Od osoblja Palestine Chronicle
Yahya Sinwarova recitacija Shawqijevog kultnog stiha na bojnim poljima Palestine naglašava trajnu borbu za slobodu, povlačeći paralele između istorijskog i savremenog otpora.
U petak, 24. januara 2025. godine, bivši vođa Hamasa Yahya Sinwar pojavio se u specijalnoj epizodi programa “Ma Khafi A'azam” koji emituje Al Jazeera. Stajao je među svojim borcima na linijama fronta u Rafi, Palestina, u svojoj jednostavnoj odjeći prekrivenoj prašinom bitke.
Dok su kamere uhvatile trenutak, ponovio je čuveni stih: „I crvena sloboda ima vrata, udari ih svaka okrvavljena ruka“. Stih, koji je duboko odjeknuo kod gledalaca, brzo se proširio platformama društvenih medija.
Ova linija, ovekovečena u pesmi Nakbat Dimashq (Tragedija Damaska) egipatskog “Princa pjesnika” Ahmeda Shawqija, datira iz 1926. Shawqi ju je napisao kao odgovor na brutalni francuski napad na Damask tokom Velike sirijske pobune.
Tada je Sirija u to vrijeme bila pod francuskom kolonijalnom vlašću, i uprkos ogromnim patnjama, sirijski pobunjenici, predvođeni sultanom pašom al-Atrašem, žestoko su se borili za slobodu svoje zemlje. Shawqijeve riječi postale su simbol borbe za slobodu u tim teškim vremenima koje su iskusile potlačene arapske nacije.
Shawqi je recitovao svoju pjesmu tokom dobrotvornog koncerta u kairskom vrtu Azbakiya, organiziranog da pruži pomoć ratom razorenim Sirijcima. U njemu je izrazio svoju solidarnost sa sirijskim otporom i odao počast žrtvama boraca, poput al-Atrasha, koji su položili svoje živote za slobodu.
Čuveni stih, “I crvena sloboda ima vrata, udari ih svaka okrvavljena ruka”, odražava Shawqijevo uvjerenje da se prava sloboda zarađuje samo kroz ogromnu žrtvu, posebno krvlju onih koji su hrabri smrt za svoju domovinu. Njegove riječi naglašavaju da se nacije ne grade praznim obećanjima, već hrabrošću i krvlju njihovih branitelja.
Iako je prošlo više od jednog stoljeća otkako je Shawqi napisao ovu pjesmu, njeno značenje ostaje, posebno u kontekstu tekućih borbi za slobodu, poput palestinske stvari. Sinwar, istaknuta ličnost palestinskog otpora, slavi se kao vođa koji je utjelovio suštinu ove linije u svojoj posvećenosti borbi svog naroda za pravdu i slobodu.
Stih je dobio novi život kroz Sinwarovu recitaciju, naglašavajući kontinuiranu relevantnost Shawqijevih riječi za one koji se danas bore za slobodu. Služio je kao podsjetnik da sloboda ima visoku cijenu, a cijenu plaćaju hrabri.
“مكاني القادم بين جنود القـ،سام”
– القائد الشـ،هيد صادق الوعد يحيى السنوار(٢٠١١)
“للحرية الحمراء بابٌ..بكل يدٍ مضرجة يدق”
– القائد الشـ،هيد صادق الوعد يحيى السنوار (٢٠٢٤) pic.twitter.com/w1APgkVIHq
— ق.ض (@Qadeyah1) 24. januara 2025
Ispod je kompletna prevedena pjesma Ahmeda Shawqija.
Tragedija Damaska (1926.)
Pozdrav od povjetarca Barade, blagi,
I suze koje se ne mogu zaustaviti, o Damaske.
Kajanje pera i stihova,
Težina tuge prevazilazi svaki opis.
I sećanja na moje misli, koja se stalno okreću
Tebi, sa stalnim treperenjem u mom srcu.
Nosim rane od onoga što su ti godine nanijele,
Duboko u mom srcu ostavljaju trag.
Ušao sam u tebe dok je veče zagrlilo svoju lepotu,
I lice ti se osmehnulo blistavim crtama.
Ispod tvojih bašta reke teku,
A brda su ti puna lišća i zelenila.
Oko mene mladalačka lica sjajno sijaju,
U njima obiluju velike vrline i trijumfi.
Na njihovim usnama su riječi pjesnika,
I u njihovim srcima, elokventni glasovi govornika.
Naratori mojih pesama, čude se poeziji,
Na svakom ćošku ljudi to recituju s ponosom.
