Opasnosti predviđanja političkih i diplomatskih dešavanja su dobro poznate, posebno na Bliskom istoku. Događaji “Crnog labuda” izgledaju uobičajeni (tj. događaji koji su vrlo nevjerovatni, teško predvidljivi i koji na kraju imaju drastične posljedice – poput napada Hamasa 7. oktobra).
U svojoj koloni kristalne kugle 2022. predviđao sam tešku borbu koja je pred nama. “Izrael će ove godine vjerovatno voditi višestrani rat protiv iranskih terorističkih zastupnika u regiji – Hezbolaha, Hamasa i Islamskog džihada – na uzastopni ili simultani način. Opsežna operacija IDF-a za degradiranje neprijateljskih sposobnosti u Libanu i Gazi je samo pitanje je vremena, a to treba učiniti prije direktnog udara na Iran u Iranu.”
Zatim sam se dalje zapitao “da li će Washington dati Izraelu punu podršku u takvim okolnostima intenzivne kopnene borbe, sa svim civilnim žrtvama koje će to imati za posledicu.”
Dobra vijest je da predsjednik Donald Trump vraća Bijelu kuću za dvije sedmice, i postoji razlog vjerovati da će dati Izraelu manevarski prostor, što znači priliku da dokrajči Hamas na odlučujući način, i američku podršku neophodno da se Iran zaista smanji na veličinu.
To podrazumijeva oslobađanje Izraela od tereta pružanja “humanitarne pomoći” neprijatelju u Gazi tokom rata (kao što je odlazeći predsjednik Biden nelogično insistirao, nešto što je samo održalo Hamas na vlasti), i davanje Izraela ogromnim ubojnim sredstvima koja su potrebna za uništavanje iranskog nuklearnog oružja bombaški objekti.
Zaista, ovo je godina (čak i sezona, zima-proljeće, znači sada) da se uhvati u koštac s Iranom, kada je na najnižem nivou i prije nego što postane potpuno nuklearni. Iranski zastupnici na granicama Izraela uglavnom su uništeni (vidi dolje), a Teheranu su (od strane Izraela) skinuli svoje sisteme protivvazdušne odbrane koje je isporučila Rusija. Predsjednik Trump može i vjerovatno će dodatno oslabiti Iran ponovnim “maksimalnim sankcijama”.
Ne mogu vjerovati da će premijer Benjamin Netanyahu propustiti istorijsku priliku da završi svoju 25-godišnju kampanju protiv iranske dominacije bez poraznog udarca Iranu koji mijenja igru, pièce de otpora, koji bi također mogao blagosloveno dovesti do promjene režima u tome zemlja.
Ukratko, postoji prilika da se u velikoj mjeri resetuje regionalna strateška arhitektura izvan povratka koji je već isporučen iranskom takozvanom “šiitskom luku” ili “vatrenom krugu” protiv Izraela.
Strašni Treći libanski rat je sada u suštini gotov, s Hezbolahom koji je izgubio većinu svojih teških projektila i svoje političko-vojno vodstvo, uključujući svog svemoćnog, dugogodišnjeg vođu. (Predvideo sam smrt Hassana Nasrallaha i Yihye Sinwara. Godine 2022. napisao sam da će “Yihye Sinwar krenuti putem Saleha al-Arourija i otkriti da ga nema djevica koje ga čekaju na sljedećem svijetu. Hassan Nasrallah će dobiti prilika da dođete do sličnog otkrića.”)
Bashar Assad je također gurnut s vlasti, bježeći kao pacov za životom iz Sirije u Rusiju. Mogu li sljedeći biti Abdul-Malik al-Houthi u Jemenu i Abu Mohammed Al-Jolani u Siriji?
Turski diktator Recep Tayyip Erdogan će zahtijevati značajnu pažnju tokom naredne godine, što znači da će neko morati da se suprotstavi njegovim hegemonističkim ambicijama i nemilosrdnim sklonostima u otomanskom stilu. On je već okupirao dio sjeverne Sirije; on nastoji da dominira cijelom zemljom (preko Al-Jolanija) i odatle prijeti Izraelu; i priprema se da izvrši istinski genocid nad kurdskim snagama i kurdskim civilima (a ne fiktivni genocid za koji je Erdogan optužio Izrael) – osim ako Tayyipa ne zaustavi Trump, a možda i Izrael.
Kao što sam tačno predvideo, novi mirovni sporazumi Izraela sa UAE, Bahreinom i Marokom su se održali, uprkos nedostatku entuzijazma Bidenove administracije za Abrahamov sporazum i uprkos sukobima u Gazi i Libanu. Ovo je godina u kojoj će biti postignut tripartitni sporazum SAD-Saudijske Arabije i Izraela. To je jedan od Trumpovih glavnih prioriteta i nadohvat ruke.
Izrael će morati da proguta neke gorke pilule da bi to olakšao, kao što je pristanak na prodaju američkih borbenih aviona F-35 Rijadu i prihvatanje saudijskog civilnog nuklearnog programa koji podržava SAD. Netanyahu će također možda morati promrmljati nešto o “putu” do palestinske nezavisnosti u dalekoj budućnosti iako ni on ni Saudijci ne vjeruju da je to izvodljivo ili razumno.
Za Trumpa je sve transakcijsko, pa će očekivati od Izraela da igra loptu u vezi sa saudijskim dogovorom na ovaj način. Ako Izrael to učini, biće u dobroj poziciji da očekuje povratak od Trumpa po pitanjima koja su bliža kući, u rasponu od izraelske tvrdnje o suverenitetu u dijelovima Judeje i Samarije do odbijanja protiv gadnih međunarodnih organizacija koje su Izraelu u grlu.
Prošle godine sam predvidio da će Izrael morati povećati svoj budžet za odbranu sa 60 na 90 milijardi šekela (sa 16 na 25 milijardi dolara), s velikim dijelovima predviđenim za cijelu godinu borbe u Gazi i Libanu, duge vojne dužnosti za rezervisti, rehabilitacija ranjenih vojnika, masovna proizvodnja i skladištenje municije, te za planiranje vojnih napada na Iran.
Pa, to je kroz prozor. Budžet za odbranu je ove prošle godine naglo porastao na 190 milijardi NIS (ne uključujući podršku Izraelcima raseljenim iz Negeva i Galileje), a 2025. godine budžet će verovatno iznositi 150 milijardi NIS (uključujući godišnji paket odbrane SAD).
I to je prije nego što nas Nagelov komitet ovog mjeseca udari svojim preporukama za restrukturiranje vojske i izdvajanja za odbranu za narednu deceniju. Komitet će insistirati da Izrael poveća izdatke za odbranu sa 5 na 7,5% BDP-a, što znači više desetina milijardi šekela.
