30. novembra (BBC) – Poslanici su podržali prijedloge za legalizaciju asistiranoga umiranja u Engleskoj i Velsu na istorijskom glasanju koje otvara put za promjenu zakona.
U prvom glasanju u Commonsu o tom pitanju u skoro deset godina, poslanici su podržali nacrt zakona koji bi dopuštao smrtno bolesnim odraslim osobama za koje se očekuje da će umrijeti u roku od šest mjeseci da potraže pomoć da okončaju vlastiti život sa 330 prema 275, što je većina od 55.
To je uslijedilo nakon emotivne debate u sali, gdje su poslanici s obje strane podijelili lične priče koje su uticale na njihove odluke.
Prijedlog zakona će se sada suočiti sa još mnogo mjeseci rasprave i razmatranja od strane poslanika i kolega, koji bi mogli odlučiti da ga izmijene, uz odobrenje oba doma parlamenta prije nego što postane zakon.
Pristalice okupljene ispred Parlamenta plakale su i grlile jedni druge dok je objavljen rezultat.
Grupa kampanje Dostojanstvo u umiranju rekla je da je glasanje “historijski korak ka većem izboru i zaštiti ljudi koji umiru”.
Dame Esther Rantzen, jedna od najistaknutijih aktivistkinja za pomoć pri umiranju, rekla je da je “apsolutno oduševljena”.
Emiter, koji ima terminalni karcinom pluća, rekao je da bi bilo kakva promjena zakona vjerovatno došla prekasno da bi se odrazila na nju lično.
Ali rekla je da će “buduće generacije biti pošteđene iskušenja koje moramo trpjeti u ovom trenutku” ako zakon postane zakon.
Poslanica laburista Kim Leadbeater, koja je iznijela prijedlog zakona, rekla je za BBC da je bila “pomalo prezadovoljna” nakon glasanja i da znači “ogromnu količinu” moći da kaže aktivistima da je zakon prošao svoju prvu parlamentarnu prepreku.
Međutim, konzervativac Danny Kruger, vodeći protivnik zakona, rekao je da bi on mogao biti poražen u kasnijoj fazi ako se zabrinutosti poslanika ne pozabave na odgovarajući način.
Rekao je da mnoge njegove kolege vjeruju da je zakon “veoma opasan” i da se nada da će u budućnosti odlučiti da glasaju protiv njega, ako se zaštite u zakonu ne pojačaju.
Poslanici su dobili slobodan glas, što znači da su mogli donijeti odluku na osnovu vlastite savjesti, a ne da moraju slijediti partijsku liniju.
Veći procenat poslanica podržao je zakon u odnosu na njihove kolege.
Od 258 poslanica koje su mogle da se izjasne, njih 143 – ili 55% – bilo je za, dok je 188 (49%) od 381 poslanika podržalo zakon.
Premijer Sir Keir Starmer i njegov konzervativni prethodnik Rishi Sunak glasali su za, dok je lider Torijevaca Kemi Badenoch glasao protiv.
Premijer, koji je ranije podržao izmjenu zakona 2015. godine, nije govorio u raspravi niti otkrio kako planira unaprijed glasati, rekavši da ne želi da utiče na odluke poslanika.
Vlada je zauzela neutralan stav o nacrtu i rekla da će raditi na tome da bude efikasan ako Parlament podrži promjenu zakona.
Glasanje je uslijedilo nakon više od četiri sata strastvene debate u prepunoj komori.
Više od 160 poslanika zatražilo je riječ, ali je mnogo manje njih dobilo priliku da to učini zbog vremenskog ograničenja.
Otvarajući debatu, Leadbeater je rekao da je sadašnji zakon “neuspješan” i da se mora promijeniti kako bi smrtno bolesnim ljudima dao izbor na kraju života.
Poslanik Spen Valleya rekao je da previše ljudi doživljava “srceparajuću” patnju kao rezultat “okrutne stvarnosti” statusa quo.
Navela je primjere neizlječivo bolesnih ljudi koji su umrli “vrišteći za pomoć” ili oduzeli sebi život jer su bili u nekontroliranom bolu.
Protivnici prijedloga zakona izrazili su zabrinutost da bi neizlječivo bolesne osobe, posebno starije osobe, onesposobljene ili ugrožene, mogle biti pod pritiskom da okončaju svoje živote.
Oni su također tvrdili da bi fokus trebao biti na poboljšanju njege na kraju života, a ne na uvođenju potpomognutog umiranja.
Leadbeater je insistirala na tome da njen prijedlog zakona uključuje “najjači i najjači skup mjera zaštite i zaštite na svijetu”, sa strogim kriterijima podobnosti.
Da bi stekao pravo na pomoć pri umiranju prema Leadbeaterovom Zakonu o terminalno bolesnim odraslim osobama (Kraj života), neko mora imati mentalnu sposobnost da donese odluku o okončanju svog života i izrazi „jasnu, staloženu i informisanu“ želju, bez prisile ili pritiska, u svakoj fazi procesa.
Dva nezavisna doktora i sudija Višeg suda moraju biti zadovoljni da li neko ispunjava uslove i da je svoju odluku doneo dobrovoljno.
Međutim, laburista Diane Abbott bila je među onima koji su tvrdili da ove mjere zaštite nisu dovoljne.
Zastupnica s najdužim stažom rekla je da se plaši da bi uloga sudije mogla biti samo “žig”.
Rekla je zastupnicima da se neki smrtno bolesni ljudi također mogu osjećati pod pritiskom da okončaju svoje živote jer ne “žele da budu teret” ili zbog cijene njihove njege.
Ministri u kabinetu podijeljeni su po tom pitanju, a ministar zdravstva Wes Streeting i ministarka pravosuđa Shabana Mahmood – dva ministra koji bi imali ukupnu odgovornost za implementaciju bilo kakve izmjene zakona – glasali su protiv.
Ukupno 15 članova kabineta, uključujući kancelarku Rachel Reeves i ministarku unutrašnjih poslova Yvette Cooper, glasalo je za, dok je osam glasalo protiv.
Trenutni zakoni širom Ujedinjenog Kraljevstva sprečavaju ljude da traže medicinsku pomoć da bi umrli.
Poseban nacrt zakona za legalizaciju asistiranoga umiranja u Škotskoj predložio je poslanik liberalnih demokrata u škotskom parlamentu i očekuje se da će o njemu glasati MSP sljedeće godine.