Haška grupa: proboj u borbi za Palestinu

Od Ronnie Kasrils

Formiranje Haške grupe označava prekretnicu u globalnoj borbi za održavanje Izraela odgovornim za svoje zločine u Palestini.

Užasi izraelskog napada na Gazu i njene ljude su izvan reči. Ipak, kako gledamo stotine hiljada palestinaca da se prebaci preko ruševina Gaze da se vrate tamo gdje su se njihovi domovi nekada stajali, ne možemo pomoći njihovoj otpornosti i njihovom odbijanju raseljenih iz njihove zemlje i zemlje.

Izrael nije uspio u svom navedenom cilju da se okončao oružanu otpornost u Gazi. Nije uspjelo terorizirati narod Gaze u egzil. Ali ubijanje i krađa zemljišta nastavljaju se u Zapadnoj obali, a Izrael se ne može vjerovati da se drži za primirja u Gazi u dobroj vjeri. Ostale su podložne represiju pod kojima su palestinski ljudi podvrgnuti ostacima. Svjetski poredak u kojem se Izrael, Zapad i njegovi razni proxy kaže nekažnjivost za zločince i čak genocidno ponašanje izdržava.

Stvari bi mogle biti još gore. Sa Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, i Elon Musk i drugi Tech Barons na njegovom boku – mnogi od njih fanatični cionisti – opasnosti koje se suočavaju sa Palestinom intenzivirane su na neviđene nivoe. U toku je brutalna konvergencija autoritarizma, korporativnog profitariranja i neusvojen carskog arogancije.

Trumpov novi komentar, odjeknuo je prethodnu izjavu svog zeta, da želi “samo čistiti” Gazu uz pomoć Jordana i Egipta jasan je indikator da, poput desničarskih elemenata u Izraelu, on teži potpunom uništavanju Gaze kao palestinske teritorije. Njegova prezentacija zemlje potlačenih ljudi, na jeziku Harkstera za nekretnine, kao “fenomenalna lokacija na moru”, potpuno je hladno.

Otpor unutar Palestine se priprema za držanje čvrstog. Obični Palestinci započinju rad koji remiziraju domove od ruševina. Ali pod ovim uvjetima je također važno da se intenzivira međunarodna solidarnost s Palestinom. Solidarnost je potrebna u obliku kombiniranih akcija običnih ljudi, popularnih organizacija i država.

Kampanja bojkota, preticanja i sankcija ostaje suštinska taktika, kao i akcije poput studentskih zanimanja, radnici pristaju da se odbijaju pohranjeni brodovi noseći oružje, ugljen ili gorivo na Izrael, a akcije državama da prisiljavaju Izraela da se izrael prisiljavaju na međunarodno pravo.

Nekoliko država je već preduzelo principene akcije. Južna Afrika optužila je Izrael sa genocidom na Međunarodnom sudu u januaru prošle godine. U kolovozu je prošle godine Namibija odbila dozvoliti brodu da prevozi vojni teret da bi Izrael da pristane u svojoj luci Walvis Bay. Kolumbija je u junu zaustavila izvoz uglja u Izrael prošle godine i proterao izraelski ambasador u oktobru. Uz Kolumbiju, Bolivija i Čile su se prisjetili i njihovih ambasadora iz Izraela.

No, kao što smo nedavno bili svjedoci otvorenom i buriškom zastrašivanju kolumbijskog predsjednika Gustavo Petro-a, nakon što je Petroova odluka da odbije prava slijetanja u dva američka vojna zrakoplova, bilo koja zemlja koja se nalaze sa minama ostaje ranjiva.

Thuggish odgovor na Petro iz Trumpa dio je šireg pokušaja SAD-a, uz podršku desničarskih snaga i vlada drugdje, kako bi srušili bilo kakvu tvrdnju političke neovisnosti od Zapada, zajedno s duhom principijelnog multilaterašt.

Nakon Južne Afrike optužila je Izrael sa genocidom u januaru prošle godine, bijeli i histerično prozapadni mediji kod kuće ušli su u način zavijanja napada. Naledi Pandor, u to vrijeme visoko principijelni ministar vanjskih poslova Južne Afrike, ove snage su bili kod kuće i napali u inostranstvo. Vladajuća stranka Južne Afrike, Afrički nacionalni kongres, više puta je optužena, bez da dostavljenih dokaza, da je Iran podmirio da uvede Izrael u MSP. Sa jedva prekrivenim rasizmom, principijelni položaj bio je pogrešno predstavljen kao transakcijski posao, pogonjen korupcijom.

