U protekloj sedmici svi u Izraelu su bili zalijepljeni vijestima, čekajući zvaničnu objavu da se naši taoci vraćaju kući. Iako je dogovor objavljen jučer, toliko toga može poći naopako, i dok fizički ne vidimo zarobljenike na izraelskom tlu, oprezni smo sa svojim optimizmom.
Javne ličnosti, aktivisti društvenih medija i novinari često žure da iznesu svoje mišljenje, predstavljajući se kao stručnjaci za pregovore o taocima ili borbu protiv terorizma.
Javnost mora prepoznati da ovo nije njihovo mjesto. Svako ko o ovim temama govori sa maksimalističke pozicije neodgovoran je i ne shvata kompleksnost i nijanse potrebne za bavljenje tako osetljivom temom. Odluke vezane za vraćanje talaca kući nisu ni crne ni bijele – pune su poteškoća i bola. Primorani smo da uravnotežimo nacionalnu sigurnost sa postizanjem jednog od izraelskih ratnih ciljeva: vraćanjem talaca.
Ipak, mnogi komentatori društvenih medija analiziraju ovaj dogovor ne priznajući da zvanični parametri predloženog sporazuma nisu objavljeni. Rasprostranjenost dezinformacija, glasina i psihološkog rata od strane Hamasa, Katara i njihovih pristalica dodatno komplikuje stvari. Kad god se kruže neprovjereni izvještaji, mi nehotice doprinosimo njihovim propagandnim naporima.
Niko od nas nije bio u stanju da se izliječi od rana od 7. oktobra 2023. godine, uz dodatak saznanja da je oko 100 naših žena, djece, staraca i muškaraca pretrpjelo nezamislive užase u tamnicama Gaze. Nakon 15 mjeseci rata i bez jasnog konsenzusa o tome šta “totalna pobjeda” više uopće znači, čini se da malo tko izvan Izraela razumije jednu jednostavnu istinu: nema pobjede za nas ako se taoci ostave da umru u Gazi.
Više istina koegzistira: pregovaranje s teroristima je uvijek užasna ideja, ali i ostavljanje naših talaca da umru. Oslobađanje ubica predstavlja opasan presedan, baš kao što to čini puštanje izraelskog društva da se razbije i izgubi vjeru u svoj sigurnosni establišment. Hamas i njegovi zastupnici će nastaviti ratovati protiv Izraela bez obzira na naše akcije, ali Izraelske odbrambene snage koje izgube vjeru u svoje vodstvo ugrožavaju našu sigurnost jednako kao i prijetnje iz Teherana. Svi ovi faktori utiču na sigurnost Izraela, a bez holističkog razmatranja nijedan komentar nije zaista produktivan.
Da li je dogovor “dobar dogovor” za Izrael? Vjerovatno ne – Hamas ne pregovara u dobroj vjeri, tako da “dobar dogovor” nikada nije bio moguć. Detalji potencijalnog sporazuma otkrivaju bolne žrtve koje je Izrael spreman podnijeti. Pregovaranje sa genocidnim, džihadističkim kultom smrti nikada nije idealno, i niko nije naivan da misli drugačije. Ali taoci u zarobljeništvu nisu samo “moti za pregovaranje”. Oni su pravi ljudi, od kojih mnoge lično poznajemo. Skoro svaki Izraelac je na neki način povezan sa porodicama talaca, a ako o oslobađanju talaca govorite kao da to nisu članovi vaše porodice, onda u osnovi ne razumete Izraelce. U tom slučaju je bolje šutjeti.
Za porodice talaca uzetih 7. oktobra, svaki minut proteklih mjeseci bio je nemilosrdna muka. Ako zaista želite pomoći Izraelcima, podržite nas i podržite ih. U ovom trenutku, dok sudbina naših talaca visi o koncu, Izraelci su ujedinjeni u nadi i tjeskobi. Ovo nije vrijeme za neobaviještena mišljenja ili nepromišljene analize, već za empatiju, suzdržanost i solidarnost.
Post Bolje je šutjeti se prvi put pojavio na www.israelhayom.com.
