Fayed Abu Shamala
Fayed Abu Shamala, politički analitičar i novinar, u svom najnovijoj članu objavljen na web stranici Al-Jazeere Arabic koji su uprkos suočenju ekstremnog ciljanja i nasilja, Palestinski novinari u Gazi postali neustrašivi zavodnici, izlažući zločine u svijetu.
Nema mjesta na svijetu, u bilo kojem trenutku istorije, svjedočilo je ubijanju novinara i medijskih radnika u brojevima poput onih ubijenih u GAZA Strip tijekom genocida koji je slijedio 7. oktobra 2023. godine.
Izraelsko zanimanje ubijeno je novinare kroz bombardiranje, granatiranje i snajpersku vatru i srušio svoje domove na vrhu njih i njihove porodice na brutalan način da se svijet nikada prije nije vidio.
Ukupno 207 novinara i medija radnika, žena, mladih, mladih, ubijeno je neselektivno, po stopi od tri tjedno, što je tri puta veće od globalnog prosjeka za novinarske smrtne slučajeve u najgorim godinama, posebno u sukobu zone ili zbog njihovog istražnog rada na organizovanom kriminalu, trgovini ljudima, korupciji i drugim pitanjima.
Ovdje nije korisno da zatraže zanimanje zašto je namjerno ciljao novinare – uglavnom ako ne uvijek – jer zanimanje je dosljedno izradilo lažne narative u odnosu na patnju njihovih naroda, i njihove veze, i njihove veze do prozora otpora.
Zanimanje je takođe izrazilo optužbe protiv onih čija je ubistva izazvala relativno značajnu globalnu ispad, kao u slučaju atentata novinara Ismail Al-Ghoul, obećavajući mladi novinar koji je prekrio najteže faze agresije na grad Gaza i opsadu i invaziju i invaziju bolnice Al-Shifa. Uhapšen je ukratko, a potom je pušten prije nego što su ga izraelske rakete pogodile na velikim vijestima kada je pokrivao atentat na Ismaila Haniyeh, šef Hamasovog političkog biroa. Obje ismails su postali mučenici istog dana, na gotovo istim putem, jedan u Teheran, drugi u gradu Gaza.
Sistematična strategija za suočavanje sa medijima
Od 7. oktobra izraelska okupacija spriječila je strane novinare da uđu u Gazu iz dva glavna razloga:
Prvo je ukloniti zaštitu koju imaju novinari u Gazi. Prisutnost stranih novinara ili bilo kojeg međunarodnog osoblja, posebno zapadnjaka – kao u svim prethodnim ratovima – znači da zanimanje mora biti preciznije u ciljanju. Ovaj put, zanimanje je htjelo eliminirati taj teret.
Drugi razlog je da zaštiti zanimanje od odgovora o odgovornosti stranih novinara, koji su bez obzira na njihov politički stavovi – bi dokumentirao i objavio zločine i zločine koje počinjena po okupaciji.
Palestinski novinari uspjeli su nadoknaditi ovo odsustvo širenjem, pripremom i pružanjem slike svijetu sa što većim detaljima, s tim što je to opterećenje.
Razne mjere poduzete
Kao odgovor, okupacija je uzela niz mjera:
Prvo: evakuacija novinara stranih agencije i medijske institucije, koji su imali veliko iskustvo, visoku stručnost i snažne veze sa vanjskim svijetom. Većina ih je egpitalizirala u Egipat, Katar ili druge zemlje na zahtjev svojih institucija prema krivici zaštite.
Drugo: uništavanje palestinskih medijskih institucija i opreme, uključujući studiju, kamere, kombiji za emitovanje i još mnogo toga.
Treće: direktan atentat na velik broj novinara koji rade sa palestinskim medijskim institucijama, bombardirajući svoje domove ili ih pucali dok su radili ili koristili dronove.
Četvrto: Sumnjajući u vjerodostojnosti i profesionalnosti novinara, stvarajući lažne narative da oslabi njihovu vjerodostojnost, što ih je olakšalo ciljajući u bilo kojem trenutku i na bilo koji način.
Peto: Hapšenja-novinari i medijski radnici često su uhapšeni, mučeni, a njihove porodice su maltretirane. U nekim su slučajevima izgorele njihove domove, kao što se dogodilo sa novinarom veterana Imad al-Ifranji Abu Mesab, koji ostaje iza barova.
Šesto: povrede i poricanje liječenja – ovo potvrđuje teoriju namjernog ciljanja. Da su to bili samo slučajni događaji uzrokovani prirodom bitke, okupacija bi bila oprezna pružiti pomoć, jer se radi svojim vojnicima koji su povrijeđeni u borbi. U najmanju ruku, omogućilo bi im da primaju medicinsku njegu na najbližoj mogućih lokacija ili im je omogućilo putovati u inostranstvo na liječenje, posebno s obzirom na to da je okupacija uništila Gazine medicinske ustanove, ne mogu pružiti potrebne usluge.
Sedma: Prijetnje putem telefonskih poziva i izraelskim televizijskim programima, koji su se više puta koristili protiv desetaka novinara i fotografa da ih zastrašuju i zaustave kako bi se pobrinuli.
Kako su odgovorili palestinski novinari?
Novinari nisu podlegli ovom širokom ciljanju. Umjesto toga, nastavili su njihovu pokrivenost i učinili svoju misiju da pronađu alternative i sredstva za pružanje direktnih ili zabilježenih slika i vijesti, izlaganje prakse zanimanja i zločina u svakoj oblasti Gaze. Oni su se oslanjali na iskustva prenesena kroz tri generacije novinara od prvog palestinskog Intifade, poznate kao “kamena Intifada” 1987. godine.
