Nuklearna budućnost centralne Azije: mogućnosti, izazovi i geopolitika


ASTANA — Nacionalni biro za azijska istraživanja bio je domaćin panel diskusije pod nazivom Novi početak: nuklearni potencijal i opasnost centralne Azije u Washingtonu, DC, 12. decembra kako bi se istražile kritične ekonomske, ekološke, energetske i geopolitičke dimenzije nuklearne politike u centralnoj Azija.

Novi početak: nuklearni potencijal i opasnost centralne Azije održan u Washingtonu, DC, 12. decembra. Fotografija: izvršni direktor programa za energiju, rast i sigurnost u Međunarodnom centru za poreze i investicije, X račun Ariela Cohena

Kazahstan je ušao u istoriju 6. oktobra održavši referendum o svom nuklearnom energetskom programu, korak bez presedana za naciju koja je nekada demontirala četvrti najveći nuklearni arsenal na svetu i nosila ožiljke sovjetskih nuklearnih proba. Ova promjena označava obnovljeni fokus na status najvećeg svjetskog proizvođača uranijuma i mogućnosti čiste nuklearne energije.

Akcije Kazahstana dio su šireg regionalnog trenda. Uzbekistan je nedavno najavio planove za saradnju s Rusijom na izgradnji civilne nuklearne elektrane, dok su Tadžikistan i Kirgistan pokazali interes za inicijative za nuklearnu energiju. Globalni igrači, uključujući kineske, južnokorejske i francuske kompanije, izrazili su interes za učešće u ovim razvojima.

Događaj je naglasio jedinstvene izazove sa kojima se suočava Centralna Azija u balansiranju globalnog pritiska za zelenu energiju sa regionalnim složenostima. Međunarodni pozivi na zelenu energiju i smanjeno oslanjanje na ugljikovodike u skladu su s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN). Međutim, ove ambicije se sukobljavaju sa zabrinutošću oko dominacije Rusije u civilnoj nuklearnoj energiji, sve većim apetitom Kine za uranijumom i bezbednosnim rizicima koje predstavljaju nuklearni projekti u regionu koji graniči sa nestabilnošću na jugu.

Izazovi u američkim partnerstvima

Panel je započeo Ranijem Franovichom, glavnim konsultantom Nuclear ROSE Consulting, raspravljajući o strateškoj važnosti američkog partnerstva u nuklearnoj energiji sa zapadnim saveznicima i ekonomijama u usponu kao što su Kazahstan i Uzbekistan. Napomenula je da uprkos njihovim zajedničkim interesima, zastarjeli propisi stvaraju prepreke jačoj saradnji SAD-a.

“Međunarodno tržište američkih tehnologija napreduje. Međutim, kupci prvo žele da vide uspešnu primenu u zemlji. Nažalost, većina propisa Nuklearne regulatorne komisije (NRC) dizajnirana je za starije, velike lakovodne reaktore i nije usklađena s naprednim, inherentno sigurnim tehnologijama reaktora koje se danas razvijaju”, rekao je Franovich.

Dodala je da većina Amerikanaca sada podržava nuklearnu energiju, a američki programeri su vodeći u svijetu, ali im je potreban modernizirani regulatorni okvir “da bi uspjeli u zemlji i inostranstvu”.

Zakonodavni napori kao što su Zakon o inovacijama i modernizaciji nuklearne energije iz 2019. godine i dvostranački Zakon o ubrzanoj implementaciji svestrane napredne nuklearne energije za čistu energiju podstakli su moderniziranje propisa. Međutim, Franovich je primijetio da su američki programeri i dalje ograničeni neefikasnošću u trenutnim procesima licenciranja, što utiče na partnerstva s ekonomijama u nastajanju poput Kazahstana.

Globalna perspektiva nuklearne energije

Justin Friedman, viši savjetnik za komercijalnu konkurentnost u nuklearnoj energiji u američkom State Departmentu, iznio je perspektivu oblikovanu godinama u energetskoj politici.

“Problem s nuklearnim reaktorom bilo gdje je problem svuda. Ovo naglašava naš pristup nuklearnoj energiji širom svijeta”, rekao je Friedman, ističući globalne implikacije nuklearne sigurnosti.

Fridman je pratio kontinuitet američke energetske politike u svim administracijama, naglašavajući da je energetska sigurnost nacionalna sigurnost. Napomenuo je da je nuklearna energija postala kritičan dio strategije ‘sve gore’, iako SAD ne vrše pritisak na partnere da je usvoje.

„Zemlje moraju same odlučiti da li se nuklearna energija uklapa u njihov energetski miks“, rekao je on, dodajući da jedinstvena geografija i historija Centralne Azije oblikuju njene energetske odluke. On je ispričao o naslijeđu koje je regija nanijela ekološkoj šteti od sovjetskih nuklearnih aktivnosti, što je ostavilo trajni skepticizam u pogledu nuklearne energije.

„Ogromno loše upravljanje tokom sovjetske ere stvorilo je percepciju da je nuklearna energija opasna. Međutim, stavovi se mijenjaju”, rekao je Friedman, navodeći nedavni referendum u Kazahstanu, gdje je 70% podržalo nuklearni razvoj, kao dokaz promjene vođene zabrinutošću nacionalne sigurnosti i energetske nezavisnosti.

Uransko vodstvo i ljudski kapital Centralne Azije

Fridman je takođe istakao da je Kazahstan vodeći partner SAD u nuklearnoj saradnji u centralnoj Aziji. Njihov odnos obilježava dugogodišnja saradnja i duboke zajedničke inicijative.

