Iznenadna smrt visokog vojnog komandanta je događaj koji neizbežno zaokuplja pažnju i savremenika i istoričara. Nedavno je svijet saznao da je Ukrajina uspješno ubila ruskog general-potpukovnika Igora Kirilova. Za one koji se zanimaju za Drugi svjetski rat, padaju na pamet slična ubojstva visokog profila, poput ubistva SS-obergrupenfirera Reinharda Heydricha, nacističkog njemačkog zaštitnika Češke i Moravske, ili avionske nesreće u kojoj je stradao japanski admiral Isoroku Yamamoto.
Tokom Korejskog rata (1950–1953) dogodili su se i slični incidenti, ali jedan značajan događaj nije privukao ni približno onoliko pažnje koliko bi se očekivalo: iznenadna smrt Kang Kona (1918–1950), prvog načelnika štaba Sjeverne Koreje. , 8. septembra 1950. U vrijeme svoje smrti, Kang je bio šesta najvažnija ličnost u sjevernokorejskoj vojnoj komandnoj strukturi, nakon sovjetskog ambasadora Terentij Štikov, sovjetski glavni vojni savjetnik Nikolaj Vasiljev, premijer Kim Il-sung, ministar vanjskih poslova Pak Hon-yong i ministar nacionalne odbrane Choe Yong-gon. Iako Sjeverna Koreja u to vrijeme nije imala vojne činove za oficire, položaj načelnika štaba smatran je ocjenjenim kao “komandant 12. klase”, a s dvije velike zvijezde na njegovim epoletama, Kangov čin se gledao slično kao sovjetski General-pukovnik. Kao rezultat toga, Kang je često spominjan tim rangom.
Kang Kon je bio poznat i pod aliasom “Kang Shin-thae”. Drug Kim Il Sunga iz mandžurijskih antijapanskih gerilskih snaga, pobjegao je na sovjetski Dalekoistočni front nakon što su Japanci uništili gerilske snage 1939-40. U julu 1942. godine, sovjetska vojska, suočena sa ekstremnim nedostatkom ljudstva, osnovala je 88. odvojenu pešadijsku brigadu, u kojoj su služili Kang i drugi partizani. Godine 1943., nakon što je komandant Četvrtog bataljona brigade Chai Shirong optužen za špijunažu, Kang Kon je imenovan za njegovog nasljednika. Njegov sovjetski vojni čin u to vrijeme bio je kapetan, isto kao i Kim Il-sung. Nakon predaje Japana 1945. godine, Kang je odlikovan Ordenom Crvene zastave – opet, baš kao Kim Il Sung.
U septembru 1945. Kang se vratio u Koreju i u februaru 1948. učestvovao je u osnivanju Korejske narodne armije (KPA), bivajući imenovan za prvog načelnika štaba novorođene vojske. Zatim je odigrao ključnu ulogu u naoružavanju KPA iu završnim fazama planiranja invazije Sjeverne Koreje na Jug 1950. godine. Početkom juna 1950. naredio je sjevernokorejskim jedinicama da pređu na 38. paralelu u pripremi za napad zakazan za 25. dana istog mjeseca.
Prema zapisima sovjetskog ambasadora Štikova, kada je 25. juna 1950. izbio Korejski rat, Kang je u početku bio veoma uveren da će severnokorejska vojska ostvariti potpunu pobedu. Nekoliko dana nakon zauzimanja Seula, 3. jula, Sovjeti su uspostavili komandu fronta i imenovali Kanga za načelnika štaba fronta. Potom se iz Pjongjanga preselio na front i direktno učestvovao u ratu. Sovjetski zapisi također pokazuju da je Kang izrazio poteškoće u komandovanju vojskom bez pomoći sovjetskih savjetnika, tražeći njihovu pomoć. Jedna od njegovih zapaženih izjava bila je: “Ne mogu komandovati vojskom bez savjetnika.” Međutim, sovjetske vlasti su zabranile slanje savjetnika u regije južno od 38. paralele, a Kang, koji je bio u Seulu, pretrpio je značajan stres zbog nedostatka komandnog iskustva.
Kako je vrijeme prolazilo, situacija na linijama fronta se mijenjala. Čak i prije operacije iskrcavanja u Inchonu, vojska Sjeverne Koreje bila je podvrgnuta opsežnim američkim bombardiranjem. Posljednje spominjanje Kanga u sovjetskim zapisima glasi kako slijedi:
Mun Il [Kim Il Sung’s secretary – F.T.] izvijestio je da ga je Kim Il-sung, koji je bio bolestan i ležao u krevetu, nazvao i, u uznemirenom stanju, rekao mu da je dobio vrlo ozbiljnu poruku od načelnika štaba fronta, Kang Kona.
U ovoj poruci, Kang Kon je naveo da je neprijatelj pokrenuo kontinuirano, teško bombardovanje trupa koristeći teške bombardere. Sve trupe na frontu bile su podvrgnute ovakvom bombardovanju.
Neprijatelj, u grupama od 30-40 aviona, baca kutije na trupe, koje se otvaraju u vazduhu, izbacujući mnogo malih bombi.
Kao rezultat takvog bombardovanja, trupe trpe značajne gubitke u ljudstvu i opremi.
