Na jugozapadnoj obali Bangladeša, radnici naoružani gasnim bakljima, laserskim rezačima i vitlima razdvajaju se trupovi divovskih, starih brodova koji su prizemljeni na njihovoj pješčanoj plaži.
Trideset brodskih dvorišta i tisuća otpadačkih radionica isprepletene su duž 15 kilometara obale Sitakunde, recikliranje oko 38% svjetskog mrtvih brodova i opskrbljivanje čeličnih ostataka za bangladeški uspješnu industriju.
“Rezanje brodova jedan je od najporijepljivih poslova na zemlji”, rekao je Jamal Uddin, 40, koji radi kao viši sekač u svom lokalnom dvorištu.
Tokom posljednje dvije decenije, Uddin je vidio mnoge njegove kolege radnike u obližnjim dvorištima trpe glavne opekotine i razbijaju udove dok demontira čelične posude koje se šalju u Bangladeš iz bogatih, brodskih nacija.
Sa mnogim starim brodovima koji su sada približavali svoj kraj života, industrija je učvršćena za veliki, novi ekonomski šut u ruci.
U narednoj deceniji, oko 15.000 brodova – ili jedan u osam čitavih globalnih flote – ući će za recikliranje: dvostruko više od prošlog desetljeća, prema novom izvještaju NVO klimatske grupe i konsultantske firme PwC-a.
Ovi stariji brodovi su teški emisiji, ukazujući zagađivače i emisije planete, što je ubrzalo napore u industriji da ih povuče, rekao je Anand Hiremath, glavni službenik za održivost na GMS-u, koji ih kupuje na brodove u Južnoj azijskim brodovima.
Emisije
Jesu li to bila zemlja, globalna flota imala bi sumnjivu čast da je br. 6 br. 6 emitera ugljenog dioksida za zagrijavanje planeta.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) obavezala se da će smanjiti emisiju za pola do 2030. godine i pretvoriti ga u neto-nultu industriju emisije do 2050. godine.
Novi globalni propisi imaju za cilj osigurati da demontaža brodova raste sigurnije i ekološki prihvatljivije kao dio industrijskog pritiska na održiviji model.
Ali radnici koji su rezali i recikliraju brodove rekli su da im dnevni red ne obećava im pristojne poslove ili bolju platu.
Radnik koristi zaštitnu mašinu za demontiranje dijela razgradskog broda u zapadnoj indijskoj državi Gujarat. U narednoj deceniji, oko 15.000 brodova – ili jedan u osam cijelog globalne flote – doći će u brodogradilišta za recikliranje: dvostruko više od prošlog desetljeća, prema novom izvještaju. | Reuters
“Nakon dnevnog radnog posla, teško damo plaće za pokrivanje troškova lekara ili naših dečjih škola”, rekao je Uddin, koji je odlučio da ne imenuje svog poslodavca, plašeći se reperkusije.
Većina nadolazećeg porasta upravljat će dvorišta u području Sitakunde u Bangladešu ili Alangu u Indiji Gujarat, koji zajedno čine oko 70% globalnog lomljenja brodova.
Smrt radnika su uobičajene, kao što je šteta za okolinu s otrovnim hemikalijama koje se viđaju u plažu i vodu, štetu morskom životu.
Kada radnici koriste visokotemperaturne baklje za ukidanje brodskih ploča, nesreće se često događaju, dok izloženost opasnim tvarima kao što su azbestni rizici dugoročne zdravstvene uticaje.
Pitarište brodogradilišta Sitakunda ubijeno je sedam radnika u septembru.
Od 2009. godine 470 radnika ubijeno je u više od 500 registrovanih brodskih dvorišta, prema brodograđivanju NVO-a, koalicija u Briselu u Briselu.
Industrija zapošljava najmanje 30.000 ljudi – većina njih nisko plaćenih, kauzalnih radnika – u Bangladešu, Indiji i Pakistanu.
“Nedavna nesreća ponovo se pokazala da i dalje moramo ići na dug put da bismo osigurali sigurno radno mjesto za brodski radnici”, rekao je Fazlul Kabir Mintu iz Bangladeša Instituta za radnu studije (BiLS), koji radi sa dvorišnim vlasnicima i brodom prekidači za sigurnije radne mjere.
U junu IMO donosi nove propise, poznate kao Hong Kong Konvencija, kako bi se riješili rizicima koji se radnici suočavaju i upravljaju kako se upravljaju opasne tvari upravljaju.
Promjena će značiti da vlasnici moraju dokumentovati bilo kakve opasne tvari na brodu prije nego što se popije za recikliranje.
Upućivanje pristojnih poslova
Iza povećane sigurnosti, radnici žele bolju platu i koristi, rekao je Mohammad Ali iz Federacije metala Bangladeš (BMF) koji je uspostavio prvu sindikat u zemlji.
Radnici na dvorištima Sitakunde obično zarađuju manje od 5 dolara za nesigurni, osmočasovni dan. Većina također radi na privremenoj osnovi bez ličnih kartica i ne dobivaju plaćeni dopust, rekao je Ali.
Toliko njih moraju raditi dodatne sate kako bi zaradili dovoljno – stavljajući ih u još veći rizik od nezgoda, dodao je.
Kada se radnici ubije u nesreći na radnom mjestu, oni primaju oko 700.000 Bangladeša Taka (5.740 dolara) u kompenzaciji.
Koji pokriva manje od dvije godine prosječnog trošenja domaćinstva i ne uključuje penziju.
Zahidul Haque, koji je u 70-ima, izgubio je sina Abdura Rashida – juniorski rezač – kad je vatra izbio u brodovskom dvorištu Pakiza prije deset godina.
“Dobili smo odštetu, koja je tada bila samo 100.000 Taka (820 dolara) – ali sa našom jedinim članom zarade, nemamo nikoga da se brinemo za nas”, rekao je.
Nadogradnja sigurnosti, gospodarenje otpadom i radna prava zahtijevaju otkup od ne samo vlasnika dvorišta, već i njihovih vlada, rekao je i Mohammad Mahbubur Rahman, čija HR brodska kompanija za upravljanje brodom pomaže u dvorišnim mjenjačima.
Dok Bangladeš zaostaje u svojim naporima na čišćenju industrije, indijanski dvorišni vlasnici su koristili od državne podrške kao i stranog finansiranja, rekao je.
Ali bogate kompanije – koje vlastiti veći dio brodova – također se pozivaju da dijele neke teške tranzicijske troškove.
“Svježe bogatih zemalja imaju koristi od međunarodne dostave – i trebaju ih brinuti i djelovati na način na koji se brodovi recikliraju i šta se događa sa radnicima”, rekao je Ali iz BMF-a.
