Autor dr. Mahmoud Hanafi
Dr. Mahmoud Hanafi, profesor međunarodnog prava i ljudskih prava, piše u Al Jazeeri Arabic da je Afrički objedinjen diplomatski stav protiv Izraela, označava značajan povratak Netanyahu i odražava posvećenost kontinenta pravde i antikolonijalne principe.
38. Afrički samit, održan prošlog mjeseca u Addis Ababi, vidio je da afrički čelnici usvajaju čvrstu stavu prema Izraelu, osuđuju svoje napade na Gazu kao “genocid” i zanimanje za stanovništvo (izraelsko-PC).
Konačna izjava također je odbila prisilno raseljenje Palestinaca i naglasilo dvostrano rješenje kao jedini put do mira, odražavajući istorijsku opredjeljenje Afrike za podršku palestinskom uzroku, uprkos pokušajima Izraela da poboljša svoj utjecaj na kontinent.
Ova afrička pozicija predstavlja povratak za Izrael, uprkos značajnom pritisku američkog na kontinentu. Washington je vršio intenzivan pritisak na nekoliko afričkih prijestolnica kako bi se spriječilo izdavanje teških rezolucija protiv Izraela, uključujući prijetnje za smanjenje ekonomske pomoći nekim zemljama i gurnuti ih kako bi se izbjegle eskalatorske pozicije na međunarodnim forumima.
Međutim, afričke nacije pokazale su značajnu diplomatsku koheziju, odbijajući da se pridržavaju zapadnih diktata i potvrđuju svoj neovisni stav. To odražava pomak u ravnoteži moći i želja kontinenta da usvoje odluke usklađene sa svojim antikolonijalnim i anti-aparthejnim principima.
Kako se donose odluke u Afričkoj uniji
Afrička unija, koja sadrži 54 države članice, donosi odluke svojim godišnjim samitom koji se održava u februaru, koji uključuje šefove države i vlade. Odluke se vrše konsenzusom ili većinom od dvije trećine. Izvršno vijeće, sastavljeno od ministara vanjskih poslova, igra ulogu u izradi politika i predstavlja ih na odobrenje.
Istorija odnosa iz Afrike-Izraela
Odnosi između Izraela i Afrike pretrpjeli su radikalne smjene u posljednjih desetljeća. Od 1950-ih i 1960-ih, Izrael je nastojao ojačati svoje prisustvo na kontinentu, kapitaliziranje neovisnosti mnogih afričkih naroda.
Izrael je uspostavio diplomatske odnose sa zemljama poput Gane i Liberije i sudjelovao u razvojnim projektima, posebno u poljoprivredi, tehnologiji i obrazovanju.
Međutim, ovo se zbližavanje suočilo s oštrom povratkom nakon rata iz oktobra 1973. godine, kada su arapski embargo i diplomatski pritisci koji su vodili arapske lige izazvali većinu afričkih naroda da se izrekse na kontinentu, što dovodi do kolapsa izraelskog utjecaja na kontinent.
Ova izolacija nije dugo trajala. 1993. Oslo Scords obilježio je prekretnicu, jer je Izrael počeo obnavljajući odnose sa nekoliko afričkih naroda, kapitaliziranjem međunarodne otvorenosti koje prate palestinski-izraelski pregovori.
Nakon OSLO-a između Oslobodiratiranosti Palestine (PLO) i Izraela, neke su afričke nacije postale uvjerene da je palestinski-izraelski sukob krenuo prema diplomatskoj rezoluciji, potaknulo ih da preispitaju svoje odnose sa Izraelom.
Kao rezultat toga, mnoge afričke nacije, posebno u zapadnoj i istočnoj Africi, uspostavljene diplomatske veze s Izraelom, fokusirajući se na suradnju u poljoprivredi, tehnologiji i sigurnosti.
Izrael je od ovog trenda koristio u unapređenju svog prisustva, nudeći tehničku i obuku u nekoliko strateških sektora širom Afrike.
