Mlaznjaci Su-35 prevezeni su u Teheran u rastavljenom obliku ruskim vojno-transportnim avionom Antonov An-124-100. Po dolasku na aerodrom Mehrabad u Teheranu, komponente aviona su prebačene u vazdušnu bazu Hamadan radi ponovnog sastavljanja. Ovo označava značajan korak za Iran, čije se zračne snage dugo oslanjaju na zastarjelu opremu naslijeđenu iz doba šaha Mohammada Reze Pahlavija, koji je svrgnut 1979. godine.
IRIAF trenutno upravlja mješavinom naslijeđenih aviona američke proizvodnje, kao što su F-14 Tomcat i F-4 Phantom, nabavljeni prije Iranske revolucije. Iako je IRIAF održavao ove avione operativnim kroz opsežno održavanje i domaće nadogradnje, oni daleko zaostaju za naprednim borbenim avionima koje su postavili regionalni rivali kao što su Saudijska Arabija i Izrael. Očekuje se da će dolazak aviona Su-35SE riješiti ovaj disparitet, nudeći poboljšane sposobnosti u zračnoj borbi, udarnim misijama i odvraćanju.
U početku je Iran namjeravao nabaviti avione Su-35SE posebno za zamjenu zastarjele flote F-14 Tomcats stacioniranih u zračnoj bazi Isfahan. Međutim, dogovor sa Rusijom je znatno porastao. Izvještaji pokazuju da je Iran povećao svoju narudžbu sa 25 na 50 jedinica, signalizirajući širi remont svojih zračnih snaga. Dodatni lovci će omogućiti Iranu da počne postepeno izbacivati svoje stare F-4 Phantome, koje trenutno raspoređuje 31. taktička eskadrila u Hamadanu.
Očekuje se da će IRIAF u narednim mjesecima dobiti šest dodatnih aviona Su-35, a ruski piloti će navodno ove letjelice prenijeti direktno u Iran. Ovih šest lovaca predstavljaju početnu ratu veće narudžbe, sa isporukama koje će se vjerovatno nastaviti u narednih nekoliko godina. Očekuje se da će zračna baza Hamadan služiti kao centralno čvorište za ove napredne mlazne avione, sa satelitskim snimcima koji potvrđuju izgradnju velikih novih skloništa za avione sposobnih da prihvate veće dimenzije Su-35.
Predstavljanje lovaca Su-35SE označava najznačajniju nadogradnju iranskih vazdušnih sposobnosti u poslednjih nekoliko decenija. Često nazivani “Super Suhoi”, ovi avioni imaju najsavremeniju avioniku, radar visokih performansi i napredne raketne sisteme. Njihovo raspoređivanje ne samo da će modernizirati IRIAF, već bi također moglo poboljšati sposobnost Irana da projektuje moć širom Bliskog istoka.
Su-35SE
- Stealth Enhancements: Iako nije potpuni stelt lovac pete generacije, Su-35SE sadrži karakteristike koje smanjuju njegov radarski presjek.
- Napredni radarski sistemi: Opremljen radarom Irbis-E, Su-35 može otkriti i pratiti više ciljeva na velikim dometima.
- Visoka manevarska sposobnost: Zahvaljujući motorima sa vektorom potiska, Su-35 se ističe u bliskoj borbi i nadmašivanju protivnika.
- Long Combat Range: Sposoban da radi na dometima većim od 3.500 kilometara bez dopunjavanja goriva, Su-35 je vrlo pogodan za ekspanzivne potrebe iranske protivvazdušne odbrane.
Nabavka ovih lovaca također predstavlja promjenu u iranskoj odbrambenoj strategiji. Teheran se godinama fokusirao na jačanje svog raketnog programa i sposobnosti dronova kako bi kompenzirao svoje zastarjele zračne snage. Su-35 bi mogli premostiti ovaj jaz, dajući novu dimenziju iranskom vojnom položaju.
Osim neposredne nabavke Su-35, izvještaji sugeriraju da bi Rusija mogla dati Iranu dozvolu za domaću montažu borbenih aviona Su-35 i Su-30. Ako se potvrdi, ovaj razvoj događaja mogao bi značajno proširiti iranske zračne sposobnosti. Analitičari nagađaju da bi domaća proizvodnja omogućila Iranu da poveća svoju flotu na više od 100 naprednih borbenih aviona u bliskoj budućnosti, pružajući dugoročno rješenje za nedostatke njegovih zračnih snaga.
Iranska odbrambena industrija pokazala je kapacitet za obrnuti inženjering i domaću proizvodnju, posebno za raketne sisteme, dronove i tenkove. Uz pristup ruskoj stručnosti i proizvodnim licencama, Iran bi mogao integrirati naprednu tehnologiju u svoju postojeću infrastrukturu, dodatno ojačavajući svoju samopouzdanost.
Iranska nabavka aviona Su-35SE dolazi u vrijeme pojačanih tenzija na Bliskom istoku. Regionom su dugo dominirale proameričke države kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Izrael, koje su uživale značajnu nadmoć u vazduhu zbog pristupa naprednim zapadnim avionima, uključujući F-35 i Eurofighter Typhoon . Uvođenje Su-35 u iranski arsenal moglo bi poremetiti ovu dinamiku, prisiljavajući regionalne rivale da preispitaju svoje vojne strategije.
- Saudijska Arabija i UAE: Obje zemlje imaju napredne zračne snage opremljene američkim i evropskim borbenim avionima. Iranska nabavka Su-35 mogla bi dovesti u pitanje njihovu dominaciju i smanjiti njihovu operativnu slobodu u spornom vazdušnom prostoru.
- Izrael: Kao najstrašniji regionalni protivnik Irana, Izrael će vjerovatno pomno pratiti situaciju. Izraelske zračne snage, koje upravljaju prikrivenim F-35I Adirom, mogle bi se suočiti sa povećanim izazovima u planiranju i izvršavanju misija u područjima u dosegu Su-35.
- američki interesi: Rastuća vojna saradnja između Irana i Rusije predstavlja direktan izazov za uticaj SAD u regionu. Sposobnost Washingtona da podrži svoje saveznike i odvrati iransku agresiju mogla bi biti iskomplikovana prisustvom naprednih aviona ruske proizvodnje u arsenalu Teherana.
Sporazum o Su-35 naglašava produbljivanje veza između Teherana i Moskve. Obje zemlje, suočene sa zapadnim sankcijama, ojačale su svoju vojnu i ekonomsku saradnju posljednjih godina. Za Rusiju, prodaja Su-35 pruža značajan podsticaj njenoj odbrambenoj industriji, istovremeno učvršćujući ključno strateško partnerstvo na Bliskom istoku.
Odluka Rusije da Iranu isporuči napredne avione također odražava razvoj geopolitičkog pejzaža. Dok zapadne sile nastavljaju da izoluju obe zemlje, njihova saradnja služi kao protivteža savezima predvođenim SAD. Potencijal za zajedničku proizvodnju borbenih aviona dodatno naglašava dugoročnu prirodu ovog partnerstva.
