Dvostruki pritisci Sendviching Koreja Inc.
Sjedinjene Države se povećavaju svoj agresivni trgovinski pritisak na strane kompanije. 21. februara, američki sekretar Commerce Howard Lutnick sastao se sa korejskom trgovinskom delegacijom koju je predvodio Chey Tae-Won, predsjednik Koreje Privredne komore i SK grupe. Tokom sastanka, navodno je Lutnick naveo da korejske firme moraju uložiti najmanje milijardu američkih dolara da bismo se kvalifikovali za poreske poticaje koje pruža američka vlada. Ovo je prvi put da je visoki rangirani službenik za administraciju izričito citirao brojčani prag za ulaganje, otkrivajući jezgro politike “First Amerike” – iskorištavanje tarifa kako bi primorale strane preduzeća za uspostavljanje proizvodnih pogona na američkom tlu.
Iako broj milijardu dolara nije apsolutni zahtjev, naglašava nivo ulaganja potrebnog za pristup američkim poreskim poticajima i drugim pogodnostima. To postavlja značajan pritisak na korejske firme. Kao odgovor, Chey je izjavio “, adut želi više proizvodnih pogona u Sjedinjenim Državama, ali poticaji moraju pratiti takve investicije.” Ovo sugeriše da, dok Washington povećava pritisak kroz zemlje specifične za zemlju i sektorske tarife, preduzeća ne mogu jednostavno priložiti bez opreznog pregovora. Korejska vlada mora također razviti detaljnu strategiju scenarije za podršku korejskim kompanijama u navigaciji tih izazova.
Američka vlada, u međuvremenu, pokazala je neku fleksibilnost u trgovinskim pregovorima, o čemu svjedoči o svojim tarifnim izuzećima za Kanadu i Meksiku. Nedavno je Washington nagovijestio potencijalne varijacije u tarifnoj nametu ovisno o pregovorima o pojedinim zemljama. Trump je ovo jasno učinio tokom konzervativne političke akcije (CPAC) prošlog vikenda, spominjući tarife 15 puta i navode “, tarife su takođe moćan diplomatski alat.” To otvoreno priznaje nameru njegove administracije da koristi tarife kao i mehanizam pod pritiskom i pregovarački čip. Uprkos Korejinom vakuumu za vođstvo, Seul se mora proaktivno baviti Washingtonom, naglašavajući da Koreja ostane jedan od najvećih investitora u Sjedinjenim Državama. Istovremeno, dvije države bi trebale istražiti obostrano korisnu saradnju, poput suradnje u brodogradnji, kako bi se uskladili s američkim interesima, a pridržavajući se Korejskih ekonomskih prioriteta.
Usred tih vanjskih pritisaka, korejske kompanije se takođe zahvaljuju povećanjem domaćih regulatornih ograničenja. Demokratska stranka (DP) ponovo je izvela kontroverznu žutu zakon o koverti i gura za ubrzane izmjene komercijalnog akta. Ako su prošli, ovi računi bi olakšali radno sindikatima da pozove ilegalne štrajkove dok su izloženi korporativnim rukovodiocima na prekomjerne tužbe. Korejske firme su već suočene sa intenzivnim takmičenjem u inostranstvu – kaži se sa američkim tarifama i kineskom tehnološkom porastu – dok su u domaćem, oni su opterećeni regulatornim preprekama i pravnim rizicima. Ovo je slično trčati trku sa željeznim okovima na obje noge. Zastupnici moraju napustiti antibusivnosti politike i implementirati učinkovite mjere za pomoć u poslovanju da ostanu konkurentne na globalnoj fazi. Konkretno, preduzeća koja proširuju domaću investiciju trebaju primiti snažne poticaje. Ako trenutna klima regulatornog neprijateljstva nastavlja, zemlja rizikuje da gubi i svoje poslove i poslove koje stvaraju.
(Kraj)