Posljednjih godina su se proširili diplomatski odnosi između Izraela i Afrika koji sada održavaju službene odnose sa 40 od 54 afričke narode i operišu 10 aktivnih ambasada na kontinentu, uključujući uglednu zemlje poput Južne Afrike, Nigerije, Kenije i Kameruna.
Nedavni val arapske normalizacije, posebno nakon Abrahamskog sporazuma, odigrao je ulogu u jačanju ove ekspanzije, jer su arapske zemlje sa vezama za Izrael ohrabrile neke afričke vlade da poboljšaju suradnju u sigurnosti, investiciji i poljoprivredi.
Uprkos ovim razvojem, mnoge afričke nacije ostaju oprezne u vezi sa produbljivanjem veza sa Izraelom zbog svoje posvećenosti za podršku palestinskom uzroku.
Zemlje koje su iskusile kolonijalizam i aparthejdu, poput Južne Afrike, vode odbacivanje bližih odnosa sa Izraelom, gledajući njegove politike prema Palestincima kako podsećaju u aparatskoj praksi Afrike su izdržali u prošlosti. Ova podjela čini odnos između Izraela i Afrike kontingenta o balansiranju ekonomskih interesa s političkim i povijesnim razmatranjima.
Eskalira tenzije nakon rata Gaza
Odnosi između Izraela i Afričke unije oštro su pogoršali nakon napada Izraela na Gazu u oktobru 2023., što je rezultiralo desetinama hiljada civilnih žrtava i široko rasprostranjenim uništavanjem infrastrukture, uključujući bolnice, škole i puteve.
Ova je agresija izazvala rasprostranjenu bijesu širom Afrike, sa mnogim narodima koji izdaju snažne izjave osude i potvrđuju svoju solidarnost sa palestinskim ljudima i odbijanjem izraelskih politika.
Taj stav nije bio iznenađujući, već produžetak rastućih otpora Afrike na izraelski napad na kontinentu. U februaru 2023., tokom samita Afričke unije u Adis Ababi, izraelska delegacija protetala je nakon snažnih prigovora iz Južne Afrike, Alžira i Nigerije, koji su se bavili velikim diplomatskim udarcem u Izrael i odustajući od svog promatračkog statusa, koji je dobio 2021. godine.
Uprkos pokušajima Izraela da ojačaju svoje prisustvo u Africi kroz investicije i razvojne projekte, ti se napori sukobili duboko ukorijenjenim političkim i moralnim razmatranjima u afričkom stavu.
Afrika je ostala vjerna povijesti borbe protiv kolonijalizma i aparthejda, gledajući palestinski uzrok kao produžetak njegove borbe za slobodu i pravdu. To je pojačalo usvajanje čvrstih pozicija protiv izraelskog zanimanje, bez obzira na potencijalne ekonomske koristi.
Razlozi za napregnuta odnosa
Uprkos povećanju izraelskih ulaganja u Afriku i pokušaji Tel Aviva proširiti svoj utjecaj kroz projekte u poljoprivredi, tehnologiji, sigurnosti i infrastrukturi, mnoge afričke nacije i dalje kritiziraju izraelske politike, posebno u pogledu palestinskog pitanja.
Izrael se fokusirao na razvoj navodnjavanja i solarnih energetskih tehnologija, širenje komunikacijskih i umjetnih inteligencijalnih projekata i prodaje nadzornih sistema i oružja nekim afričkim vladama. Takođe je uložio u infrastrukturu i zdravstvene usluge da bi proširili svoja regionalna partnerstva.
Međutim, ovi ekonomski napori nisu uspjeli donijeti temeljni pomak na pozicijama afričkih naroda, iz više razloga:
- Povijesne vrijednosti i naslijeđe borbe
Afrika ima dugu istoriju borbe protiv kolonijalizma i aparthejda, što je dovelo da su mnogi njegovi narodi videli palestinski razlog kao produžetak njihove borbe protiv nepravde i ugnjetavanja.
