Autor Jamal Kanj
Istorija je pokazala da se palestinska otpornost ne može slomiti vojnom silom. Kao i 2002. godine, novo uništavanje neće izbrisati palestinsku borbu.
Tekući izraelski vojni napad na palestinskim izbjegličkim kampovima u zapadnoj obali dio je većeg izraelskog plana etničkog čišćenja, sistematski napor da prisilno raseljava Palestinca iz svojih domova i izbriše svoj povijesni i nacionalni identitet.
Kako svijet gleda u tišini, neumoljivi upad u ove kampove do kuće nekih od najugroženijih palestinskih zajednica – smanjuju čitave četvrte da se ruše, ubijaju civile i prisiljavaju hiljade.
U međuvremenu i kao Izrael plati brutalnu genocidnu kampanju, palestinski autoritet (PA) ne želi da pohrani braniti svoje ljude. Još gore, u ponedjeljak, 10. marta 2025. godine, sigurnosne snage PA izvele su licitiranje Izraela, ubojstva začinjenog Jenina Fighter Abdul-Rahman Abu Al-Muna.
Izbjeglički kampovi Jenina, Nur shams, balata i drugi odavno su srčev palestinskog otpora. Stambeni palestinci koji su etnički očišćeni iz svojih domova 1948. godine, a danas stoje kao mračni podsjetnici Izraelovog originalnog sin-nakba.
Kroz generacije Palestinski kamp postao je snažan simbol palestinskog identiteta, koji utjelovljuje duboko ukorijenjenu čežnju prema Palestini. Kamp nije samo fizički prostor – predstavlja kolektivno pamćenje, skladište kulturne baštine i podsjetnik na tekuću borbu za samoopredjeljenje i obnova domovine. Dakle, njihovo brisanje kao uništavanje njihovih originalnih sela 1948. godine povijesna palestina – postala je izraelska opsesija usmjerena na objedinjavanje njihovog postojanja.
Izraelski rat na kampovima se ne odnosi na sigurnost. U stvarnosti, ono što se odvija je nemilosrdna kampanja za uništavanje, čiji je cilj drobiti duh palestinskog otpora i činiti život nepodnošljivim za one koji se usuđuju ostati. Domovi su srušeni, putevi su rastrgani, opskrba električnom energijom i vodom su prekinuta, a cijele zajednice ostaju u ruševinama.
Izrael uništava civilnu infrastrukturu, a ne za vojne taktičke ciljeve, već čisto stvara život nepodnošljivim za stanovnike, osiguravajući da čak i oni koji prežive ostaju bez odvojenog okruženja. Ova kolektivna kazna je blato ratni zločin prema međunarodnom pravu.
Tekući napad na palestinski izbjeglički kampovi nije samo o vojnom strategiji – duboko je vezan za izraelski premijer Benjamin Netanyahuv beskrajni rat za politički opstanak. Suočavanje sa korupcijskim troškovima i montiranjem političkog pritiska, Netanyahu se oslanjao na beskrajan rat i pojačano nasilje za održavanje njegove krhke koalicije desničarskih i rasističkih frakcija.
Eskalirajući napade na Palestince osigurava stalnu podršku ultranacionalističkim i židovskim rasističkim skupinama koji zahtijevaju oštre mjere protiv okupirane populacije. Ovaj ciklus agresije je namerna strategija za produženje prianjanja na snagu na trošku palestinskog života.
Osnovno pitanje nije samo vojni napad, već samo priroda izraelskog zanimanja i horde nasilnih doseljenika koji terorišu palestinske zajednice s nekažnjivom. Širenje ilegalnih jevrejskih kolonija, podržane od izraelske vojske, osvojili su židovske nadlemaciste da izvrši napade protiv Palestinaca, uključujući požar, fizičke napade, pa čak i izravna ubojstva. Ovaj sloj-kolonijalni projekat ima za cilj zamijeniti palestinsko postojanje mrežom od jevrejskih kolonija, brišući bilo kakvu nadu u palestinsku državu.
