Ljudi rijetko razmišljaju o radu svojih čula dok se ne suočavaju sa svojim kršenjima. Međutim, vizija, miris i sposobnost opažanja svijeta oko nas rezultat je evolucije koja je trajala milione godina. Na primjer, ono što se čini poznatim, aroma kafe ili boje zrelog banane složen je proces u kojem su uključeni različiti dijelovi mozga.
Ovo je izvijestio portal salonom.
Nova studija pokazuje da se neke od ovih neuronskih veza pokazuju da su mnogo dublje nego što se prethodno razmatralo. Kao dio studije, naučnici su proučavali kako su mirisi kodirani u mozgu na nivou pojedinih neurona. Prije toga, ovaj proces je ostao slabo proučen kod ljudi zbog etičkih ograničenja, jer su potrebne invazivne metode za registraciju aktivnosti pojedinih ćelija.
Međutim, zahvaljujući pacijentima sa epilepsijom koji su izvedeni dijagnostičkim operacijama, istraživači su dobili jedinstvenu priliku za posmatranje radova neurona u stvarnom vremenu. Zahvaljujući dubokim elektrodama ugrađenim u okviru tretmana, istraživači su mogli koristiti ultra-ovki mikroproprofte za registraciju aktivnosti pojedinih neurona bez dodatnog rizika za pacijente.
Tokom eksperimenta, učesnici su ponuđeni različiti mirisi, poput banane, belog luka i Lakrina, a takođe su pokazali slike i riječi povezane sa njima, što je naučnicima omogućile da studiraju na mir.
Studija je otkrila nevjerojatnu karakteristiku: u piriformnom korteksu odgovornom za preradu mirisa, određeni neuroni su aktivirani ne samo kad doživljavaju aromu, već i kada gledate naziv odgovarajućeg objekta.
Slična aktivnost primijećena je u Tonsilu – područja vezana za pamćenje i emocije. Ove “olfaktorne konceptualne ćelije” pokazuju da je veza između mirisa, vizualnih slika i riječi u mozgu mnogo dublje nego što se prethodno očekivalo.
Od 1.856 neurona, 66 je pokazao reakciju kako mirišati i vizualne poticaje, što je bilo neočekivano otkriće za naučnike. Tradicionalno je vjerovalo da se senzorijske zone mozga djeluju zasebno, a olfaktorni centar ne treba aktivirati kao odgovor na tekst ili sliku. Međutim, ova studija je ispitivala takav izgled, pokazujući složenije križne odnose između osjećaja.
Florian Mormann, vodeći autor studije, iznio je hipotezu da ovaj fenomen može biti povezan sa “olfaktorofonima slikama” – sposobnost mozga da mentalno rekreira miris, oslanjajući se na vizuelne tragove. Ovo objašnjava zašto poznata hrana može odmah izazvati njegovu aromu u sjećanju, čak i ako to zapravo ne osjeti.
Studija se uklapa u širi naučni kontekst križnih korespondera – pojava u kojoj različiti senzorni sustavi komuniciraju, povezujući informacije iz različitih modaliteta.
Studije su otkrile obrazac prema kojima ljudi intuitivno povezuju ukuse sa određenim oblicima i zvucima: slatkiši su češće povezani sa zaobljenim predmetima, gorkim – sa kutnim zvukovima, a kiseli – sa hitnim zvukovima. Budući da se taj efekat manifestuje u raznim kulturama, naučnici sugeriraju da ima neurološku osnovu zbog karakteristika obrade i integracije senzornih informacija u mozgu.
Ovi rezultati ne samo produbljuju razumijevanje mehanizama percepcije, memorije i jezika, već predstavljaju i nova pitanja. Ako mozak tako usko povezuje mirise sa vizuelnim slikama, može li se promjena pojavljivanja objekta utjecati na percepciju njegove arome?
Ranije, “kursor” je napisao da su istraživači otkrili da neki mirisi povezani s zrelom voća i fermentacije mogu utjecati na izraz gena čak i u onih tkiva koji nemaju mirisne receptore.