Kao rezultat ovog vazdušnog napada 18. avgusta 1950. godine, 4. divizija je izgubila skoro sve ljudstvo. Štab je uništen, a komandant divizije ubijen.
Kang Kon nije mogao izbjeći istu sudbinu. 8. septembra 1950. – ironično, na drugu godišnjicu Kim Il-Sungovog uspona na premijersku poziciju, Kang je umro. 11. septembra oba Severna Koreja Rodong Sinmun i sovjetski Pravda prijavio je njegovu smrt, ali mjesto i uzrok smrti nikada nisu otkriveni, ostavljajući to istorijskom misterijom decenijama. Njegov odbor za sahranu naveo je sljedeće zvaničnike: Pak Hon-yong, Choe Yong-gon, Ho Ga-i, Kim Dal-hyon, Pak Ir-u, Hong Gi-ju, Choe Hyong-dok, Pak Chong-ae, Han Sol -ya i Nam Il. Svi osim Choe Yong-gona i Nam Ila kasnije su pretrpjeli čistku. Sudbine ova dva izuzetka takođe nisu bile tako svetle: 1957. Čoe Jong-gonu je oduzet čin vicemaršala, a Nam Il je poginuo u sumnjivoj saobraćajnoj nesreći 1976. godine.
Čini se da južnokorejski mediji nisu izvještavali o Kang Konovoj smrti 1950. Pošto je efektivna kontrola Južne Koreje u to vrijeme bila ograničena na perimetar Busana, centralne novine nisu mogle izvještavati o razvoju događaja u Sjevernoj Koreji. Čak iu privremenom glavnom gradu, Busanu, glavnim gradskim novinama, Pusan Ilbokoji, nije izvještavao o neprijateljskom načelniku štaba.
Okolnosti Kangove smrti ostale su misterija sve do 1990. godine, kada je bivši direktor vojnih operacija Sjeverne Koreje Yu Song-chol, koji je svjedočio Kangovim posljednjim trenucima, dao intervju sa Hanguk Ilbo gdje je konačno svijetu ispričao o smrti načelnika štaba:
Narodna armija je upravo trijumfovala nad najmoćnijom vojskom na svijetu: američkom vojskom. Zamah se nastavio kada je KPA zauzela Taejon 20. jula. Nakon toga, komanda na liniji fronta je premeštena iz Seula u udaljeni planinski hram severno od Taejona (ne sećam se imena ili lokacije hrama). U to vreme, Kang Kon i ja smo planirali da KPA pređe reku Kum, samo da bismo se suočili sa još jednom krizom. Nakon pregleda borbene jedinice, putovali smo putem pored rijeke Kum kada je Kangov džip pogođen eksplozijom mine koju su postavile južnokorejske snage koje su se povlačile. Džip je pao na ivicu puta. Kang Kon je preminuo odmah na licu mjesta. Nakon što sam izvukao njegovo tijelo i vratio se u komandu fronta, nisam imao vremena za tugovanje; umjesto toga, morao sam se prijaviti višoj službi i čuvati njegovu smrt u tajnosti kako bih spriječio da Narodna armija pati od moralnih problema.
Sjeverna Koreja nikada nije otkrila detalje oko Kang Konove smrti. The Velika korejska enciklopedija objavljeno pod režimom Kim Džong-ila, nije objašnjeno kako i gdje je umro. Online izvori često navode lokaciju njegove smrti kao „Andong, severna provincija Kjongsan“, ali prema svedočenju Yu Song-chola, vrlo je verovatno da je to lažno. U stvarnosti, rijeka Kum izvire iz Changsua (Sjeverna Čola), protiče kroz Nonsan i Kangjong (Južni Chungchong) i prolazi kroz Severnu Čolu sve do zaliva Kunsan.
Čini se da tvrdnja da je Kang umro u Andongu potiče iz kratke priče Kang Yong-juna iz 1970. godine, pod naslovom Luđakov dnevnik (광인일기), objavljeno u časopisu Kreacija i kritika (창작과 비평). Na stranici 160 ovog izdanja nalazi se rečenica koja kaže: „Istina je da je načelnik štaba marionetske vojske, Kang Kon, poginuo u nesreći u blizini nagazne mine u blizini Andonga.“ Ovo je vjerovatno proizašlo iz autorove mašte, koja je kasnije zamijenjena činjenicom. Andong, okrug u blizini perimetra Pusan, mogao bi se činiti vjerojatnom lokacijom za smrt visokog sjevernokorejskog komandanta. Ova pogrešna interpretacija proširila se na Wikipediju i druge platforme i na kraju je postala široko prihvaćena kao istina.
U stvarnosti, lokacija Kang Konove smrti bila je zapadno od Andonga. Južnokorejski vojnik koji je postavio nagaznu minu koja je ubio Kang Kona nehotice je pokrenuo najveću operaciju odrubljivanja glave u istoriji Južne Koreje. Međutim, ime vojnika, jedinica u kojoj je (ili možda čak i ona) služio i tačna lokacija smrti vjerovatno će zauvijek ostati misterija.
Zaista, Korejski rat je bio rat nepoznatih vojnika.
