Sastanak između Izraelskog premijera i američkog predsjednika uvijek je najznačajniji događaj na Izraelovom diplomatskom kalendaru. Ovog puta nosi implikacije na cjelokupnu budućnost regiona.
Sastanak se odvija na početku konačnog doba predsjednika orijentiranog na dostignuće i nastavu koji se ne boji razbiti okvire i paradigme, a ko je lako zapošljavao nekonvencionalne alate i tlačne tačke za smanjenje opozicije.
Javlja se protiv pozadine borbe za globalnu hegemoniju i skoro službeno otvaranje trgovinskog rata sa dalekosežnim implikacijama, ne samo za globalnu ekonomiju, već i za međunarodni politički sistem.
Sastanak dolazi kao Izrael na diplomatskom i sigurnosnom raskrižju, suočeni sa odlukama o nekoliko tenzija: između imperativa za uklanjanje Hamasovih pravila i vojnih sposobnosti u Gazi i hitan povrat svih taoca u svom pritvoru, između želje za normalizacijom sa saudijskim Arabija i tražena cijena prestajenog borbe u Gazi i vraćajući palestinski izdanje na pregovaračku tablicu, između neutraliziranja nuklearne prijetnje Irana i slabljenje njenog ekstremističkog režima nasuprot koncesijama potrebnim u drugim pitanjima da se usredotočuju na ovu stvar.
Teško je precijeniti značaj sastanka. Ne samo za poruku koju je njena pojava šalje, samo dvije sedmice nakon inauguracije predsjednika i njegov prvi sastanak sa stranim liderom u ovom mandatu, ali i dali su svoju svrhu i inicijative koje se očekuje da će se u pokretu.
Premijer Benjamin Netanyahu i predsjednik Donald Trump nastojat će da predstavi zajedničku viziju za Bliski Istok i dogovorena mapa puta da bi se postigla. Uz to, oni će imati za cilj produbiti i usidriti strateške odnose između SAD-a i Izraela u širokom rasponu kratkih i dugoročnih pitanja. Direktive koje se pojavljuju sa ovog sastanka vodit će napore diplomatskog i sigurnosnog uspostavljanja u obje države.
Opseg prilika koje je predstavio Trumpov pristup odgovaraju veličini njenih svojstvenih izazova. Netanyahu će morati dokazati da je Izrael imovina SAD-u: vojno, tehnološki, i ekonomski, pokazujući da partnerstvo sa Izraelom ne ispunjava samo opredjeljenje između saveznika i sličnih vrijednosti, ali i vrijedno ulaganje za američko Superpower.
Netanyahu će nastojati pozicionirati Izrael kao regionalnu moć sposobnu za samoodbranu i sposobna je voditi koaliciju umjerenih naroda protiv Irana i radikalnog islama. Moć koja će biti ključni igrač u inicijativama ekonomskih i tehnoloških razvoja i pomoći u napretku američkih interesa u regionu. Trump će biti zadovoljan što je uvjeren da Izrael može poslužiti kao američko sidro na Bliskom Istoku – snažno i pobjedničko, a ne ovisno i neodlučno.
U duhu svog nedavnog govora Generalne skupštine UN-a, Netanyahu će predložiti proširiti i produbiti Abraham akorde i transformišući Bliski Istok, preko Izraela i njegovih arapskih partnera, u povizivanju Azije i Evrope, Indijski ocean i Mediteransko more. Duž ovog mosta bit će položeni željeznički staza, energetski cjevovodi i optički kablovi optičkih vlakana. Takva inicijativa učinila bi globalnom trgovinom i ekonomijom i životni standard od oko četvrt svjetske populacije.
Što se tiče Irana, Trump Administracija jasno razumije potrebu za neposrednim promjenama u pristupu. Teheran je tumačio udvaranje Biden Administracija kao osiguranje od upotrebe sile, povećavajući svoju smjelost i slabljenje stajališta Amerike širom regiona. Generalni direktor IAEA nedavno je upozorio da Teheran “pritiska na papučicu plina uranijumski obogaćivanje”. Trump prepoznaje taktiku Irana za stvaranje kašnjenja u pregovorima i vjerovatno je već uvjeren u potrebu za postavljanjem vremenske trake za diplomatske napore, uzimajući u obzir datum obnavljanja sankcija (“snimka”) i razmatranja vezanim za obnavljanje.