Jedan kritičan projekat koji je Friedman spomenuo uključuje studiju izvodljivosti o nuklearnom raspoređivanju u Kazahstanu, koju je omogućio Međunarodni centar za nauku i tehnologiju (ISTC). ISTC, osnovan da pomogne tranziciju ekspertize iz sovjetske ere u vezi s oružjem ka miroljubivim naučnim i tehnološkim primjenama, bio je ključan u poticanju ovog partnerstva.

On je također opisao američki program pod nazivom First, pokrenut 2019. godine, koji pruža temeljnu infrastrukturu za tehnologiju malih modularnih reaktora. Ovaj simulator ima za cilj da obuči sljedeću generaciju nuklearnih stručnjaka. Friedman je istakao uspjeh sličnog projekta na Politehničkom univerzitetu u Bukureštu u Rumuniji, gdje se upis u program nuklearnog inženjerstva udvostručio nakon instaliranja simulatora za obuku.

“Tako da se nadam da ću vidjeti nešto slično [in Kazakhstan] jer će ljudi, a ne metal, graditi i upravljati ovim postrojenjima”, rekao je Friedman.

Osvrćući se na tržišta uranijuma, Friedman je naglasio potencijal regiona kao glavnog globalnog dobavljača. “Kazahstan je već najveći svjetski proizvođač uranijuma, a Uzbekistan je na petom mjestu,” rekao je on, dodajući da SAD imaju za cilj pomoći napore na jačanju izvoznih kapaciteta. Friedman je napomenuo da je jedan cilj razvoj ruta preko Kaspijskog mora kako bi se zaobišla Rusija, osiguravajući da uranijum može doći do globalnih tržišta neokaljanih geopolitičkim ograničenjima.

Posvećenost Kazahstana nuklearnoj energiji

Erlan Batyrbekov, generalni direktor Kazahstanskog Nacionalnog nuklearnog centra (NNC), istakao je posvećenost zemlje nuklearnoj energiji kao kamen temeljac njene energetske tranzicije i strategije održivog razvoja. Naglasio je da je nuklearna energija postala ključna u rješavanju globalnih izazova, uključujući energetsku sigurnost, ekonomski rast i očuvanje okoliša.

S obzirom da se globalne potražnje za energijom povećavaju i da će se rezerve fosilnih goriva potrošiti u roku od dva stoljeća, Batyrbekov je naglasio važnost ulaganja u nuklearnu energiju kao održivog rješenja.

„Kazahstan je posvećen izgradnji efikasnih i održivih izvora energije kako bi se zadovoljile potrebe za električnom energijom za domaćinstva i industrijski sektor koji se brzo razvija. Cilj nam je da postignemo neutralnost ugljika do 2060. godine, kao što je navedeno u strategiji koju je odobrio predsjednik Kasym-Jomart Tokayev”, rekao je Batyrbekov.

Napomenuo je da je Kazahstan, vodeći svjetski proizvođač uranijuma, u dobroj poziciji da razvije snažan nuklearni energetski program. Batyrbekov je istakao napredni tehnološki ciklus zemlje, koji uključuje proizvodnju uranijuma, proizvodnju gorivnih sklopova i jaku osnovu u nuklearnim istraživanjima.

“Također imamo snažnu nuklearnu naučnu bazu koju predstavljaju kazahstanski NNC i Institut za nuklearnu fiziku (INP), koji uključuje jedinstveno istraživačko postrojenje i visokokvalitetne stručnjake. Kazahstan se nalazi među prvih 10 zemalja u nuklearnim istraživanjima, a NNC je jedna od najvećih istraživačkih organizacija ne samo u Kazahstanu već i u centralnoj Aziji“, dodao je Batyrbekov.

Uz opsežne pripreme od 2019. godine, Kazahstan procjenjuje potencijalne lokacije i dobavljače za svoju prvu nuklearnu elektranu. Četiri kompanije su u razmatranju: Kineska nacionalna nuklearna korporacija, južnokorejska Hydro Nuclear Power, ruski Rosatom i francuski Électricité de France.

Rastuća potražnja za energijom i regionalni trendovi

Ariel Cohen, izvršni direktor Programa za energiju, rast i sigurnost u Međunarodnom centru za poreze i investicije, govorio je o rastućim energetskim zahtjevima regije zbog industrijalizacije, urbanizacije i novih tehnologija kao što su električna vozila i umjetna inteligencija. Napomenuo je da nuklearna energija nudi pouzdano rješenje bez emisija za zadovoljavanje ovih potreba.

Cohen se osvrnuo na zabrinutost zbog nuklearne energije u centralnoj Aziji i priznao otpornost regije u prevazilaženju svog sovjetskog nuklearnog naslijeđa.

“Dok je sovjetsko nuklearno testiranje nametnula imperijalna sila, situacija se uvelike razlikuje od razvoja civilnih nuklearnih reaktora. Ovo posljednje, kao što se vidi na javnom referendumu, je izbor koji su napravili ljudi, uz obećanje najvišeg nivoa sigurnosti i sigurnosti”, rekao je Cohen.

Rješavanje problema upravljanja nuklearnim otpadom

Panel se također bavio politikama upravljanja nuklearnim otpadom u centralnoj Aziji. Batyrbekov je naglasio veliko iskustvo Kazahstana u rukovanju nuklearnim otpadom, navodeći kako Nacionalni nuklearni centar upravlja ogromnim područjem od 40.000 kvadratnih kilometara koje je pogođeno aktivnostima iz sovjetske ere.

Batyrbekov je također istakao važnost usklađivanja s globalnim zamahom za unapređenje nuklearne tehnologije i osiguranje njenog kontinuiranog doprinosa održivim energetskim rješenjima širom svijeta.





Detaljnije na izvornom linku >>>