Izraelska strategija ciljanja izbjegličkih kampova dio je ove šire politike. Uništavanje kampa Jenina u 2002. godini trebalo je završiti palestinski otpor, ali to nije. Dvije decenije kasnije, Izrael se bori protiv potomstva onih koji su ubijeni prije više od 20 godina, ponavljajući istu neuspjelu strategiju i nadajući se da će ovaj novi val uništenja postići ono što će prošli masakri ne moći.
Ali istorija je pokazala da palestinska otpornost ne može prekršiti vojne sile. Kao i 2002. godine, novo uništavanje neće izbrisati palestinsku borbu – to će poticati samo odlučnost ljudi koji odbijaju nestanu.
Dok Izrael vrši ove zločine, palestinska vlast ostaje paralizirana, nudeći ništa osim praznih riječi osude. PA, koji je uspostavljen putem OSLO sporazuma sa obećanjem vodećih palestinaca prema državnosti, umesto toga postao je izvrekovska sigurnost koja služi kao administrativni podizvođač, a ne istinsku reprezentativnu vladu. Njegova kontinuirana sigurnosna koordinacija s Izraelom, čak i kao izbjegličkim kampovima ispražnjena od svojih stanovnika, nije ništa kratko od izdaje.
U vrijeme kada su palestinski ljudi dugo za pravo vodstvo, PA pokazao da je institucija samoodržanja, više zabrinuto održavanje vlastitog prianjanja na moći nego odolijevanje zlonamjerne okupacije. Nije uspjelo mobilizirati međunarodnu podršku i nije uspio poduzeti bilo kakve smislene akcije za zaustavljanje Izraelove agresije.
Realnost je jasna: Palestinska uprava je saučešće u patnji vlastitih ljudi kroz njeno neaktivnost i kontinuirano potčinjenost izraelskom diktatu. Još gore, PA odbija intervenirati jer je njeno vodstvo više fokusirano na zaštitu privilegija i VIP statusa koji su im dodijeljeni prema Izraelskom zanimanjem.
Umjesto da zaštiti palestinski život, osnovna zabrinutost PA-a postala je održavanje pristupa elitnom razredu posebnim dozvolama, sigurnosnim aranžmanima i ekonomskim pogodnostima koje Izraelske dovode u osiguravanju njegove suradnje.
Ako se PA nastavlja na ovoj putanju, prestat će imati bilo kakvu ulogu u oblikovanju budućnosti Palestine. Narod će se neminovno okrenuti drugdje za vodstvo – bilo da će organizacijama civilnog društva, lokalnim otpornostima ili novim političkim pokretima koje istinski predstavljaju njihove težnje. Palestinski uzrok ne treba institucija koja stoji na stranu, dok su njeni ljudi etnički čišćeni; Potrebno joj je vodstvo koje će se boriti za njegov opstanak i suverenitet.
Izraelsko uništavanje palestinskih izbjegličkih kampova nije samo vojna operacija; To je izračunata strategija premještanja stanovništva. Prisiljavanjem hiljada na bijeg, Izrael postelja temelj za Zapadnu obalu ispražnjenu od Palestinaca, asfaltiranje načina za daljnju aneksiju i ekspanziju naseljavanja. Ovo je etničko čišćenje sporog pokreta da palestinsko vodstvo ne može priuštiti da ignoriše.
Ujedinjene nacije, organizacije za ljudska prava i svijet u velikom moraju održati Izrael odgovorne za svoje zločine i pritisak na palestinsku vlast da prekine svoju saučesniku. Ako se PA i dalje i dalje stavlja, jer se njeni ljudi etnički čire, spuštat će se u nebitno i njeno vodstvo će u konačnici izblijediti u prašini istorije.
– Jamal Kanj je autor “djece katastrofe”, putovanja iz palestinskog izbjegličkog kampa u Ameriku i druge knjige. Piše često na arapskom svjetskom problematikom za razne nacionalne i međunarodne komentare. Doprinosio je ovom članku u palestinu hroniku