Uzburkao sam njihov ponos sve dok miris lavova nije sagoreo,
I bijes bitke se rasplamsao.
Krik svake slobodne duše odjekivao je iz srca,
Krik prkosa, ponosan i neukroćen.
Neka Bog blagoslovi njihove vijesti koje su stigle
Uho suverena, podrhtava njegovu odlučnost.
Detaljno je predstavljena svijetu kao poruka,
I sažeto do horizonta kao bljesak munje.
Užas događaja gotovo je učinio da se čini
Kao mit, a ipak je istina.
Rečeno je da su orijentiri istorije razbijeni,
I da su uništeni i spaljeni.
Nije li Damask majka islama,
Negovanje korijena civilizacije bez spora?
Saladinova kruna, tvoj najveći dragulj,
Nema premca i nijedan bolji simbol vas ne može krasiti.
Svaka civilizacija na zemlji, na svom vrhuncu,
Ima lozu koja seže do vaših uzvišenih visina.
Tvoje nebo je knjiga ukrasa proslosti,
A vaše zemlje su zapis najboljih u istoriji.
Ti si izgradio veliku državu i carstvo,
Prašina njene civilizacije se ne može poništiti.
U Siriji ima transparente i svadbe,
Njegove vijesti odjekuju u Andaluziji s radošću.
Carstva vječnosti, avaj, šta ih je snašlo,
Je li istina da su stradali? Zaista, istina je.
I da li su odaje raja ukrašene,
I da li se njegovo blaženstvo podudara sa mirisnim redom prošlosti?
Gdje su mermerni stupovi palata,
Pocepan i pocepan, zavese padaju?
Otkrili su se, a u guštaru je vatra,
A iza šipražja prijete pilići.
Ako tražiš sigurnost putem,
Naći ćeš puteve smrti prije nje.
Noću, usred projektila i smrti,
Iza tvog neba je bljesak i udar.
Kada bjesne čelični vjetrovi, horizont postaje crven,
I njegove ivice tamne, dok nebo postaje crno.
Pitaj one koji su nekad čuvali tvoju lepotu posle njenog pada,
Gdje im je srce, a gdje razbijeni kamen?
Za kolonizatore, iako mogu omekšati,
Imajte srca tvrda kao kamen, bez milosti.
Pogodili su te bijesom i pogodili Francusku,
Ratni brat, u svom ponosu i ludosti.
Kada stignu oni koji traže pravdu,
Kažu: “Grupa je izašla i izazvala razdor.”
Francuska poznaje krv revolucionara,
I razume da je to svetlost i istina.
Tekla je kroz tvoju zemlju donoseći život,
Kao vode neba, hranilo te je.
Zemlja u kojoj je njena mladost umrla da bi živela,
I pali su da bi njihovi ljudi preživjeli.
I narodi su bili oslobođeni njihovim mačevima,
Pa kako su mogli biti porobljeni svojim vlastitim rukama?
O narode Sirije, odbacite svoje nade,
Odbacite snove koje ste nekada imali.
Jer to je trik politike da te prevari,
Sa titulama vođstva koje su samo lanci.
Koliko puta ste bili zavedeni od bespomoćnih,
Baš kao što se vrat raspetog čoveka savija?
Otvori moći se pojavljuju, a zatim nestaju,
I nikakva trajna slava ne dolazi do podjela.
Davao sam savjete dok smo bili u različitim domovima,
Ali svi mi dijelimo istu tugu u našim srcima.
A kada se zemlje razlikuju, mi se ujedinjujemo,
Sa izjavom koja ostaje nepokolebljiva i istinita.
Stojiš između smrti i života,
Ako želite užitke ovog svijeta, borite se za njih.
Za svaku slobodnu dušu duguje se krv domovine,
Ponuda plaćena i dug koji se mora ispoštovati.
Ko pije iz čaše smrti,
Ako slobodnima nije dozvoljeno da piju i žive?
Nijedno carstvo nije izgrađeno bez žrtve,
I nikakva prava se ne stiču bez pravde.
Jer u mučenicima, generacije nalaze život,
A u zarobljenicima sloboda i iskupljenje.
I crvena sloboda ima vrata,
Pogođen od svake krvave ruke.
Neka vas Bog blagoslovi, narode Damaska,
I slava Istoka počinje sa vama.
Podržavao si svog brata u vrijeme njegovog suđenja,
Jer svaka bratova pobeda pripada njegovom bratu i sestri.
Unutar oluje: otkrivanje tajni operacije Al-Aksa poplava (VIDEOS)
(Izvori: Glas Maroka, Palestinska kronika)