U februaru 2024. godine u američkom Kongresu uvedena je južnoafrička bilateralna revistracija za razmatranje u SAD-u. Predložilo se da se provodi pregled odnosa između SAD-a i Južne Afrike, navodeći, između ostalog, u Južnoj Africi, podnosi “politički motiviranog i neosnovanog slučaja” protiv Izraela u ICJ-u.

9. januara ove godine, američka kuća zastupnika prošla je “nelegitimni sud protiv suda”, koji ima za cilj da nameću sankcije pojedincima povezanim sa Međunarodnim krivičnim sudom koji istražuju ili procesuiraju protiv američkih državljana, kao što su izrael .

Najava 31. januara da je devet zemalja formiralo Hašku grupu i posvetila se “koordiniranim zakonskim, ekonomskim i diplomatskim mjerama” protiv Izraela značajan je napredak u izgradnji globalne solidarnosti sa Palestinom. Devet zemalja – Belize, Bolivija, Kuba, Kolumbija, Honduras, Malezija, Namibija, Senegal i Južna Afrika – kolektivno su se dogovorila o skupu zajedničkih obveza.

Oni su podržati naloge za hapšenje izdatih protiv izraelskih zvaničnika Međunarodnog krivičnog suda; sprečavaju pružanje ili prenos oružja, municije i srodne opreme Izraelu u kojoj postoji jasan rizik da bi se mogli koristiti za kršenje međunarodnog prava; I spriječiti pristajanje plovila na bilo kojem od njihovih luka u kojima postoji rizik da se plovilo koristi za nošenje vojnog goriva i naoružanja prema Izraelu.

To su skromne obveze, ali ipak, ovaj razvoj označava obnovljeni duh jedinstvenog prkosa imperijalizma, duha koji je od vitalnog značaja u planetarnoj borbi za suprotstavljanje pustošom na čovječanstvu od strane zapadnih i njegovih proxyja.

Ronald Lamola, ministar međunarodnih odnosa i saradnje u Južnoj Africi, poput svog prethodnika Pandora, hrabro je preuzeo principijelni položaj o pitanju Palestine. Dok je napomenuo “, formiranje haške grupe označava prekretnicu u globalnom odgovoru na izuzetno i šire eroziju međunarodnog prava. Šalje jasnu poruku: nijedan narod nije iznad zakona, a nijedan zločin neće nestati bez odgovora. “

Yvonne Dausab, Namibija ministar pravde, također je u svojoj posvećenosti solistinstvom sa Palestinom u svojoj posvećenosti solistinom. “Svet ne može da stoji i gleda:” Rekla je, “kada smo se obavezali pre više od 75 godina, da svet neću više ne pati. Ne možemo biti i ne smijemo biti selektivni o zaštiti života bez obzira na to ko su žrtve; Sve živote bitno, palestinski životi su važni. “

Ne smijemo zaboraviti da su SAD i druge zapadnjačke sile podržale apartheid režim u osamdesetim godinama, a zatim pokušali oblikovati prijelaz iz aparthejda u liberalni kapitalistički sistem, sustav koji bi napustio bijelo bogatstvo i netaknuto.

Ne smijemo zaboraviti da su poraz aparthejda u Južnoj Africi postigli trokutali suovi otpornosti južnoafričkog naroda, mobilizacije i bojkota – mnogi u organizaciji anti-apartmastojskog pokreta u Velikoj Britaniji, Evropi i Ujedinjenom Države – i akcije antiimperijalističkih država.

Kuba je dovela poraz aparthejdske vojske u bitci za Cuito Cuanavale u Angoli 1988. godine. Širi socijalistički blok, koji je vodio Sovjetski Savez, pružio neprocjenjivu podršku borbi protiv aparthejda i mnogim drugim pokretima koji se bore za oslobađanje iz kolonijalne vladavine.

