Jamal Kanj
Netanyahuovo namjerno podrivanje pregovora o razmjeni zatvorenika predvođenih SAD-om predstavlja primjer njegove suštinske dijaboličke ličnosti.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da će se izraelski rat protiv Gaze nastaviti sve dok ne postigne, kako kaže, “potpunu pobjedu”.
Umjesto da kritički preispituju Netanyahuove nejasne i otvorene ciljeve, veliki dio zapadnih medija i mnoge vlade taj napad predstavljaju kao samoodbranu, a neke čak i normaliziraju genocid kao “human” pokušaj “oslobodenja” izraelskih zarobljenika.
U isto vrijeme, isti su stručnjaci dekontekstualizirali palestinsko pravo na samoodbranu ignorirajući da je pobuna 7. oktobra bila direktan odgovor na više od dvije decenije izraelske blokade Gaze nametnute „dijetom od gladi“. Upravo tako, dok Zapad zatvara oči i nastavlja da omogućava izraelsku krađu palestinske okupirane zemlje na Zapadnoj obali u korist kolonija samo Jevreja.
U međuvremenu, ovi mediji umanjuju ili odbacuju izraelske izdajničke neprijavljene ratne ciljeve, čak i na štetu izraelskih zarobljenika i ogromne patnje civila u Gazi.
Više od godinu dana, Netanyahu je davao prioritet programu za ponovno okupiranje i etničko čišćenje sjeverne Gaze umjesto da se uključi u pregovore o razmjeni zatvorenika. Pogotovo jer bi oslobađanje izraelskih zarobljenika ugrozilo jedan od Netanyahuovih primarnih izgovora za ostvarivanje svojih zlokobnih ciljeva.
Ovo je moguće samo nakon što zapadni lideri prihvate Netanyahuovu rasističku perspektivu, fokusirajući se samo na dobrobit izraelskih zarobljenika, ignorirajući preko 10.000 palestinskih talaca koji se drže u izraelskim zatvorima, i dobrobit 2,3 miliona Palestinaca u Gazi. Na primjer, Joe Biden je nedavno izrazio zabrinutost zbog toga što Netanyahu potencijalno odlaže akciju kako bi osigurao oslobađanje izraelskih zarobljenika do 20. januara 2025. godine, dok nije izražavao saosjećanje za patnju Palestinaca 2024. i kasnije.
Uz upadljivu tišinu ili nemoć svjetskih tijela, izraelski zarobljenici su postali zgodni smokvin list ispod kojeg je Netanyahu vidio priliku da ponovo okupira Gazu. Vrijedi podsjetiti da je 2005. Netanyahu dao ostavku iz izraelske vlade u znak protesta protiv odluke premijera Ariela Sharona da se „povuče“ i ukloni samo jevrejske kolonije iz Pojasa Gaze.
Odmah nakon 7. oktobra, Netanyahu je pokrenuo genocidni rat, ne obazirući se na prijedlog palestinskog otpora za razmjenu zarobljenika. Njegovu odluku da nastavi rat umjesto pregovora motivisalo je nekoliko faktora:
a) Odbaciti odgovornost za obavještajni neuspjeh pod njegovim nadzorom.
b) Izbjegavati ispitivanje njegove uloge u omogućavanju vanjskog finansiranja Hamasa.
c) Izvršiti kampanju genocida i etničkog čišćenja da ponovo okupira Gazu.
Strategiju etničkog čišćenja Gaze otvoreno je zagovarao izraelski rasistički ministar finansija Bezalel Smotrich, koji je tri mjeseca nakon 7. oktobra pozvao Palestince da napuste Gazu. Potomak ukrajinskog imigranta ponovio je stoljetni evropski cionistički mit o procvatu pustinje – narativ koji ne samo da zanemaruje historijsku i geografsku stvarnost već je i u suprotnosti s njegovim vlastitim Starim zavjetom koji je jednom opisao Kanaan, zemlju Filastin (Palestina), kao “zemlja mlijeka i meda” prije nego što su stari Hebreji migrirali iz svojih prvobitnih domova u Palestinu.
Nadalje, 1. januara 2024. Smotrichov kolega rasistički ministar za nacionalnu sigurnost, Itamar Ben Gvir, izjavio je u govoru u Knesetu da se Izrael nikada ne bi trebao povući sa teritorije koju okupira i objasnio da je osnivanje novih kolonija samo Jevreja u Gazi „ važna stvar.” Sljedećeg dana, 2. januara, Ben Gvir se udvostručio, rekavši da bi raseljavanje “stotina hiljada” Palestinaca iz Gaze pomoglo da se otvori put za stvaranje novih kolonija samo za Jevreje.
