Dogovor o taocima između Izraela i Hamasa ostavlja ova pitanja bez odgovora

Dok srca i duše pucaju od želje da se nakon toliko vremena konačno vide prvi taoci kako se vraćaju kući, umovi hitno traže odgovore na teška pitanja na koja se detalji dogovora, kako su do sada otkriveni, trenutno ne bave.

Najizazovnije pitanje odnosi se na same taoce: kako Izrael može osigurati da će uopće doći do druge faze sporazuma, i da svi taoci – i živi i pokojni (uključujući četvoricu od prije rata: Hisham Sha'ban al-Sayed, Avera Mengistu i tijela Hadara Goldina i Orona Shaula) – hoće li se vratiti u Izrael i neće biti prepušteni svojoj sudbini u Gazi?

Drugo pitanje koje se nameće tiče se Filadelfijskog koridora. Premijer Benjamin Netanyahu obećao je da Izrael neće napustiti ovaj pojas, koji je sam definirao kao “Hamasov cjevovod za kiseonik i naoružanje” – dio zemlje prožet tunelima i krijumčarenju. Šta se promijenilo u vezi s ovim pitanjem koje je Netanyahu kategorizirao kao “o kojem se ne može pregovarati”? Potpuno je jasno da je Izrael napravio kompromis u vezi sa Filadelfijom, ako ne i dalje – a nije jasno čak ni da li će Izrael učestvovati, ili značajno učestvovati, u praćenju onoga što i ko će ili neće tamo proći.

Izraelska pozicija u vezi sa sjevernom Gazom (uključujući koridor Netzarim) također je potpuno urušena pred Trumpovim izaslanikom, koji je posjetio Netanyahuov dom prošle subote. Odjednom, zar ovo područje više nije od vitalnog značaja za sigurnost pograničnih zajednica i juga zemlje? Očekuje se da će se milion stanovnika Gaze vratiti tamo, od kojih su mnogi pripadnici Hamasa. Kako će Izrael osigurati da Hamas ne obnovi svoju vojnu snagu tamo i drugdje?

Dogovor dovodi do drugog zaključka: Izrael od sada efektivno odustaje od jednog od tri ratna cilja: vladinog i civilnog kolapsa Hamasa, čak i prije nego što je organizacija pretrpjela nokaut iz vojne perspektive (iako je bila jako pogođena ). Sporazum ostavlja Hamas kao vladajući faktor u Gazi i omogućava mu da se ponovo uspostavi.

Netanyahu i njegovi ministri će se boriti da uvjere izraelsko javno mnijenje da će se rat nastaviti nakon dogovora i da će se rad u Gazi – koji je daleko od kraja – nastaviti barem istim intenzitetom. Oni koji nisu mogli reći ne Trumpovom izaslaniku ni prije nego što je novi predsjednik ušao u Bijelu kuću, teško će reći ne samom sadašnjem predsjedniku po pitanju nekoliko puta težeg i složenijeg – obnavljanja rata.

Još jedan znak pitanja: Zašto Izrael nije uspio da sačeka još nedelju dana da dogovor, kada Bajden više nije na terenu, značajno smanji snabdevanje Gaze gorivom i hranom, kao i da uvede ovaj veoma značajan parametar u pregovore slika? Zašto nisu mogli još malo pričekati da rade i bore se u Gazi manje vezanih ruku, s naoružanjem i na način na koji nas je Bajden blokirao, i tako možda postignu bolji dogovor o taocima? Na kraju krajeva, “poklon” Donaldu Trampu je mogao biti dat dve nedelje nakon što je ušao u Belu kuću – a ne baš na ceremoniji inauguracije.

Sva ova rasuđivanja, čuđenja i pitanja podložni su još jednom ogromnom znaku pitanja. Trenutno ne znamo šta je, ako išta, obećano Izraelu u zamjenu za zaustavljanje rata u Gazi. Da li je dogovor o taocima samostalan ili je dio mnogo veće priče u kojoj je Izrael dobio obećanja o drugim pitanjima, na primjer o pitanju iranskog nuklearnog programa i svrgavanja tamošnjeg režima?

U svakom slučaju, nakon takvog dogovora, Izrael sigurno ne može tvrditi potpunu pobjedu. Izrael prima taoce nazad, ali možda nas sve vraća da budemo taoci terorističke organizacije vraćanjem imovine koja mu je oduzeta u teškom ratu i po skupoj cijeni u krvi.