Oni su također izvlačili snagu iz svog uvjerenja u svoju ulogu, utjecaj koji su imali i njihovu sposobnost zaštite svojih ljudi kroz svoj rad, kao što su učinili u svakom ratu da je Gaza u protekle dvije decenije doživjela u posljednje dvije decenije. Oni su ostali posvećeni svojim dužnostima, zadržavajući pokrivenost tekućim i osiguravanjem slike Gaze nikada nije izgubljena.
Nevjerojatne rezultate
Pojavila se nova generacija novinara, noseći natpis svojih prethodnika i osiguravši da se priča o Gazi rekli svijetu, a da ne bude zatamnjen. Ovi su novinari brzo postali poznati po stalnom prisustvu u opasnim zonama, njihovoj dubokoj vezi sa svojom zajednicom, i činjenica da su njihove domove, poput ostatka Gaze, bile usmjerene i njihove porodice, bombardovane ili raseljene. Svijet ih svjedočio kako vrište u strahu, bježeći u panici, treseći se od hladnoće, gladujući, pateći od rana ili se oproštali od svojih palih voljenih osoba.
Gaza je mogla ispričati svoju priču s hrabrošću i jasnoćom putem ovih novinara. Zanimanje mirno nije uspjelo u tišini istine i međunarodnih medijskih institucija koje su se nekada činile da su velike postale male i neefikasne, čak i sastanke. Nisu se nisu borili za novinare u Gazi, niti za ulazak u Gazu da pokrije stravičan i pogubni rat, što smo nazvali “ratom genocida”. Nisu ispunili svoju dužnost prenositi istinu ili braniti prava palestinskih novinara da imaju zaštitu i slobodu predviđene međunarodnim konvencijama.
Gaza novinari zaslužuju globalno priznanje
Gazinski novinari zaslužuju da osvoje svaku nagradu za hrabrost na međunarodnim festivalima i događajima. Stajali su čvrstim, pretrpljivim teškoćima i pokoljao se svojim ljudima i njihovom razlogom. Prenijeli su svaku sliku patnje, čiji su tragovi vidljivi na licu, očima, glasovima, tijelima i posjedima.
Tri generacije novinara
Možda je ovo lični prikaz novinarstva u Gazi, a ne precizna naučna istorija, jer profesija nije započela kada sam započela. Mnogi su novinari prethodili meni i moju generaciju tokom godina. Međutim, primijetio sam da je naša generacija formirala kompletan sloj novinara u različitim poljima, od kojih je većina pridružila prvom glavnom palestinskom popularnom ustanku, poznatom kao kamena Intifada, koja je započela 1987. godine.
Tada su svjedočili političkim kretanjima koji su uslijedili, posebno “mirovni proces”, Oslo Scords i osnivanje Palestinskog organa nakon povratka Yassera Arafata i Oslobodilačke organizacije Palestine. Moj vlastiti odnos s novinarstvom počeo je s ovom generacijom, koji je također bio ciljan zanimanjem tokom genocida, kako se vidi u ciljanju istaknutog novinara Mustafa Al-Swaf, koji je postao mučenik, zajedno sa nekoliko članova svoje porodice.
Još jedan kolega iz ove ere bio je Wael al-Dahdoh, šef Al Jazeere, koji je, zajedno sa porodicom i domom, bio ciljan. Bio je povrijeđen, a nekoliko članova njegovih porodica je mučene.
Novinar veterana Imad al-Ifranji, još jedan istaknuti broj u novinarstvu Gaza, mučio je zanimanje nakon hapšenja, a njegov dom je spaljen, prisiljavajući svoju porodicu na oštar i okrutan način.
Ne bih pretjerivao da sam rekao da većina članova prve i druge generacije, oni koji su došli iz maternice Al-Aqsa Intifade 2000. godine, iskusili uzastopne ratove od 2008. godine. Tu spadaju novinare poput tamer al-Mishala, Moamen Al-Sharafi, Hisham Zaqout, a drugi, koji su radili u raznim medijskim institucijama, koji su pokrivali ratove od 2008. do 2021. godine. Oni su bili ciljani ubijanjem, povredom, prijetnjama ili hapšenjem, sa njihovim porodicama i domovima.
Treća generacija novinara pojavila se nakon rata ili prije 2021. godine, ali uistinu su se istakli kada su nosili baner razliku tokom najizazovnijih bitaka od svih, počevši od erupcije al-aqsa poplava krajem 2023. godine. Oni predstavio časnu sliku svoje hrabrosti, profesionalizma, nacionalne lojalnosti i nošenje uzroka svojih ljudi. Ponosni smo na njih i slavimo njihov rad.
Tugujemo 207 novinara mučenika i poželimo punim oporavkom ranjenim, slobodom za zatvorenike i da Bog nadoknađuje pogođene nagrade.
Priča o Gazinim novinarima samo je mali primjer svih sektora palestinskih ljudi u Gazi. Njihova iskustva, ratovi i inspiracija prethodnih generacija učinila su im otporna, i bili su prisiljeni da nose teške teret. Neki su prošli, a drugi još uvijek čekaju, nepokolebljivi u svojoj posvećenosti.
(Al-Jazeera Arabic web stranica – preveo i pripremio palestinska hronika)
