Autor Robert Inlakesh
Dok je budućnost sirijske države neizvjesna, namjere Izraela su transparentne i prilično predvidljive.
Gotovo odmah nakon pada Damaska pod sirijske opozicione snage, izraelska vojska odlučila je izvršiti invaziju i promijeniti ono što je bilo status quo od 1974. Izrael je javno objavio svoju namjeru da stvori svoju dugo željenu tampon zonu u cijeloj Golanskoj visoravni, ipak je slika postala mnogo složenija.
Pad vlade Bashara al-Assada u Siriji je sada stvorio situaciju relativne neizvjesnosti unutar zemlje. Iako je pobjeda u 13-godišnjem krvavom ratu čvrsto pobjeda onoga što je nekada bila sirijska opozicija, nova stvarnost na terenu neće biti uspostavljena još neko vrijeme i uključuje bezbroj različitih grupa, od kojih mnoge imaju različite međunarodne finansijske potpore. , što skoro sve analize koje prikazuju hipotetičku budućnost čini beskorisnim za sada.
Međutim, nešto je jasnije kako se Izrael uklapa u ovu sliku, pogotovo jer je odlučio odmah pokrenuti rat i ilegalno otimanje zemlje unutar zemlje, dok je nova sirijska vlada jedva dala izjave o pobjedi.
Plan u pokretu – Izvještaji sugeriraju da će Zapadna obala uskoro biti pripojena
Uloga Izraela u Siriji je uvijek bila s ciljem destabilizacije na umu. Godine 2013. počela je pružati materijalnu i finansijsku podršku sirijskim opozicionim grupama, čak je isplaćivala pojedinim borcima plate od 75 dolara mjesečno. Između 2013. i 2017. godine, otprilike 3.000 sirijskih pobunjenika liječeno je u izraelskim poljskim bolnicama koje su uspostavljene na ilegalno okupiranoj Golanskoj visoravni.
U jednom trenutku tokom rata, Izraelci su aktivno podržavali najmanje desetak različitih sirijskih opozicionih grupa. Jedna od grupa kojoj je odabrala da pruži podršku bila je Jubhat Al-Nusra, inače poznata kao sirijski ogranak Al-Qaide, koja je kasnije sebe preimenovala u Hayat Tahrir al-Sham (HTS) i koju vodi Abu Mohammed al-Jolani.
Podrška Izraela ponuđena ovim grupama odobrena je s ciljem da se pomogne u raspadu sirijske države, što bi im omogućilo da napadnu južnu Siriju i uspostave željenu tampon zonu koja bi se protezala preko Golanske visoravni, umjesto toga obuhvatajući područje koje uključuje dio Suwayde i južnog sela Damaska.
To bi značilo da bi Izraelci uspjeli proširiti svoje granice preko demilitarizirane zone i zauzeti cijelu sirijsku Golansku visoravan.
Izraelci nisu razmatrali ideologiju grupe da bi joj pomogli duž Golanske visoravni, već su se fokusirali na to kako bi im taj oružani pokret mogao pomoći u njihovim vlastitim strateškim ciljevima.
Izraelski obavještajni problem – Netanyahu preuzima potpunu kontrolu
Podrška Al-Nusri, u vrijeme kada je aktivno radio s ISIS-om na zauzimanju izbjegličkog kampa Yarmouk u Damasku, na primjer, nije smetala Tel Avivu.
Sada kada je stara sirijska država propala i kada je promjena režima u pokretu, Izrael odvaja vrijeme da izvrši ono što je sam označio kao najveću zračnu kampanju u izraelskoj historiji, s navedenim ciljem eliminacije naprednih sposobnosti Sirije.
Da bi to učinili, izraelski borbeni avioni su pokrenuli stotine zračnih napada koji su ciljali strateške položaje širom zemlje, u više navrata udarajući u i oko grada Damaska.
U vezi sa svojom zračnom kampanjom, koja je pogodila sirijska skladišta projektila, istraživačke centre, borbene avione, helikoptere, mornarička plovila i sisteme protuzračne odbrane, hiljade izraelskih kopnenih snaga preplavilo je zonu dekonflikacije po prvi put od oktobarskog rata 1973. godine.
Ono što je važno razumjeti o procesu donošenja odluka Izraela ovdje je da oni traže propagandnu pobjedu, kao i da manevrišu na način koji pogoduje njihovim budućim ciljevima.