Međutim, na srži sastanka bit će pitanje – kako kvadrat krug: Kako postići u izmjerenom vremenskom okviru i povratak taoca, Hamasov uništenje, prekid vatre (napredak sa Saudijskom Arabijom) i vraćajući palestinski državni iznos na raspravu (kako je tražio Rijad).
Nedavne deklaracije i potezi mogu se nagovjestiti na Formulu Amerikanci mogu predložiti.
Uključit će četiri komponente: prvokontinuirano sprovođenje sporazuma o primirstvu i taocima. Drugiuspostavljanje novog upravljanja u Gazi zamjenjuju Hamas – svoj vrstu “Organizacijskog odbora” sadrže predstavnike Palestinskog organa i drugih organizacija, uključujući Haza-ove civilne poslove pod nadzorom ili vodstvom međunarodnog regionalnog upravnog odbora. TrećeTrumpov plan migracije, uokviren kao uvjet i dio procesa obnove. ČetvrtiJačanje uloge PA-a podložno reformama koje će se obavezati.
Šta bi Izrael primio pod ovom formulom? Prvo, taoci; Drugo, Hamasova vlada svrgava; Treće, mogućnost duboke promjene u GAZI-u nakon Trumpovog programa i programa obnove; i četvrto, normalizaciju sa Saudijskom Arabijom.
Kakvi su rizici za Izrael? Prije svega – “Hezbollahiizacija Gaze” – izvana, GAZA-ova vlada neće biti identificirana sa Hamasom, ali u praksi bi bio njegov proxy otkad bi u okviru ovog okvira Hamas ostao centralna snaga u Gazi i po okriljenju ove vlade sačuvali su svoje vojne mogućnosti. Nije slučajnost da Hamas već signalizira spremnost za takvo rješenje.
Druga opasnost – Vojno nakupljanje – bilo tko misli da mogu stanice “ne-Hamas pridruženi Palestinci iz Gaze” na Rafah prelazeći prelazeći i pretpostavljaju da neće dozvoliti da Jačanje Hamasa ignorira iz godina takvog iskustva. Istina se može reći, bilo koji entitet osim Izraelske odbrambene snage koje su zadužene sa graničnim i prelaznim nadzorom ne može osigurati minimalni standardni odgovor Izrael.
Treće – Erozija uslova za obnovu – Hamas je već dokazao svoje mogućnosti u tom pogledu. SAD i Izrael bore se za kontrolu mnogih detalja vezanih za procese obnove. Hamas zna kako to dobro iskoristiti za svoje potrebe.
Četvrti – Obnova palestinskog “veta” nad regionalnim procesima nakon povratka palestinskog pitanja u tablicu za diskusiju. To dok palestinski autoritet nije osudio masakr 7. oktobra, nastavlja indirektno podržavati napadače i boriti se da se bave terorizmom u područjima pod njenom odgovornošću, kao što se vidi u Jeninu i Tulkarem.
Nakon 7. oktobra Izrael si ne može priuštiti kompromis na kraju rezultata u Gazi. Demilitarizacija ovog područja i stvaranje uvjeta koje osiguravaju da se ne osigurava budućnost sigurnosti izraelskih civila civile od vitalnog značaja za jamčiti ovaj borbeni krug će biti posljednji. Zemlje oko nas, čak i oni koji rastu nevjerojatno jače, gledaju Gazu – krajnji rezultat će utjecati na njihov odnos s nama. Ne možemo se smatrati regionalnom snagom dok ovaj neprijatelj i dalje postoji pored nas.
Pisac je šef Misgavskog instituta za nacionalnu sigurnost i cionističku strategiju.
Poslanica podijeljena vizija za Bliski Istok pojavio se prvi na www.israelhayom.com.
