Zakir Hussain, neprevaziđeni indijski tabla igrač, preminuo je u 73


Zakir Hussain, indijski tabla svirač bez premca koji je prevazišao žanrove i donio klasičnu indijsku muziku globalnoj publici, umro je u nedjelju. Imao je 73 godine.

Umro je od idiopatske plućne fibroze, hronične bolesti pluća, u San Francisku, gdje je i živio, navodi se u saopštenju njegove porodice.

Smatran nacionalnim blagom u svojoj rodnoj Indiji, Hussain je osvojio četiri Gremi nagrade i sarađivao sa nizom vrhunskih umjetnika među kojima su violončelist Yo-Yo Ma, jazz majstor Charles Lloyd, sitarist Ravi Shankar i George Harrison iz Beatlesa.

Rođen je kao Zakir Allaraka Qureshi 9. marta 1951. godine u Bombaju, sadašnjem Mumbaju. Njegov otac je bio tabla majstor Alla Rakha Qureshi, poznatiji kao Alla Rakha ili ponekad Allarakha. Zakirova majka Bavi Begum promijenila je njegovo prezime u Hussain nekoliko dana nakon njegovog rođenja, po savjetu muslimanskog sveca, rekao je.

Nastavnici i studenti pale svijeće kako bi odali počast Hussainu na univerzitetu u Amritsaru u ponedjeljak. | AFP-JIJI

Hussain je bio čudo od djeteta koje je sa 7 godina počeo izvoditi koncerte na tabli, a sa 12 je krenuo na turneju, prema američkoj Nacionalnoj zadužbini za umjetnost, koja mu je dala stipendiju.

I otac i sin dobili su počasni Ustad, što znači gospodar. Zajedno su pomogli da se podigne status table, para indijskih bubnjeva na kojima se svira ručno, od pratećeg instrumenta do instrumenta koji sviraju virtuozi. Godine 2009. Zakir Hussain je održao četiri rasprodata koncerta u Carnegie Hallu u New Yorku.

Ranije ove godine osvojio je Grammy nagrade za savremeni instrumentalni album, globalni muzički album i globalni muzički nastup. Godine 2009. osvojio je nagradu za najbolji album savremene svjetske muzike.

Iza Hussaina je ostala supruga Antonia Minnecola; njegove kćeri, Anisa Qureshi i Isabella Qureshi; njegova braća, Taufiq Qureshi i Fazal Qureshi, također svirači tabla; i njegova sestra, Khurshid Aulia, prema njegovoj porodici.

Ovaj članak se prvobitno pojavio u The New York Timesu © 2024 The New York Times Company



Detaljnije na izvornom linku >>>