Nedavno, u ponedjeljak, 25. novembra, Smotrich je izjavio Jesha vijeću, krovnoj grupi koja predstavlja jevrejske kolonije na okupiranoj Zapadnoj obali, “Možemo i moramo osvojiti pojas Gaze.” Tvrdio je da postoji “jedinstvena prilika” izborom Donalda Trumpa da se prepolovi stanovništvo Gaze – prikriveni eufemizam za etničko čišćenje. U četvrtak, 28. novembra, izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir ponovio je slične pozive da se “ponovno okupira pojas Gaze”.
Na terenu unutar Gaze, oruđa okupacije bila su eksplicitnija u definiranju značenja Netanyahuove tobožnje mantre: “potpuna pobjeda”. Izraelski vojnici pozirali su pred an narandžasta transparent na kojem je pisalo “Samo (samo jevrejsko) naselje (u Gazi) bi se smatralo pobjedom!” Značajno je da narandžasta boja podsjeća na transparente koje je pokret doseljenika koristio 2005. godine u znak protesta protiv Sharonove odluke da evakuira kolonije samo Jevreje iz Gaze.
U tu svrhu, a počevši od 1. oktobrastIzrael je započeo novu fazu ciljanog genocida izgladnjivanjem, blokirajući kamione s hranom da uđu u sjevernu Gazu, posebno u gradove Beit Lahia, Beit Hanoun, Jabalia i kamp Jabalia. A tamo gdje su kamioni bili dozvoljeni, pomoć u hrani je zamijenjena vrećama s pijeskom. Izgladnjivanje je postalo toliko rašireno na ovim prostorima da su žene i djeca primorani da traže hranu po gomilama smeća.
Dana 29. novembra, Ajith Sunghay, šef Ureda UN-a za ljudska prava za okupirane palestinske teritorije, izjavio je nakon posjete Gazi da “UN nisu bile u mogućnosti da isporuče bilo kakvu pomoć sjevernoj Gazi” zbog “ponovljenih prepreka ili potpunog odbijanja humanitarnih konvoja od strane izraelskih vlasti.”
Što se tiče terorističkog genocida, šef UN-a za ljudska prava Volker Türk izvijestio je da su stanovnici sjeverne Gaze izloženi „neprekidnom“ bombardovanju. Istovremeno, stotinama hiljada ljudi dobilo je naređenje da se evakuišu, kako bi se vjerovatno otvorio prostor za nova naselja samo za Jevreje.
Kao dio prisilne depopulacije sjevernog regiona Gaze – najplodnije zemlje u pojasu – Izrael gradi topografsku barijeru kako bi izolirao ovo područje od ostatka Gaze. Počevši od početka oktobra, Izrael je izveo opsežne kontrolisane eksplozije, rušivši višespratnice kako bi očistio put za cestu od 5,6 milja koja je presecala traku. Ova cesta dijeli grad Gazu od sjevernih gradova Jabalia, Beit Hanoun i Beit Lahia. Human Rights Watch (HRW) je ovo široko rasprostranjeno prisilno raseljavanje okarakterizirao kao dio zvanične vladine politike koja predstavlja “zločine protiv čovječnosti”.
Dana 30. novembra, bivši ministar odbrane i načelnik štaba IDF-a Moshe Ya'alon potvrdio je nalaze HRW-a, navodeći da Netanyahu i “krajnje desničarski” (rasistički) elementi vode rat “okupacije, aneksije i etničkog čišćenja”. Dodao je: “Ne postoji Beit Lahia, nema Beit Hanoun.”
Etničko čišćenje u Gazi dokumentirano uživo, slično kao 1948., uz širenje samo jevrejskih kolonija na Zapadnoj obali, naglašava prave nedeklarirane ciljeve u tobožnjoj “totalnoj pobjedi” Izraela.
U ovom kontekstu, Netanyahuovo namjerno podrivanje pregovora o razmjeni zatvorenika predvođenih SAD-om ilustruje njegovu suštinsku dijaboličnu ličnost: iskorištavanje nevolje vlastitih izraelskih zarobljenika kako bi unaprijedio svoju ciničnu nedeklariranu agendu klanja “Amaleka” i etničkog čišćenja Gazale put za nove kolonije samo za Jevreje.
– Jamal Kanj je autor “Djeca katastrofe”, Putovanje iz palestinskog izbjegličkog kampa u Ameriku i drugih knjiga. Često piše o pitanjima arapskog svijeta za različite nacionalne i međunarodne komentare. On je doprinio ovom članku u The Palestine Chronicle