Novinska agencija Reuters javila je sinoć da su pobunjenici zauzeli dio graničnog prijelaza Nassib sa Jordanom, strateškog carinskog punkta koji se koristi za prolaz na desetine kamiona i automobila svakog dana. Istovremeno je objavljeno da su pobunjenici zauzeli veliku vojnu bazu (Liwa 52) u okrugu Daraa na jugu zemlje.
Pobunjenici također ubrzano napreduju prema bazi zrakoplovstva T-4, koja se smatra jednom od najvažnijih strateških baza Assadovog režima. Baza, koja se nalazi oko 50 kilometara istočno od Tamora, uključuje 54 betonske tribine, glavnu pistu i dvije sekundarne piste, svaka duga oko tri kilometra. U bazi se nalaze napredni borbeni avioni uključujući MiG-29, MiG-27 i Suhoj-35, kao i napredni sistemi protivvazdušne odbrane.
T-4 služi kao zajednički centar aktivnosti za Rusiju i Iran, a prema nedavno objavljenim satelitskim fotografijama postoji intenzivna aktivnost ruskih i iranskih transportnih aviona. Baza je zaštićena naprednim sistemima protivvazdušne odbrane, uključujući S-300, i doživjela je nekoliko napada u prošlosti, uključujući napade ISIS-a i napade koji se pripisuju izraelskim zračnim snagama.
Jučer je Teheran počeo da evakuiše svoje komandante i vojno osoblje iz zemlje, usred brzog napredovanja pobunjenika. Među evakuiranima su visoki komandanti snaga Quds, pripadnici Revolucionarne garde, diplomatsko osoblje i njihove porodice. Brza evakuacija se izvodi na nekoliko načina: Neki lete direktno za Teheran, drugi idu kopnom u Liban, Irak i luku Latakija. Dvojica viših generala snaga Quds, koji su služili kao savjetnici sirijske vojske, pobjegli su u Irak nakon što su pobunjenici preuzeli kontrolu nad Homsom i Deir ez-Zorom.
“Iran počinje da povlači svoje snage jer se ne možemo boriti kao savjetodavna i potporna snaga ako se sama sirijska vojska ne želi boriti”, priznao je Mehdi Rahmati, visoki iranski komentator koji savjetuje vladu u Teheranu. “Sirija je na rubu kolapsa i mi šutke gledamo. Ako Damask padne, Iran će izgubiti i utjecaj u Iraku i Libanu”, upozorio je iranski poslanik Ahmed Nadri.
Strateški značaj najnovijih događaja ide daleko izvan granica Sirije. Iransko povlačenje, zajedno sa pobunjenicima koji su preuzeli ključne granične prelaze i bombardovanjem mostova između Sirije i Libana, ugrožava glavni projekat Teherana na Bliskom istoku – “kopneni koridor”. Ova osovina, koja je mukotrpno građena više od jedne decenije, bila je dizajnirana da poveže Iran sa Libanom preko Iraka i Sirije, i da omogući transfer oružja, lovaca i opreme Hezbolahu i drugim saveznicima Irana u regionu.
Kriza u Siriji dolazi u kritičnom trenutku za Iran – kada se istovremeno suočava s nekoliko frontova: sukobom s Izraelom, tenzijama u Perzijskom zaljevu i sve većim međunarodnim pritiskom. Povlačenje njenih snaga iz Sirije i kolaps kontinentalnog koridora stavljaju veliki znak pitanja na budućnost iranskog uticaja u regionu. Još jedan važan detalj: Sirija je bila centralna povezujuća karika u iranskoj strategiji – povezivala je istočni front (Irak) i zapadni front (Liban). Gubitak kontrole nad Sirijom znači ne samo gubitak saveznika, već i smanjenje sposobnosti Irana da podrži Hezbolah i izvrši pritisak na Izrael. Sve se to dešava upravo kada je Hezbolah slabiji nego ikad i kada je Rusija – iranski partner u Siriji – fokusirana na rat u Ukrajini.