Dok su neki iznijeli pretpostavku da će nova sirijska vlada spasa zauzeti neutralan ili potencijalno prijateljski stav po pitanju Izraela, čak ni kreatori politike u Tel Avivu ne žele iskoristiti takvu šansu.
Kako je većina Sirijaca čvrsto propalestinska, kao i većina boraca u redovima različitih pobunjeničkih frakcija, izgleda da postoji rizik da bi vlada jedinstva na kraju mogla okrenuti oružje koje je ranije bilo pod kontrolom Bašara al-Assada, na Izrael. Što objašnjava zašto je Izrael odlučio iskoristiti priliku da uništi naprednije kapacitete Sirije u vrijeme kada je nacija vojno klečala i gotovo nesposobna da uzvrati.
Gotovo 300 izraelskih zračnih napada na Siriju – Izraelski tenkovi se približavaju Damasku
Kopnena operacija koju su Izraelci izveli također sadrži više motivacijskih faktora. Jasno je da dio toga ima veze sa slikom pobjede samih Izraelaca, a to su simbolične fotografije koje mogu snimiti sa raznih lokacija unutar sirijske teritorije.
Iako nisu naišli ni na jedan jedini metak koji im je odolio i cijeli svijet, uključujući većinu arapskih medija, odlučio je da emitovanje ne bude prioritet, Izraelci se ipak čini da stalno traže posebnu vrstu prava hvalisanja.
Pored toga, Tel Aviv se priprema za moguću invaziju na područje doline Bekaa u Libanu. Dok se izraelska vojska pokazala nesposobnom da putuje mnogo dalje od nekoliko kilometara, u mnogim slučajevima, prilikom invazije na južni Libanon, napad pokrenut kroz dolinu Kljuna iz unutrašnjosti Sirije mogao je postići mnogo veće uspjehe u smislu teritorijalnog napredovanja u Libanu.
Najvažniji prioritet izraelskog režima je spriječiti da oružje stigne do libanonskog Hezbolaha, za koji bi mogli osjetiti da zahtijeva barem privremeno fizičko prisustvo izraelskih snaga duž graničnog područja Liban-Sir.
Drugo glavno pitanje ovdje je ilegalno zauzeti više sirijske zemlje i proširiti sadašnje granice Izraela, što je želio učiniti od 1993. i nije uspjelo. Za postizanje ovog ključnog cilja dobija punu podršku zapadnih sila.
Osim ovih očiglednijih pitanja, to signalizira da se Izrael pokušava direktno umiješati u poslove nove sirijske vlade. Dok Izrael pokreće jednosmjerni rat, ne suočavajući se s otporom pobunjeničkih snaga, nova sirijska država je osramoćena i lišena je legitimiteta, zbog čega neki mediji odlučuju ignorirati poniženje koje je Izrael nanio.
Nova sirijska vlada mora preuzeti zadatak da zadrži desetke različitih sirijskih grupa na okupu i također obezbijedi ljude pod svojom kontrolom. Povrh šire javnosti u Siriji, koja je već bila ekonomski patila prije pada Bashara al-Assada, sada se moraju suočiti s milionima izbjeglica koje bi se uskoro mogle vratiti svojim domovima.
Svrgavanje u Siriji: Šta to znači?
Logistički, ovo je već ogroman zadatak i pokazao bi se zadivljujućim podvigom kada bi bili sposobni da obnove naciju ujedinjujući grupe koje se kreću od sekularnih do najelegantnijih ekstremističkih islamskih stranaka.
Sada, međutim, Izraelci odmah priskaču da pokušaju spriječiti ujedinjenu Siriju koja bi nekada mogla postati jaka i neovisna. Izazov koji se postavlja je da će nova vlada u Siriji predvođena HTS-om ili morati da pretrpi potpuno poniženje od strane Izraelaca, koji su se nekada međusobno udruživali na Golanskoj visoravni, ili će se suočiti sa novim sankcijama u događaj da snage pobunjeničke milicije odluče pružiti otpor.
Dok je budućnost sirijske države neizvjesna, namjere Izraela su transparentne i prilično predvidljive.
Samo će vrijeme odavde pokazati hoće li palestinski otpor dobiti dom unutar Sirije ili će se Izrael nametnuti silom i spriječiti Siriju koja je slobodna od strane dominacije i okupacije.
(Palestinska kronika)
– Robert Inlakesh je novinar, pisac i dokumentarist. Fokusira se na Bliski istok, specijalizirajući se za Palestinu. On je doprinio ovom članku u The Palestine Chronicle.
