Ideja fotografskog pamćenja decenijama je zaokupljala maštu ljudi, koji su sanjali da posjeduju ovu rijetku sposobnost. Ovaj izraz se obično odnosi na sposobnost savršenog pamćenja slika, teksta ili scena, kao da su snimljeni na fotografiji.
Ovo prenosi portal IFLScience.
Međutim, naučnici tvrde da takva sposobnost nema naučnu potvrdu, a do danas nisu pronađeni dokazi o postojanju takvih fenomenalnih sposobnosti kod ljudi. Umjesto fotografskog pamćenja, naučnici identificiraju fenomen koji se naziva “eidetičko pamćenje”.
Ovo je rijetka pojava u kojoj ljudi, najčešće djeca, nakon kratkog posmatranja mogu jasno reproducirati detalje viđene slike ili scene, objašnjava profesor John Simons sa Univerziteta u Kembridžu. Eidetičko pamćenje je kratkog vijeka i javlja se u samo 2-10% djece u dobi od 6 do 12 godina, prema istraživanju iz 1960-ih. S godinama se ova sposobnost obično gubi, iako se ponekad zadržava u rijetkim slučajevima.
Na primjer, profesor John Simons spominje 27-godišnju ženu s epilepsijom čiji su napadi vjerovatno doprinijeli njenom poboljšanju pamćenja.
Mehanizmi koji osiguravaju postojanje eidetičkog pamćenja i dalje ostaju misterija za nauku. Neki istraživači su sugerirali da ova sposobnost može biti povezana sa karakteristikama razvoja mozga ili s dominantnim utjecajem vizualne memorije nad verbalnom memorijom kod djece.
Superiorno autobiografsko pamćenje (HSAM) razlikuje se od fotografskog i eidetičkog pamćenja po tome što omogućava ljudima da se prisjete događaja iz vlastitog života sa izuzetnom preciznošću, ali ne uključuje besprijekorno vizualno pamćenje.
Isto tako, izvanredne sposobnosti, poput pamćenja brojeva ili navigacije, obično su rezultat dugog vježbanja i posebnih tehnika, a ne urođenog talenta.
Fotografsko pamćenje ostaje uglavnom mit, ali prema profesoru Johnu Simonsu, ciljani trening pamćenja može dovesti do impresivnih rezultata. Na primjer, tehnike poput Metode loka ili Palače sjećanja oslanjaju se na stvaranje prostornih asocijacija, što može značajno poboljšati sposobnosti pamćenja.
Istraživanja izuzetnih sposobnosti pamćenja se nastavljaju, fokusirajući se na neuronske karakteristike i kognitivne mehanizme. Ovi radovi ne samo da otkrivaju prirodu rijetkih memorijskih fenomena, već i otvaraju izglede za njihovu praktičnu primjenu, uključujući razvoj strategija za borbu protiv bolesti i poboljšanje kognitivnih funkcija.
Prethodno je “Kursor” pisao da je poboljšanje pamćenja moguće bez upotrebe lijekova, koristeći pristupačne i efikasne pristupe. Neurologinja Anastasia Rakhnyanskaya nudi niz strategija koje pomažu u očuvanju i jačanju kognitivnih funkcija.