Ova nasljeđe podstiče dubok osjećaj solidarnosti sa Palestincima, koji se suočavaju sa okolnostima sličnim onima koji su afrički narod koji su izdržali pod kolonijalizmom i rasnom ugnjetavanjem.
Ova je perspektiva vidljiva u položajima zemalja poput Južne Afrike, koja je opisala izraelsku zanimanje kao “novi aparthejdni sistem” i podnijela slučaj protiv Izraela na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), optužujući ga da se u Gazi učini da je optuživao “genocid” u Gazi.
- Uzgoj popularne i građanske solidarnosti sa Palestinom
Javna svijest o palestinskom uzroku značajno je porasla preko Afrike, što je dovelo do povećane kampanje solidarnosti i bojkota protiv Izraela.
U zemljama poput Južne Afrike i Nigerije, posljednjih godina su vidjele velike demonstracije i događaje koji podržavaju palestinske prava i osuđuju izraelske prekršaje.
Kao rezultat toga, pritisak javnosti postao je ključni faktor koji su u suprotnosti sa afričkim vladama da usvoje čvršće položaje prema Izraelu, uprkos potencijalnim ekonomskim koristima od saradnje.
- Geopolitička ravnoteža i smanjenje ovisnosti na zapadu
Afrika sve više diverzificira svojih međunarodnih saveza, jačajući veze sa globalnim ovlastima poput Kine i Rusije, što smanjuje oslanjanje na zapadnjačke nacije koje pružaju bezuvjetnu podršku Izraelu.
Ova pomak pruža afričkim narodima većim političkim prostorom za usvajanje neovisnih pozicija usklađenih sa svojim strateškim interesima, bez zapadnog pritiska.
U tom kontekstu, Rusija i Kina općenito podržavaju međunarodne rezolucije osuđuju izraelske politike, nudeći diplomatsku podršku afričkim narodima u jačim stavovima protiv Tel Aviva.
Zašto normalizacija sa Izraelom ostaje ograničena
Uprkos pokušajima Izraela da ojača svoje prisustvo u Africi kroz investicije i ekonomsku saradnju, efikasnost ove normalizacije ostaje ograničena, jer se izraelski napori sukobi sa političkim i istorijskim razmatranjima afričkih naroda.
Pored toga, neke afričke nacije rade na jačanju saveza sa globalnim silama koje suparnice zapada, poput Kine i Rusije, pružajući im veći politički utjecaj na međunarodne probleme, uključujući palestinski uzrok.
Nekoliko afričkih naroda igra vodeću ulogu u tom pogledu, uključujući:
Južna Afrika: Uzimao je neviđene pravne korake protiv Izraela podnoseći slučaj u MSP-u u decembru 2023., optužujući Izrael da počini genocid u Gazi. Sud je izdao privremene mjere tražeći kraj vojne operacije i omogućilo humanitarnu pomoć.
Alžir: Igrao je ključnu ulogu u sprečavanju Izraela da dobije status posmatrača u Afričkoj uniji, osuđuju 2021 odluku i vodeće napore u južnoj Africi i Nigeriji da je u februaru izveo da bilo kakva zbližavanje Izraela u skladu sa osnivanjem neovisne palestinske države.
Zaključak
Iako je Izrael uspio uspostaviti diplomatske odnose sa 40 od 54 afričke nacije, utjecaj ove normalizacije ostaje ograničen, kao što pokazuje čvrst stav nedavnog afričkog samita.
Afričke nacije, uprkos ekonomskim interesima, nastave gledati Izrael kao okupirajuću energiju koji vježbaju aparthejdske politike protiv Palestinaca, slabljenje diplomatske efikasnosti na kontinentu.
Kako Izrael želi proširiti svoje prisustvo, Afrika ostaje geopolitički čin balansiranja, gdje istorijske pozicije i nove saveze igraju ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti izreelskog odnosa.
(Al-Jazeera Arabic web stranica – preveo i pripremio palestinska hronika)
