Optužbe za prevaru i mito koje je pokrenulo Ministarstvo pravde SAD-a protiv Gautama Adanija i njegovih kolega mogu biti još jedan primjer američke arogancije koja se vraća na svoju štetu. Dolazi u trenutku kada mnoge nacije, a ne samo neprijatelji SAD-a, reaguju protiv široke upotrebe ekonomskih sankcija koje, između ostalog, dovode u sumnju mudrost stranih zemalja koje drže rezerve u američkim dolarima.
Za razliku od pokušaja SAD da iskoriste globalnu poziciju dolara, uspostavljenu prije 80 godina, za kažnjavanje stranaca, odlazeći predsjednik Joe Biden ismijao je optužnicu Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, kao i da nastavlja da naoružava svoje uništavanje Gaza Nije učinio ništa da zaustavi izraelsku agresiju na Zapadnoj obali, jer je godinama njeno veto na rezolucije UN-a omogućilo Izraelci da učvrste svoj nadzor nad sedam miliona Semita poznatih kao Palestinci. Isti Bajden je ranije bio sretan kada je čuo za optužnicu MKS-a protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog Ukrajine. Neko može razumno osporiti načelnika suda kao vannacionalnu instituciju, ali Bajden pokazuje samo očigledni dvostruki standard koji tolike nacije zamjeraju.
Nije ni čudo da inače nekoherentne grupe poput BRIC-a mogu pronaći zajednički jezik u suprotnosti sa Zapadom predvođenim SAD-om. Institucionalna izuzetnost SAD-a također izaziva napetosti sa svojim saveznicima, zapadnim i drugim. Evropske nacije su uglavnom podržavale Izrael, ali im je teško opravdati razmjere bombardiranja Gaze i odustajati od planova, koje je očito podržalo nekoliko Trumpovih imenovanih, o formalnoj aneksiji cijele ili dijela Zapadne obale. Glavni saveznici poput Velike Britanije, Njemačke i Francuske su svi principijelno posvećeni podršci ICC-u.
Zatim tu je Indija, koju SAD vide kao suprotnost rastućoj važnosti Kine. Ne samo da je Adani prijatelj premijera Narendre Modija, već su ogromna ulaganja Adani grupe, ili obećanja o tome, u Africi i drugdje viđena kao osiguravanje ravnoteže Kini, posebno u vrijeme kada je Kina opreznija u bacanju novca u razvojne projekte sa malim povratom ili u hronično nestabilnim zemljama. Kenija je otkazala projekat aerodroma Adani vrijedan 2,5 milijardi američkih dolara nakon američkih optužnica – iako je to možda bio izgovor jer je ugovor bio kritiziran zbog nedostatka transparentnosti, a kenijski predsjednik William Ruto upravo se vratio iz posjete Pekingu.
Pitanje nije da li je grupa Adani službeno plaćala mito Indiji za obaveze preuzimanja električne energije u projektima solarne energije Adani Greena. Teško da bi bilo iznenađenje sumnjati da su indijski državni zvaničnici podložni „podsticajima“. Radi se o pokušajima prekomjernog dosega američkih zakona. Zakon o stranoj korupciji na snazi proširuje američku jurisdikciju na komitet za podmićivanje stranaca izvan SAD-a. Američke pravne pretpostavke sada su naglašene izborom osuđenog zločinca – i vjerovatnoća da će druge ozbiljne optužnice protiv gospodina Trumpa sada biti odbačene.
Optužba o zavjeri radi prijevare s vrijednosnim papirima je još složenija. Odnosi se na navodne gubitke američkih investitora u prikupljanju novca Adani Green na američkom tržištu. Od emisije obveznica od 750 miliona dolara, američki investitori su preuzeli 175 miliona dolara. Optužba stoga postavlja pitanje zašto bi bilo koja kompanija željela prikupiti novac u SAD-u ako bi tada bila podvrgnuta ovom zakonu i mogla bi biti pogođena takvim navodima u vezi s događajima u drugoj zemlji. U praksi ih je vrlo teško krivično goniti, ali sposobnost američkog Ministarstva pravde da nanese štetu reputaciji je ogromna.
Trumpova administracija bi mogla poništiti optužnice jer će SAD-u biti potrebna pomoć Indije više nego ikad ako pojača antikineske poteze. Ali takva politički inspirisana intervencija u ono što bi trebalo da bude nepristrasna potraga za navodnim zločinom bila bi široko percipirana u inostranstvu kao licemerje i nekoherentnost, kao i arogancija američkih institucija.
Ništa od ovoga ne dovodi u pitanje dobre namjere američkih tužilaca u borbi protiv korupcije. Niti se to ne bi trebalo smatrati podrivanje dosadašnjih obaveza SAD-a prema principima kao što su sloboda govora i medija, otvorena politika, slobodni i pošteni izbori i prednosti otvorenog tržišta. Svijet ima na čemu biti zahvalan na njima. Ipak, u vrijeme kada relativna snaga SAD-a opada, manje zbog vlastitih propusta nego zbog dobitaka drugih, kao što su Indija i Kina, prekomjerni doseg, kao što je ilustrovan slučajem Adani, je kontraproduktivan. Bilo bi bolje da ste bacili bilo koji dokaz Indiji u krilo i pozvali je na praćenje.