Aktivno jedinstvo protiv imperijalizma danas je kritično važno. Zločini protiv čovječnosti Izraelom nisu jedini razlog zašto je izgradnja jedinstvenih blokova protiv imperijalizma od suštinskog značaja. Kako je Ruanda, ubrzano autoritarno država koje djeluje kao zapadni proxy, nastavljaju na invaziju na Demokratsku Republiku Kongo u potrazi za mineralima, hitnost izgradnje šire, koordinirana borba protiv imperijalizma ne može se precijeniti.

Moramo obnoviti nešto duha vremena kada treći svijet nije bio samo geografska ili ekonomska kategorija, ali politički projekt ukorijenjen u antikolonijalnim borbama, čiji je cilj stvaranje objedinjenog globalnog bloka za osporavanje imperijalizma. Pojavljajući se kroz konferenciju Bandung u Indoneziji 1955. godine, a potom je ne-usklađen pokret, ovaj projekt je nastojao uspostaviti politički i ekonomski suverenitet za novoodnevne nacije.

Trikontinentalna konferencija, održana u Havani, Kuba, u januaru 1966. godine, bila je najznačajnija okupljanje revolucionarnih pokreta, antikolonijalnih lidera i socijalističkih država iz Afrike, Azije i Latinske Amerike u ovom periodu kombiniranog protivljenja imperijalizma.

Glave na glavi poput Fidela Castro i Amílcar Cabral, konferencija je razvila viziju globalne solidarnosti koji su povezali borbe protiv kolonijalnih borba sa socijalističkom revolucijom. Takođe je ojačalo veze među revolucionarnim pokretima i pružio ideološku podršku za oslobađanje odbojnika u Vijetnamu, Palestini, južnoj Africi, i drugdje, podstičući razvoj radikalne, internacionalističke svijesti.

Postoji dug put da se obnovi ovakvu vrstu militantnosti, ali nijedna zemlja ne djeluju samostalno može donijeti trajni napredak.

Nakon svog pristupa ISP-u, južna Afrika je bila manje izolirana i ranjiva nakon što su se zemlje poput Bolivije, Brazila, Čilea, Kolumbije, Kube, Irske, Meksika, Namibije, Španije, i mnogi su se pridružili svom slučaju. Počele su se pojavljivati ​​tentativne mogućnosti za obnovu duha internacionalizma.

Kada je MSP je izdao naloge za hapšenje za izraelski premijer Benjamin Netanyahu i bivšeg ministra obrane Yoav, 21. novembra, 2024. godine, očigledan je jasan međunarodni Split. Zemlje poput Argentine, Austrije, Mađarske, Poljske i Velike Britanije, pojurile su da osuđuju sud. Ali značajan broj zemalja pozdravio je akcije suda. Postojao je sve veći osjećaj da kritična masa zemalja, uglavnom na globalnom jugu, ne bi bila zastrašena u saučesništvu sa genocidom.

Uvijek je postojala posebna veza između oslobodilačkih borba u Južnoj Africi i Palestini, ukorijenjenom u zajedničkom iskustvu brutalnog naselja-kolonijalnog ugnjetavanja. Poraz Izraela zahtijevat će sličnu trojgulaciju snaga onima koji su poraženi aparthejd: otpor palestinskih ljudi, solidarnosti običnih ljudi širom svijeta, te objedinjene akciju od strane država koje su spremne da se stave na zapad. Blok u nastajanju afričkih i latinoameričkih zemalja, zajedno sa Malezijom, koji su formirali Hašku grupu, sada se mora proširiti na više zemalja.

Uz rastuću snagu bričana, kao i izazov da Rusija i Kina postavljaju na punu spektra zapadnu dominaciju planete, sve više i više mogućnosti za organiziranje država širom globalnog juga oko načela i ekonomskih interesa. To je, na primjer, vrlo poticanje da se novoizabrani afrički patrioti Senegala za rad, etiku i bratstvo (pastef) vlade u Senegalu rješava za preusmjeravanje eksplotativnih energetskih ugovora sa zapadne multinacionalne korporacije.

Kao što je Kagura rekla na trikontinentalnoj konferenciji, “nećemo eliminirati imperijalizam vičeći uvrede protiv toga.” Imperijalizam može biti poražen samo izgradnjom čvrstih oblika suprotnosti, a za to je potrebna solidarnost između ljudi, organizacija i zemalja. Formiranje haške grupe trenutak je u proslavi i izgradnji.