Sporazum o taocima koji se trenutno oblikuje između Gaze, Jerusalema, Katara, Washingtona i Mar-a-Laga je manjkav sporazum, dogovoren u neprikladnom trenutku i pod nepovoljnim uslovima.
U suštini, sporazum predviđa da će neodređeni broj talaca kidnapovanih 7. oktobra biti vraćen u svoje domove, svoje ljude i njihove porodice – što je nesumnjivo emotivan trenutak – u zamjenu za Hamasovu vojnu, ekonomsku i vladinu rehabilitaciju. Međutim, ovo će se dogoditi u trenutku kada bi, da su Izrael i predsjednik Donald Trump čekali samo nekoliko dana, mogli brzo poboljšati uslove.
Prema visokim izraelskim zvaničnicima, Trumpova kruta očekivanja da premijer Benjamin Netanyahu finalizira dogovor prije svoje predsjedničke inauguracije je ono što je natjeralo Netanyahua da prihvati trenutni okvir. Ostaje nejasno u kojoj je mjeri Netanyahu pokušao uvjeriti izaslanika predsjednika Stevena Witkoffa da dozvoli povoljniji sporazum nakon što Trump zvanično preuzme dužnost. Ipak, evidentno je da je kratko odlaganje moglo značajno povećati vjerovatnoću osiguravanja boljih uslova.
Sporazum, koji će uskoro stupiti na snagu, nesumnjivo će ojačati Hamas. Organizacija, uprkos tome što je pretrpjela značajne gubitke, očekuje da će primiti najmanje 1.000 novih operativaca direktno iz izraelskih zatvora. Ovaj priliv “nove krvi” – i figurativno i doslovno – vjerovatno će ponovo zapaliti nasilje unutar Gaze i potencijalno izvan njenih granica.
Ovi oslobođeni zatvorenici, od kojih su neki posebno nasilni prestupnici, prošli su godine ideološkog pojačanja i organizacione konsolidacije dok su bili u izraelskom pritvoru, pripremajući se za njihov eventualni povratak terorističkim aktivnostima. Izrael, poduzimajući ovaj korak, ponavlja historijski dokazanu grešku, jer su masovna puštanja zatvorenika dosljedno pokretala talase obnovljenog terora. Ovaj obrazac je bio očigledan 1985. nakon sporazuma o Džibrilu, koji je ubrzao prvu intifadu, i ponovo sa Schalitovim sporazumom 2011. godine, kada je pušten na slobodu Yahya Sinwar, arhitekta i izvršilac zločina 7. oktobra.
Očekuje se da će se novooslobođeni operativci brzo integrirati u Hamasovu široku mrežu širom Judeje i Samarije, Gaze, Katara i Turske, odakle će vjerovatno orkestrirati nove napade. Ovaj scenario je uporediv sa Sjedinjenim Državama koje dozvoljavaju zatvorenicima iz Guantanama da se raziđu duž njegovih granica s Kanadom i Meksikom godinu dana nakon 11. septembra, ili im dozvoljavaju da se pridruže talibanskim snagama protiv američkih trupa u Afganistanu – što je ideja koja prkosi strateškoj logici.
Nadalje, Hamasov sporazum uključuje značajno povećanje protoka robe i goriva u Gazu, jačajući vojne i ekonomske sposobnosti grupe. Hamas već koristi ulazne zalihe goriva za izgradnju i rad tunela. Nedavna svjedočanstva vojnika Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) potvrđuju da Hamas nastavlja sudjelovati u borbi unutar ovih podzemnih mreža.
Očekuje se da će se novooslobođeni operativci brzo integrirati u Hamasovu široku mrežu širom Judeje i Samarije, Gaze, Katara i Turske, odakle će vjerovatno orkestrirati nove napade. Ovaj scenario je uporediv sa Sjedinjenim Državama koje dozvoljavaju zatvorenicima iz Guantanama da se raziđu duž njegovih granica s Kanadom i Meksikom godinu dana nakon 11. septembra, ili im dozvoljavaju da se pridruže talibanskim snagama protiv američkih trupa u Afganistanu – što je ideja koja prkosi strateškoj logici.
Dodatno gorivo dodijeljeno Hamasu omogućit će dalje unapređenje njihove podzemne infrastrukture, postavljajući temelje za buduće sukobe. U suštini, Izrael nenamjerno pomaže u pripremama svog protivnika protiv njega – gotovo nezamisliva, ali činjenična situacija.
Čak i usred tekućih neprijateljstava, Hamas nasilno preuzima značajan dio kamiona za gorivo i opskrbu koji ulaze u Gazu, prodajući robu Gazanima po previsokim cijenama. Ovo ne samo da jača Hamasovu kontrolu nad Gazom, već im također obezbjeđuje sredstva za isplatu plata i zapošljavanje novih članova. Ovaj djelimični oporavak, započet čak i prije prekida vatre, ukazuje na potencijalne razmjere i brzinu potpune rekonstrukcije organizacije nakon što IDF prestane s operacijama i povuče se iz zarobljenih područja.
Dok se IDF suočava s opravdanim kritikama zbog Hamasove trajne snage pet i po mjeseci nakon masakra, jedan strateški pogrešan korak ne opravdava drugi. Ključno je napomenuti da je primarni faktor u daljnjem postojanju Hamasa bio uporan stav odlazećeg predsjednika Joea Bidena i državnog sekretara Antonyja Blinkena, koji su efektivno podržavali Hamas tokom cijelog sukoba.
Uprkos jasnim dokazima da neograničeni protok zaliha u Gazu služi kao Hamasov ekonomski i egzistencijalni spas, Biden i Blinken natjerali su Netanyahua da održi ovu politiku. Izrael se nadao da će Trump preokrenuti ovaj pristup, predviđajući da će 20. januara uputiti Netanyahua da “izgladnjuje Hamas” ograničavanjem uvoza iz Gaze na najnužnije.
Paradoksalno, sada je Trump taj koji vrši pritisak na Netanyahua da prihvati okvir osmišljen u maju 2024. pod Bidenovom administracijom – u vrijeme kada je Sinwar još bio živ, a operacija pejdžera protiv Hezbolaha još nije počela, Hezbolah je ostao značajna prijetnja, a izraelski Vazduhoplovstvo još nije neutralisalo iranske sisteme protivvazdušne odbrane.
Nedostatak strateške oštroumnosti u ovom dogovoru je očigledan, što ga čini zbunjujućim zašto autor “Umetnosti dogovora” gura Izrael ka onome što u suštini predstavlja pakt sa njegovim zakletim neprijateljem.
The post Zašto Trump gura Izrael ka lošem dogovoru? prvi put se pojavio na www.israelhayom.com.
