetacijske sezone je također smanjilo prinos. Ekstremni toplotni talasi tokom kritičnih perioda rasta, kao što su pupoljci, cvjetanje i formiranje koštica Svi ovi faktori su doveli do pada prinosa i kvaliteta vlakana u proteklih pet godina promjena je uzrokovala značajne gubitke u prinosu i kvaliteti u proizvodnji pamuka u Turskoj. Iako postoje regionalne razlike, ukupna količina požnjevenih usjeva po jedinici površine i profitabilnost su se smanjili.
Napominjući da se najznačajnija područja za proizvodnju pamuka u Turskoj nalaze u regijama Egejskog mora, Mediterana i jugoistočne Anadolije, Doğanlar je rekao da sve veće temperature, suša i nestašica vode dovode uzgoj pamuka u ovim regijama u veliki rizik. Prema scenarijima klimatskih promjena, očekuje se da će se područja proizvodnje pamuka u Turskoj značajno promijeniti u budućnosti.
On je također dodao: “Područja proizvodnje pamuka u Egejskoj regiji mogla bi se pomjeriti prema sjevernim dijelovima regije zbog zagrijavanja. Međutim, čak i tamo, porast temperature i promjene u obrascima padavina mogli bi dovesti do smanjenja produktivnosti i proizvodnje. Prema klimatskim promjenama Prema scenarijima, mogućnosti za uzgoj pamuka mogle bi se povećati u sjeverozapadnim regijama Turske, uključujući obale Mramornog i Crnog mora, gdje bi porast temperature mogao dovesti do ovih područja pogodniji za uzgoj pamuka u budućnosti.”
“Međutim, izazovi poput prevelikih padavina i rizika od poplava će se pojaviti u ovim regijama. Shodno tome, do 2050-ih, očekuje se da će mapa proizvodnje pamuka u Turskoj pretrpjeti značajne promjene, sa smanjenjem postojećih proizvodnih područja i pojavom novih područja. Ovisno o putanji klimatskih promjena , uzgoj pamuka bi mogao postati potpuno neizvodljiv u nekim regijama”, rekao je.
Doğanlar je također upozorio da bi fosilna goriva i hemijska đubriva koja se koriste u proizvodnji pamuka mogla povećati emisiju ugljika. Preporučio je usvajanje održivih poljoprivrednih praksi, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije i smanjenje upotrebe fosilnih goriva kako bi se minimizirali ekološki uticaji proizvodnje i ublažili negativni efekti klimatskih promjena na uzgoj pamuka.
