Autor: Philip Bowring
Svijet neće sjediti i čekati suočen s Trumpovom objavom ekonomskog rata protiv većeg dijela toga. Odmazda sama po sebi ne povećava opasnosti od globalnog trgovinskog rata, iako Washington, u svojoj novoj inkarnaciji, ne može očekivati da će njegovi ciljani ciljevi sjediti i ne raditi ništa. Zaista, odmazda može imati efekat ublažavanja drugih tenzija, posebno onih između Kine i Evrope. Najjednostavniji oblik za mnoge bi bio da bace komad američkih trezora i drugih dolarskih papira koje su drugi sticali, a to je održalo američku ekonomiju i omogućilo američkom tržištu dionica da dostigne nivo vrednovanja rijetko viđen prije.
Dugotrajni američki rast također je stvorio upravo ona radna mjesta za koja su imigranti potrebni i koje Amerikanci odbijaju da rade – ali sada će ih protjerati nova administracija sa zapanjujuće malo nebijelih lica i s navijačicom koja pozdravlja nacističke pozdrave – i pretvarajući se da je to bio rimski gest kada Rimsko carstvo nikada nije imalo takav pozdrav.
Veliki odliv obveznica u američkim dolarima bi podstakao američke stope. U normalnim okolnostima to bi privuklo više novca u dolar, ali bi se koristilo kao namjerna politika od strane centralnih banaka i drugih državnih vlasnika američke imovine, moglo bi srušiti dolar uz održavanje visokih kamatnih stopa, podižući inflaciju i tjerajući američku ekonomiju u recesiju što zaslužuje, To bi pomoglo u postizanju Trumpovog cilja smanjenja vanjskog deficita.
Druga taktika bi bila da se cilja na Trumpove prijatelje milijardere u X, Amazonu, Meta, Alphabetu itd., čiji su kvazimonopoli u većem dijelu svijeta održani pod pritiskom Washingtona, na primjer u suprotstavljanju pokušajima EU da obuzda njihove monopolističkom razbojništvu i njihovoj utaji poreza putem očigledno nepoštenih mjera koje brane legije advokata i stručnjaka za izbjegavanje poreza koji se predstavljaju kao računovođe.
Naravno, neke od Trumpovih prijetnji još uvijek mogu biti retoričke, a druge su smanjene i prije ili kasnije poništene. Ali ono što nikada neće biti zaboravljeno, barem od strane zemalja koje su decenijama bile saveznici, je prioritet koji je, čini se, dao kažnjavanju Kanade i Meksika, oboje navodno američkih partnera u NAFTA-i i jednog bliskog saveznika u NATO-u. Zajedno sa nedavnim primjedbama o preuzimanju Grenlanda i Panamskog kanala, ovo ukazuje na želju za specifičnom hegemonijom nad zapadnom hemisferom. Najavio je da će preimenovati Meksički zaljev, nazvavši ga Američkim zaljevom, i da će promijeniti ime Denali na Aljasci, najvišeg vrha Sjeverne Amerike, u ime koje je nosio između 1917. i 2015. – Mt. McKinley , u čast 25. predsjednika nacije Williama McKinleya, koji je predsjedavao pobjedom u špansko-američkom ratu, preuzeo kontrolu nad Havajima, Portoriko, Guam – i Filipini, u sramotnoj kolonizaciji koja je dovela do smrti najmanje 200.000 filipinskih građana između 1898. i početka Drugog svjetskog rata. Čini se da sada ovaj interes ima prednost u odnosu na nekadašnje saveznike u istočnoj Aziji – Japan i Koreju zvanično i nekoliko drugih nezvanično.
Šta god da Tramp sada sprema Kini, to se očigledno ne smatra glavnim prioritetom iako su njen izvoz, tehnologija, vojska i diplomatija očigledno najveći američki izazov u održavanju globalnog uticaja – uključujući i Južnu Ameriku, gde Kina ima napravio duboke investicije. SAD, koje su zapravo kolonizirale ogromne teritorije u Centralnoj Americi, Karibi obala Kolumbijai the West Indieposredstvom entiteta kao što su United Fruit Company i Dole Foods i organiziranih državnih udara i pobuna u njihovo ime, dugo je trajalo pod iluzijom da je Južna Amerika u njenoj sferi utjecaja čak i od proglašenja takozvane Monroove doktrine iz 1823. sa ciljem da evropsku moć zadrži podalje od Amerike.
Iako su Evropljani držani podalje, posebno Centralne Amerike, to nije značilo da su SAD imale veliki ekonomski uticaj na ono što se dešavalo u Brazilu, Argentini, itd. Zaista, najbliže ekonomske veze tih zemalja bile su sa Evropom, makar samo iz razloga geografija, Brazil danas, sa populacijom od dvije trećine stanovništva SAD-a, ostvaruje daleko više trgovine sa Kinom nego sa SAD-om, a ne više od EU koja je nedavno postigla trgovinski sporazum sa Mercosurom (Brazil, Argentina, Bolivija, Paragvaj, Urugvaj).
SAD imaju snažne i legitimne strateške interese u ogromnom, jedva naseljenom Grenlandu, ali zašto ljutiti Grenlanđane, Dansku i Kanadu imperijalističkim razgovorima kada SAD već imaju bazu tamo i vjerovatno bi mogle imati više?
Primjetno je da su jedini relativno topli prijemi koje je Trumpova inauguracija dobila od Kine i Rusije i desničarskih stranih lidera koji su prisustvovali njegovoj inauguraciji, uključujući talijanskog premijera Giorgia Melonia i argentinskog predsjednika Javiera Mileija, prvi put da su strani lideri bili prisutni na inauguraciji. To nije iznenađujuće s obzirom na njegovu želju da prijeti saveznicima i vjerovatno mu je više stalo do Tik-Toka nego do suštinskih pitanja. A da toga nije svjestan, Kina ga igra za budalu, koja je od perifernog pitanja napravila veliku cjenkanje.
Utjecaj SAD-a općenito je poprimio ogroman udar jer drugi poput EU izgledaju samopouzdaniji u odbrani. Indonezija očekuje da će postati punopravna članica BRICS-a, grupe koja je previše nezgrapna da bi činila pozitivne stvari, ali je već odraz iritacije američkom upotrebom moći dolara. Sada će dobiti nova izdanja koja će sigurno učiniti suprotno od MAGA.
