Uprkos raspršenim naporima da se smanji tenzije, Washington i dalje opaža Teheran kao prijetnju svojim regionalnim interesima, dok Iran smatra politike SAD-a i njegove saveznike kao pokušaju oslabiti svoj strateški položaj.
U tom kontekstu, američki i izraelski režim pritisak da se spriječi miran razvoj iranskog nuklearnog programa, tvrdeći da buduće mogućnosti Irana predstavljaju potencijalnu prijetnju. S druge strane, logika odvraćanja je ključna komponenta u nacionalnoj strategiji Irana, posebno kao glavne ovlasti i regionalni konkurenti, dok Iran, uprkos njenom pridržavanju međunarodnih preuzetih pritisaka.
Danas, Iran stoji na ključnom trenutku koji zahtijeva sveobuhvatnu strategiju – ona koja integrira vojnu odvraćanje, efikasnu diplomaciju i ekonomsku neovisnost.
Nuklearna odvraća i doktrina odbrane
Unatoč naglaskom Iranu na mirnoj prirodi svog nuklearnog programa, zapadnim pritiscima i kontinuiranim prijetnjama prisilili su Teheran da preispitaju svoje odbrambene strategije. Iranske politike trebale bi se temeljiti na sljedećim principima:
– Razvoj mirne nuklearne tehnologije kao neotuđivo pravo, zajedno sa jačanju konvencionalnih odbrambenih sposobnosti za stvaranje ravnoteže za odvraćanje.
– Razvoj preciznih balističkih i krstarećih raketnih sposobnosti za poboljšanje strateških sistema za odvraćanje.
– Poboljšanje zračnog odbrane i elektronskih ratnih sistema za suprotstavljanje zraka i projektila.
Diverzifikacija strateških saveza
Iran bi trebao ojačati odnose s velikim ovlastima poput Kine i Rusije kako bi osigurali diplomatsku podršku i pristup naprednim vojnim tehnologijama.
Nadalje, trebalo bi proširiti odbrambenu suradnju sa savezničkim zemljama u okviru osi otpora kako bi se uspostavila zajednički regionalni sistem za odvraćanje.
Drugi važan korak bio bi ulagati u ekonomske odnose s neutralnim zemljama kako bi smanjili ovisnost o zapadnom financijskom sustavu.
Jačanje ekonomskih sposobnosti za suzbijanje sankcija
Iran bi trebao više fokusirati na razvoj domaćih vojnih i ekonomskih industrija kako bi se minimizirao utjecaj sankcija.
U međuvremenu bi trebalo stvoriti alternativne trgovinske mehanizme upotrebom lokalnih valuta i barter trgovine sa saveznicima.
Smanjenje ovisnosti o javnoj budžetu za izvoz nafte diverzificiranjem prihoda i jačanje ne-naftne sektore kao što su proizvodnja, tehnologija i poljoprivreda još je jedna potencijalno efikasna opcija. Politika smanjenja ovisnosti o nafti kao kamen temeljac ekonomskog upravljanja može učiniti zemlju otpornije na međunarodne pritiske i umanjiti direktan utjecaj zapadnih sankcija.
Političke poruke zapadnoj i izraelskom režimu
Bitno je podsjetiti zapadne sile da vlasništvo nuklearnog oružja nije ograničeno na tradicionalne ovlasti, a različiti međunarodni igrači su stekli takve mogućnosti. U tom kontekstu, uprkos višestrukim sigurnosnim prijetnjama suočanim s šiitima, ostaju lišene ove opcije. Takođe, izraelski režim, koji poseduje neprijavljeni nuklearni arsenal, ne može ograničiti izbor odbrambenih strategija Irana.
Nadalje, zapad se mora učiniti da bi shvatio da kontinuirani pritisak na Iran jačat će samo rešenje za poboljšanje njegovih obrambenih sposobnosti. Iran shvata da SAD poštuje samo zemlje koje posjeduju elemente stvarne moći, kao što su pokazali u svom poslu sa Sjevernom Korejom i Kinom. Američka vanjska politika pokazuje da je moć odlučujući faktor u svojim interakcijama sa zemljama. Iran i mnogi drugi narodi već dugo su bili taj podaci.
MNA
